NATO, Evropska unija i put Bosne i Hercegovine: šta poručuje brigadni general James Fowler
Komandant NATO štaba Sarajevo, brigadni general James Fowler, ponovo je otvorio jednu od najvažnijih tema za Bosnu i Hercegovinu – pitanje strateškog pravca kojim zemlja treba da ide u narednim godinama. U razgovoru za podcast Oslobođenja “NATO za BiH”, Fowler je jasno poručio da napredak Bosne i Hercegovine vidi kroz NATO i Evropsku uniju, naglašavajući da bi politički akteri konačno trebali staviti u prvi plan interese građana, a ne kratkoročne političke kalkulacije.
Prema njegovom mišljenju, članstvo u evroatlantskim integracijama ne treba posmatrati kao ideološko ili simbolično pitanje, nego kao konkretan okvir za stabilnost, sigurnost i ekonomski razvoj. Fowler je podsjetio da zemlje koje su prošle isti proces često bilježe jačanje institucija, više povjerenja investitora i dugoročniji osjećaj sigurnosti. Takva poruka posebno odjekuje u državi poput Bosne i Hercegovine, gdje se već godinama vode rasprave o reformama, funkcionalnosti institucija i međunarodnom pozicioniranju zemlje.
Fowler je u razgovoru naglasio da partnerstvo sa NATO-om pruža stabilnost i mogućnost za prosperitet, te da, ukoliko je cilj da Bosna i Hercegovina napreduje, onda je logično razmišljati u pravcu jačanja veza s ovim savezom i s Evropskom unijom. U tom kontekstu ukazao je i na potrebu da se politički diskurs oslobodi, kako je rekao, nepotrebnog “spina” i kratkoročnih poruka koje više služe stranačkom nadmetanju nego stvarnim potrebama građana.
Posebno je zanimljiv njegov osvrt na iskustva država regiona koje su već postale članice NATO-a. Fowler je podsjetio da se nakon pristupanja Savezu u brojnim zemljama bilježio ne samo jači sigurnosni okvir nego i ekonomski efekti, uključujući rast bruto domaćeg proizvoda i porast povjerenja tržišta. Iako NATO nije ekonomska organizacija u klasičnom smislu, poruka je jasna: sigurnost i stabilnost stvaraju uslove za razvoj, privlačenje kapitala i dugoročno planiranje, što je za Bosnu i Hercegovinu od posebne važnosti.
Individualno prilagođeni partnerski program kao okvir za članstvo
Govoreći o konkretnim koracima na NATO putu, brigadni general Fowler je istakao da Individualno prilagođeni partnerski program Bosne i Hercegovine i NATO-a (ITPP) predstavlja ključni okvir koji vodi prema članstvu. Prema njegovim riječima, ovaj dokument nije samo tehnički plan saradnje, već i smjernica koja definiše reforme, ciljeve i obaveze koje zemlja treba ispunjavati kako bi se postepeno približavala standardima Saveza.
Fowler je pojasnio da je prva procjena programa završena tokom ljeta, što znači da su određeni elementi već analizirani i ocijenjeni u odnosu na postavljene ciljeve. Takav proces, kako je naglasio, pokazuje da saradnja nije statična, već se razvija kroz stalno praćenje napretka i prilagođavanje potrebama zemlje. U praksi, to znači da NATO ne posmatra Bosnu i Hercegovinu samo kao partnera, nego i kao državu koja treba da izgradi sposobnost da preuzme više odgovornosti za vlastitu sigurnost.
Prema dostupnim informacijama, program obuhvata 36 partnerskih ciljeva, a među njima se nalazi i politički cilj koji se realizuje kroz saradnju NATO-ovog Odjela za politički angažman i podršku s Ministarstvom vanjskih poslova BiH. To pokazuje da proces integracija nije ograničen samo na vojni segment, nego uključuje i širi institucionalni i diplomatski okvir. Upravo ta međusobna povezanost političkih, sigurnosnih i administrativnih reformi čini NATO put dugoročnim i složenim.
