EPP pred odlukom o suspenziji SNS-a: test za Vučićevu stranku i evropsku desnicu

Najutjecajnija politička porodica u Evropi, Evropska narodna stranka (EPP), ulazi u jedan od svojih najosjetljivijih političkih trenutaka u posljednjim godinama. Prema informacijama koje su prenijeli evropski mediji, a koje se pozivaju na izvore iz same stranke, na narednom zasjedanju Političke skupštine početkom decembra mogla bi biti donesena odluka o suspendovanju članstva Srpske napredne stranke (SNS), političke organizacije koju predvodi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako se formalno još uvijek govori o prijedlogu, signal iz vrha EPP-a pokazuje da je strpljenje ove evropske grupacije ozbiljno istanjeno.

Prema navodima koji su dospjeli u javnost, Predsjedništvo EPP-a već je podnijelo prijedlog o suspenziji, a ideja je da pridruženo članstvo SNS-a bude zamrznuto na period od godinu dana. U tom roku stranka bi trebalo da ispuni određene političke i programske uslove, nakon čega bi se moglo razgovarati o eventualnom vraćanju punih prava. Ti uslovi, kako se očekuje, neće biti samo tehničke prirode, nego će se odnositi na ključna pitanja poput vladavine prava, odnosa prema ratnim zločinima, prestanka negiranja genocida i usklađivanja sa zajedničkom vanjskom politikom evropske porodice stranaka.

Ovakav razvoj događaja ima mnogo šire značenje od samog odnosa jedne evropske stranke prema svom pridruženom članu. Za EPP, koja okuplja brojne konzervativne i demohrišćanske partije širom kontinenta, slučaj SNS-a postao je pitanje vjerodostojnosti. Ta grupacija godinama je balansirala između principa i političkog pragmatizma, nastojeći zadržati utjecaj u Srbiji kroz bliske veze s Vučićevim režimom. Međutim, niz događaja posljednjih godina, od narušavanja demokratskih standarda do sve otvorenijeg približavanja Moskvi, doveo je do toga da se unutar EPP-a sve glasnije traži jasniji odgovor.

Glasačka procedura također je važna za razumijevanje ishoda. Odluka o suspenziji donosi se običnom većinom glasova prisutnih članova, a u slučaju izjednačenog rezultata presudan je glas predsjednika EPP-a Manfreda Webera. Weber već dugo ima dvostruku ulogu: osim što vodi samu stranku, on je i predsjednik Kluba zastupnika EPP-a u Evropskom parlamentu. Upravo zato njegovo stajalište ima dodatnu težinu, jer može utjecati i na institucionalni i na politički nivo rasprave. U proteklim godinama Webera su mnogi doživljavali kao jednog od glavnih kočničara ideje da se SNS potpuno izbaci iz evropske desnice.

Kritike na račun SNS-a nisu nove. Zabrinutost unutar EPP-a pojačavala se kako je stranka Aleksandra Vučića sve više pokazivala spremnost da koketira s ruskim političkim narativima, da relativizira ratne zločine i da u javnom prostoru tolerira ili čak podstiče revizionističke poruke. Posebno je kontroverzno bilo pružanje prostora ličnostima osuđenim za ratne zločine, kao i kontinuirano osporavanje genocida u Srebrenici. Kulminacija takve politike, prema ocjenama brojnih posmatrača, bila je javna počast Ratku Mladiću, osuđenom za genocid, što je za mnoge u evropskim institucijama predstavljalo prelaženje granice koju više nije moguće ignorisati.

Ne treba zaboraviti ni širi regionalni i politički kontekst. Uoči posljednjih izbora u Srbiji, SNS je ušla u koaliciju i sa Srpskom radikalnom strankom, političkom organizacijom povezivanom s Vojislavom Šešeljem, koji je pravosnažno osuđen za ratne zločine. Taj potez dodatno je kompromitirao tvrdnje da Vučićeva stranka predstavlja moderan, evropski orijentisan konzervativni blok. Za mnoge evropske posmatrače upravo je taj savez bio jasan dokaz da SNS nije spremna da se odrekne nacionalističke matrice koja je obilježila politiku devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije.

