Kad poslodavac kasni s isplatom plata svojim radnicima…
“Bajram mubarek, babo!” – uzviknule su tri male djevojčice, trčeći prema ocu koji se upravo vratio iz džamije. Bajram je najradosniji dan u godini, i svi su ga s nestrpljenjem iščekivali.
Babo ih je sve redom izgrlio, a zatim im podijelio bajramske paketiće koji su odmah privukli njihovu pažnju. Dok je ispijao kahvu sa suprugom, na njegovom licu se vidjela zabrinutost koju je pokušavao sakriti.
Obećao je djevojčicama da će ih danas odvesti u grad, da proslave Bajram na čaršiji. Međutim, gazda je kasnio s isplatama plata, i sada je sve bilo pod znakom pitanja. Ako ih odvede, potrošit će posljednji novac, a do sljedeće plate ko zna šta će biti.
Kako to objasniti ovim malim bićima koja su se toliko radovala? Kako prekršiti obećanje?
“Babo, kad ćemo u čaršiju?” – iz razmišljanja ga prenu najmlađa kćerkica.
“Evo sine, samo da popijemo kahvu,” odgovorio je, donoseći konačnu odluku.
Trenutno je zaboravio na sve probleme, gledajući svoju djecu kako veselo trčkaraju po popločanoj staroj kaldrmi.
“Babo, ja sam gladna,” rekla je babina mezimica.
“Neka, mila, sad ćemo kod nane pa ćemo jesti,” kazala joj je majka, pokušavajući ublažiti ono što je tištilo njenog muža.
Babo se sagnuo, uzeo kćerkicu u naručje i rekao: “Pa kakvo je to doći na čaršiju, a ne pojesti ćevape?”
“Pa ja!” – veselo uzviknu djevojčica. “Jupi, idemo na ćevape!”
Izlazeći iz ćevabdžinice, stidljivo mu priđe jedan mladić.
“Esselamu alejkum, brate,” gotovo šapćući reče. “Bajram mubarek olsun. Halali na smetnji, ali imaš li koji dinar da me nahraniš, gladan sam.”
Bez razmišljanja, babo gurnu ruku u džep. Ostale su mu samo tri marke koje mu je poslužitelj vratio kao kusur. Sve tri marke stavi u ruku mladiću. Stisnuo je uzdah da ne izleti i marke tutnuo mladiću u ruku.
“Evo, brate, Bajram je, idi pojedi ćevape.”
“Allah te nagradio,” veselo prozbori postiđeni mladić.
Prilazeći svojoj ženi, babo vidje na njenom licu neodobravanje.
“Zar mu Boga ti sve dade? Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je,” rekla je supruga.
“Ko god da je, Bajram je,” prekide je muž.
Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli: “Muškarce je ponekad stvarno teško razumjeti.”
Skrenuše u sporednu ulicu da skrate put. Već su kasnili kod nane na porodično okupljanje. Gotovo pa se sudariše s grupom muškaraca. Čestitali su Bajram i pođoše se rukovati s njenim mužem. Očigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno. Ugleda jednog od njih kako vadi novčanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.
“Ya Rabbi, oprosti mi,” tiho prošaputa. “Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagrađuješ. Hvala Ti.”