Reforme, programi i očekivanja od institucija BiH
Fowler je naveo da su NATO-u već dostavljeni programi reformi za 2023, 2024. i 2025. godinu, dok je Program reformi za 2026. godinu već pripremljen i čeka upućivanje Vijeću ministara BiH na odobravanje. Ovi dokumenti nisu formalnost, nego važan pokazatelj koliko je država spremna da usklađuje svoje političke i sigurnosne prioritete sa standardima koje traži Savez. Svaki novi program reformi predstavlja svojevrsni test političke volje i administrativne sposobnosti institucija Bosne i Hercegovine.
U ovom procesu, kako je pojasnio Fowler, značajnu ulogu ima i spremnost domaćih institucija da preuzmu veći dio odgovornosti. To se ne odnosi samo na donošenje odluka, već i na planiranje budžeta, pravovremeno usvajanje dokumenata i stvaranje uslova za provedbu reformi. Drugim riječima, NATO put nije moguće graditi isključivo na deklarativnim izjavama, nego na konkretnim potezima koji se moraju odraziti u budžetima, zakonima i dugoročnim politikama.
Fowler je posebno izdvojio vojni segment reformi, naglasivši da se značajan dio aktivnosti odnosi na osiguravanje resursa za Bataljonsku grupu lake pješadije, kao i na modernizaciju i operativnu spremnost Oružanih snaga BiH. Oružane snage, prema njegovom stajalištu, trebaju biti dobro opremljene, obučene i finansijski podržane kako bi mogle odgovoriti na savremene sigurnosne izazove i međunarodne obaveze koje proizlaze iz partnerstva s NATO-om.
Ovakve poruke dolaze u trenutku kada se u Bosni i Hercegovini često vodi rasprava o tome koliko je država spremna ulagati u vlastitu odbranu i sigurnosnu infrastrukturu. Fowler je tom prilikom ukazao da saveznici u Briselu očekuju veći nivo angažmana domaćih vlasti, uključujući i finansijsko jačanje kapaciteta oružanih snaga. To, po njegovim riječima, nije nametnuta obaveza izvana, nego ulaganje u sopstvenu stabilnost i institucionalnu otpornost.
Vojna imovina i racionalno korištenje resursa
Jedno od pitanja koje je Fowler izdvojio kao posebno važno jeste državna vojna imovina. Prema njegovom mišljenju, potrebno je racionalnije koristiti vojne lokacije i ulagati u infrastrukturu kako bi se postojeći resursi iskoristili na najbolji mogući način. Ovo pitanje već godinama opterećuje domaće političke i institucionalne procese, jer bez rješavanja imovinsko-pravnih odnosa mnogi razvojni i sigurnosni planovi ostaju usporeni ili blokirani.
Racionalno upravljanje vojnom imovinom nije samo tehničko pitanje, nego i dio šire strategije modernizacije odbrambenog sistema. Ako se vojne lokacije ne koriste efikasno, država gubi priliku da unaprijedi logistiku, infrastrukturu i spremnost svojih jedinica. Fowlerova poruka u tom smislu može se čitati i kao poziv da se prestane s dugotrajnim odgađanjima i da se pronađu praktična rješenja koja će koristiti i Oružanim snagama i širem društvu.
Na kraju, njegova poruka ostaje dosljedna: budućnost Bosne i Hercegovine, prema njegovom viđenju, treba biti vezana za institucije koje nude sigurnosni okvir, političku predvidivost i razvojne mogućnosti. NATO i Evropska unija nisu predstavljeni kao apstraktni ciljevi, nego kao mehanizmi kroz koje država može graditi funkcionalnije institucije, sigurnije okruženje i veće šanse za ekonomski napredak. U zemlji u kojoj se često vodi borba između političkih narativa i praktičnih rješenja, takve poruke imaju posebnu težinu.
Dodajte nas u omiljene izvore