Politička skupština EPP-a, na kojoj će se raspravljati o ovom pitanju, predstavlja najviše političko tijelo stranke između dva kongresa. Ona usmjerava političke stavove, definiše strateške prioritete i određuje kako će se evropska narodnjačka porodica postavljati prema ključnim političkim izazovima. Zbog toga eventualna suspenzija SNS-a ne bi bila samo administrativna mjera, nego signal da EPP pokušava obnoviti svoj identitet i pokazati da je spremna kazniti one članice koje se udaljavaju od demokratskih i evropskih principa.

Važno je podsjetiti da je SNS postala pridružena članica EPP-a još u oktobru 2016. godine. Tada je veliki dio evropske desnice vjerovao da je Aleksandar Vučić političar koji može voditi Srbiju prema Evropskoj uniji i da dijeli vrijednosti s kojima se identifikuju demohrišćanske i konzervativne stranke. Posebnu ulogu u tom procesu imali su njemački demohrišćani, koji su bili među najglasnijima u zalaganju za Vučića kao pouzdanog partnera. Čak je i tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel bila među onima koji su mu davali snažan politički legitimitet u evropskim krugovima.

Podrška nije dolazila samo iz Njemačke. Vučić je godinama imao oslonac i među pojedinim utjecajnim liderima EPP-a, uključujući bivšeg poljskog premijera i nekadašnjeg predsjednika Evropskog vijeća Donalda Tuska, kao i grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa. Tusk je posebno ostao upamćen po izrazito pohvalnom govoru u Beogradu, u kojem je rekao da nikada u životu nije vidio većeg Srbina “od krvi i mesa” od Vučića, te ga opisao metaforama koje su izazvale i divljenje i čuđenje u evropskoj javnosti. Takve izjave pokazivale su koliko je Vučić uspio da izgradi sliku lidera koji može biti prihvatljiv i na Zapadu, iako su mu kod kuće često prešućivani autoritarni potezi.

Međutim, odnos EPP-a prema SNS-u mijenjao se kako su pritisci rasli. Prije više od godinu dana pokrenut je proces preispitivanja statusa srpske stranke zbog zabrinutosti za političku situaciju u Srbiji, nasilje nad studentima, stanje pravosuđa, slobodu medija i vladavinu prava. Iz same EPP-a kasnije je stiglo priznanje da su Vučić i SNS prešli crvenu liniju kada su otvoreno veličali Ratka Mladića. Ipak, odluka o tome da se potez povuče tek nakon izbora u Srbiji pokazala je koliko su evropske partijske strukture često oprezne kada je riječ o odnosima s liderima koji imaju značajnu unutrašnju moć.

U ovom trenutku sve ostaje u rukama Političke skupštine EPP-a, a konačan ishod još nije zagarantovan. Iako prijedlog o suspenziji ima težinu i jasno pokazuje smjer u kojem dio evropske desnice želi krenuti, nije isključeno da će rasprava otvoriti i nova unutarstranačka preispitivanja. Za SNS bi eventualna suspenzija značila ozbiljan politički udarac, jer bi signalizirala da više nije dovoljno samo deklarativno govoriti o evropskom putu. Za EPP bi to bila prilika da pokaže da još uvijek može braniti vlastite standarde, čak i onda kada je riječ o stranci koja je godinama imala zaštitu i unutar najviših evropskih političkih krugova.

Sudbina SNS-a u EPP-u tako postaje mnogo više od unutrašnjeg stranačkog pitanja. Ona govori o tome koliko je evropska politika spremna tolerirati autoritarne prakse, nacionalističke narative i revizionizam kada se oni pojavljuju pod oznakom “partnerske stranke”. Konačna odluka početkom decembra mogla bi zato označiti važan presedan, ne samo za Srbiju nego i za odnos evropskih političkih porodica prema vlastitim vrijednostima. U tom smislu, nadolazeće glasanje neće biti samo pitanje statuta, nego i pitanje političkog karaktera EPP-a kao čitave evropske organizacije.