Petogodišnji Momin Sameh Alhamss, koji je u izraelskom napadu na porodičnu kuću u Gazi izgubio obje noge, nakon dugog liječenja krenuo je u školu u Ankari. Uz njega je nana Hanan Abdelal, koju sada zove mamom, dok su mu roditelji i brat blizanac ostali u Palestini.
auto skip
Next video in 5
Cancel
Govoreći za Anadolu, Hanan je ispričala da je njen unuk imao samo dvije godine kada je raketa pogodila njihov dom. Bilo je to 2. decembra 2023. godine. Njegova majka i brat blizanac otišli su u prodavnicu po hljeb, a Momin je ostao u kući.
U napadu su poginula dvojica njegovih amidža. Otac je izgubio stopalo, a nana s očeve strane ruku. Momina su spasioci izvukli iz ruševina nakon približno šest sati i prebacili u bolnicu, gdje su mu amputirane obje noge. Liječenje je nastavio u Egiptu, a potom je s nanom stigao u Tursku. Nakon pet operacija i dugog boravka u bolnici otpušten je na kućni oporavak.
Muhammed gdje je, je li dobro?
Hanan kaže da je sve što je preživio teško utjecalo na dječaka. Prema njenim riječima, nakon odlaska u bolnicu izgubio je sjećanja na roditelje, a od porodice pamti samo brata blizanca.
Momin stalno pita: “Gdje je Muhammed, je li dobro?“ Sjeća se samo Muhammeda. Majke i oca uopće se ne sjeća. Misli da sam ja njegova majka. Sada me zove mama, ispričala je.
Pita je i zašto nema noge.
Momin kaže: „Šta sam uradio?“ Sada mu je psihički bolje. Željela bih da živi normalnim životom, ali to je veoma teško, kazala je Hanan.
Ponovo u školi, među djecom
Nana i unuk nastanili su se u ankarskoj općini Keçiören. Momin ujutro ide u školu, a nakon nastave dolazi u udruženje „Yedi İklim“, gdje uči Kur’an i provodi vrijeme s drugom djecom.
Udruženje im je pomoglo tokom boravka u Turskoj. Njegov predsjednik Kemal Özaydın kaže da brinu o 101 djetetu, među kojima su i djeca iz Gaze, Sirije i Iraka. Pomažu im u obrazovanju te osiguravaju hranu, odjeću i školski pribor.
Momin i nana
AA
Momin danas koristi električna invalidska kolica. Voli plivanje, crtanje i pisanje zadaće, a naročito avione. Nana se prisjetila njihovog zajedničkog leta: dok je ona osjećala strah, dječak je bio hrabar.
hayat
