Jovo Bakić u Skupštini Srbije: žestok govor, optužbe za kriminal i oštra poruka bivšoj vlasti

U burnoj atmosferi Narodne skupštine Srbije, šef poslaničke grupe Studentske liste Jovo Bakić održao je govor koji je odmah izazvao pažnju javnosti i otvorio novu rundu političkih prepirki u parlamentu. Njegovo obraćanje obilježile su teške optužbe na račun bivše vlasti, njenih saradnika, medijskih struktura i, kako je naveo, mreže ljudi povezanih s organizovanim kriminalom. Tokom cijelog nastupa iz skupštinskih klupa pristizala su dobacivanja, negodovanje i galama, pa je predsjedavajući Stojan Radenović više puta pokušavao uspostaviti red, bez većeg uspjeha.

Umjesto smirivanja tenzija, situacija se dodatno zaoštrila kada je Bakić, obraćajući se u povišenom tonu, poručio da će govoriti još glasnije ukoliko se zastupnici SNS-a ne umire. Ta rečenica bila je samo uvod u niz optužbi koje su obilježile njegovo izlaganje. Prema njegovim riječima, država je godinama bila zarobljena u sistemu u kojem su se politička moć, mediji, navijačke grupe i kriminalne strukture međusobno preplitale. Upravo zbog toga je, kako je naglasio, neophodno da istražni organi detaljno ispitaju sve sumnjive veze i odnose koje je opisivao tokom govora.

Napadi na tabloide, advokate i bivše funkcionere

Jedna od najjačih poruka odnosila se na vlasnike tabloida i medija koje je Bakić optužio da su godinama djelovali izvan granica svoje profesionalne djelatnosti. Najavio je da će, prema njegovom uvjerenju, oni morati odgovarati pred istražnim organima za sve što su činili, aludirajući na navodnu propagandnu ulogu koju su imali u održavanju političkog i kriminalnog poretka. Posebno je kritikovao način na koji su, kako tvrdi, mediji učestvovali u normalizaciji nasilja, zastrašivanja i manipulacije javnošću.

U jednom dijelu govora osvrnuo se i na advokata Vladimira Đukanovića, kojeg je nazvao „advokatom režima organizovanog kriminala“. Podsjetio je na njegove veze s odbranom Dijane Hrkalović, bivše državne sekretarke u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije, i iznio tvrdnju da je ona, po njegovom mišljenju, pomilovana jer se bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić plašio onoga što bi mogla reći pred sudom. Bakić je taj segment govora iskoristio da problematizuje, kako je rekao, selektivan pristup pravdi i zaštitu koju pojedinci dobijaju zbog političke bliskosti s vrhom vlasti.

Govoreći o ranijim skupštinskim raspravama, Bakić je posebno naglasio da neće izgovoriti ime preminule studentice koja je prethodnih dana bila tema političkih prepirki, tvrdeći da ne želi povrijediti osjećanja njene porodice. Time je, kako je rekao, htio pokazati razliku između vlastitog pristupa i ponašanja onih koji su njeno ime, prema njegovim riječima, zloupotrebljavali u političke svrhe. Podsjetio je i da je za nju održana minuta šutnje, naglašavajući da tragedije ne bi smjele biti sredstvo za političko nadmetanje.

Optužbe o kriminalnim klanovima, navijačima i državnoj zaštiti

Veliki dio govora bio je posvećen temi navijačkih grupa i kriminalnih mreža. Bakić je govorio o kavačkom i škaljarskom klanu, te spominjao Veljka Belivuka i Saleta Mutavog, tvrdeći da su formirali grupu „Janjičari“ s ciljem preuzimanja južne tribine stadiona Partizana. Prema njegovim riječima, nakon tog preuzimanja prestala su, kako je rekao, uvredljiva skandiranja usmjerena protiv Aleksandra Vučića, što je za njega bio znak da su navijačke strukture imale političku zaštitu i ulogu koja je prevazilazila sportski kontekst.

Vođe tih grupa Bakić je nazvao razbojnicima i trgovcima drogom, insistirajući da su imali podršku tadašnje vlasti. Spominjao je i godinu 2017, tvrdeći da su upravo ti ljudi obezbjeđivali inauguraciju bivšeg predsjednika Srbije, što je opisao kao duboku sramotu za državu. U njegovom izlaganju ta tema nije bila samo pitanje kriminala, nego i ilustracija načina na koji su, prema njegovom mišljenju, državne institucije bile isprepletene s nasilnim strukturama koje su služile političkim interesima.

Bakić je zatim povezao ta dešavanja s hapšenjima iz 2021. godine i prepiskama koje su kasnije otkrivene putem aplikacije Sky. Ustvrdio je da su priče o pravljenju ćevapa od ljudskog mesa bile dio šire strategije prikrivanja saradnje vlasti s kriminalnim grupama. U istom tonu postavio je i pitanje kakve su bile veze bivšeg režima s Lukom Bojovićem, sugerirajući da odgovori na ta pitanja još uvijek nisu javno rasvijetljeni i da bi ih trebalo tražiti kroz ozbiljne istrage, a ne kroz politička prepucavanja.

Radoičić, Banjska i pitanje kontrole nad sjeverom Kosova

U jednom od najdelikatnijih dijelova govora, Bakić se osvrnuo na Milana Radoičića i događaje u Banjskoj. Tvrdio je da studentima nije bilo dozvoljeno da prisustvuju u galeriji skupštinske sale, dok je Radoičiću, kako je rekao, takav pristup bio omogućen. Time je želio ukazati na, po njegovom mišljenju, dvostruke standarde i selektivno tumačenje ko smije biti prisutan u javnom prostoru, a ko ne.

Govoreći o Banjskoj, taj događaj je nazvao brukom i povezao ga s odnosima na sjeveru Kosova. Podsjetio je i na ranija obećanja o Gazivodama, postavljajući pitanje šta je s njima danas i ko kontroliše ključne procese u tom dijelu regiona. Bakić je zatim spomenuo i Zvonka Veselinovića, tvrdeći da obojica raspolažu velikim bogatstvom, te sugerisao da postoje fotografije i tragovi koji ukazuju na njihove veze s ljudima bliskim bivšem državnom vrhu. Sve je to, prema njegovim riječima, materijal za istražne organe, koji bi trebali imati „pune ruke posla“.

U tom dijelu govora dotakao se i pitanja ko zapravo kontroliše policiju i državne institucije. Spominjući Ivicu Dačića, postavio je pitanje kako bivša vlast može govoriti o „režimu“, a istovremeno imati svoje predstavnike u vladi i ministra unutrašnjih poslova u tehničkom mandatu. Na taj način je pokušao pokazati da, uprkos smjeni političkih funkcija, dio starog sistema i dalje opstaje kroz institucionalne veze i političke saveze.

Sukob s vlasti, optužbe za pljačku i poruka o obnovi države

Bakić se osvrnuo i na ranije izjave Aleksandra Vučića da je jedan poslanik Studentske liste dobio 300.000 eura državnog novca. Tu tvrdnju je odbacio kao beznačajnu u odnosu na, kako je rekao, milijarde eura koje su ljudi iz bivše vlasti prisvojili. Uz to je negirao optužbe o reketiranju, tvrdeći da su privrednici godinama bili izloženi takvoj praksi upravo od struktura koje sada pokušavaju optužiti opoziciju za isto.

Posebno je naglasio da priče o „revolucionarnom teroru“ smatra pokušajem zastrašivanja i diskreditacije Studentske liste. Prema njegovim riječima, o svakoj eventualnoj odgovornosti odlučivaće isključivo istražni organi, a ne politički govornici ili tabloidi. Dodao je da ako bi u zemlji zaista postojala revolucionarna pravda, mnogi iz sadašnjeg sistema ne bi sjedili u parlamentu, nego bi se već suočavali s istragama.

U završnici govora poslanicima SNS-a poručio je da ih Studentska lista ne smatra klasičnim političkim protivnicima, već „isturenim dijelom organizovanog kriminala“, iako je istovremeno rekao da vjeruje kako većina njih možda ne pripada kriminalnim strukturama. Ipak, naglasio je da će to utvrditi istraga. Kritizirao je i javni govor mržnje, psovke i vrijeđanje koje se, po njegovim riječima, šire s televizije Informer, ocjenjujući takvu atmosferu kao dio šireg problema političke kulture u zemlji.

Na kraju je postavio i pitanje kada će biti objavljena ranije najavljena knjiga „Kako sam pobedio obojenu revoluciju“, podsjećajući da je, prema obećanjima, trebalo da se pojavi do Vidovdana 2025. godine. Odbacio je i samu tezu o obojenoj revoluciji, tvrdeći da su članovi Studentske liste sami finansirali svoju predizbornu kampanju, dok je bivšu vlast optužio za rasipanje novca poreznih obveznika u stranačke svrhe. Govor je završio porukom da je zemlji potrebna obnova, novo ustrojstvo i ozbiljan posao, te da se, kako je rekao, ne vrijedi „valjati u brlogu“ s onima koji su je doveli u stanje u kojem se danas nalazi.

Burne reakcije koje su pratile ovaj nastup pokazuju da politička scena u Srbiji ostaje duboko polarizovana, a parlament i dalje prostor u kojem se sukobljavaju potpuno suprotne interpretacije iste stvarnosti. Dok jedni u Bakićevim riječima vide dugo očekivano suočavanje s kriminalom i zloupotrebama, drugi ih doživljavaju kao politički performans i pokušaj delegitimizacije protivnika. Ipak, jedno je jasno: govor Jove Bakića otvorio je nova pitanja o ulozi institucija, medija, navijačkih grupa i političkih elita u društvu koje se i dalje suočava s naslijeđem dubokih podjela i nepovjerenja.