Nebojša Vukanović: Izborni ishod u Srbiji može označiti prekretnicu za region
Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović ocijenio je da politički potresi koji su uslijedili nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića ne bi trebalo da se posmatraju samo kao unutrašnja stvar Srbije, nego kao događaj koji može imati šire posljedice za cijeli region, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. U razgovoru za Federalnu televiziju, Vukanović je poručio da se, prema njegovom mišljenju, mijenja politička klima na Balkanu i da će se ti pomaci neminovno odraziti i na odnose u Republici Srpskoj i BiH.
Prema njegovim riječima, dugogodišnji model političke kontrole, oslonjen na lične veze, pritiske i medijski narativ, počinje da pokazuje ozbiljne pukotine. Vukanović smatra da je upravo studentski pokret u Srbiji postao simbol otpora takvom sistemu, a da se njegovo jačanje može posmatrati kao znak sazrijevanja jednog novog političkog i društvenog raspoloženja. Naglasio je da promjene u Srbiji ne ostaju unutar granica te države, jer se politički uticaji već godinama prelijevaju preko granice, posebno na prostor Republike Srpske i širi zapadnobalkanski ambijent.
Vukanović je u tom kontekstu iznio i oštar stav o Miloradu Dodiku, tvrdeći da je riječ o političaru čiji je uticaj u padu i čija je era, kako kaže, već pri kraju. Za njega, Dodik nije samo lokalni akter nego dio šire političke matrice koju godinama karakteriše međusobna podrška lidera iz regiona, politička trgovina i održavanje na vlasti kroz strah, podjele i kontrolu institucija. U toj osovini, kako je podsjetio, godinama je prepoznavao i veze između Mila Đukanovića, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, tvrdeći da se njihova politika oslanjala na slične obrasce vladanja.
Govoreći o sopstvenom odnosu prema studentskom pokretu u Srbiji, lider Liste za pravdu i red naglasio je da podrška nije bila simbolična niti tek deklarativna. Kako je rekao, njegova politička organizacija učestvovala je konkretno u izbornom procesu, obezbijedivši posmatrače i članove biračkih odbora. Time je, prema njegovim riječima, doprinijela transparentnijem nadzoru nad glasanjem i boljem uvidu u raspoloženje birača. Vukanović je naveo da se rezultati toga jasno vide i na terenu, posebno u Trebinju, gdje je Studentska lista osvojila značajan dio glasova.
„Mi nismo samo govorili da podržavamo Studentsku listu, nego smo aktivno radili na tome da izborni proces bude kontrolisan. Zato se i vidi rezultat“, poručio je Vukanović, naglašavajući da je u Trebinju Studentska lista dobila nešto manje od 42 posto glasova, dok je u drugim dijelovima Republike Srpske, kako tvrdi, Vučić imao i do 90 posto podrške. Taj podatak, po njegovom mišljenju, pokazuje koliko je javno mnijenje u pojedinim sredinama podložno snažnom propagandnom i političkom uticaju, ali i da postoji rastući prostor za alternativne politike.
Vukanović je posebno insistirao na tome da se vrijednosti koje zastupa njegova politička opcija poklapaju s ciljevima studentskog pokreta. Kao ključne principe naveo je borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, lustraciju, profesionalizaciju institucija, meritokratiju i normalizaciju odnosa između Srba i Bošnjaka. Prema njegovom tumačenju, bez dubinskih promjena u načinu upravljanja državom i bez uklanjanja partijskog monopolizma, društvo ne može napredovati niti izgraditi stabilne institucije. U tom smislu, studentski pokret vidi kao prirodnog saveznika u borbi za drugačiji model politike.
Osvrćući se na atmosferu nakon objave izbornih rezultata, Vukanović je rekao da je u Trebinju vladalo veliko oduševljenje i osjećaj da se otvara novo poglavlje u političkom životu Srbije. Po njegovoj procjeni, to bi moglo voditi prema, kako je rekao, „oslobođenju Srbije u pravom smislu riječi“. Takav izraz, iako politički snažan, u njegovom nastupu ima i simboličku težinu: ukazuje na očekivanje da će promjena u Srbiji imati efekat oslobađanja medijskog, institucionalnog i društvenog prostora, ali i da će oslabiti uticaj onih političkih struktura koje su navikle da djeluju iz sjene.
Vukanović je Vučićevu vlast opisao kao sistem koji je, prema njegovom mišljenju, ostavio duboke posljedice po društvo, naročito kroz kriminalizaciju, nasilje i pritiske na medije. Tvrdi da je u takvom ambijentu sloboda govora ozbiljno ugrožena, a da su kritičari vlasti često izloženi kampanjama linča i zastrašivanja. Medijsko nasilje, kako je istakao, postalo je jedno od glavnih oruđa političke kontrole, dok je cijeli region, zbog takvih praksi, kontaminiran atmosferom konflikta i nepovjerenja.
U svom obraćanju podsjetio je i na ličnu cijenu koju je, kako kaže, platio zbog političkog angažmana. Spomenuo je napade na svoju kuću, dva puta zapaljena vozila i višegodišnju zabranu ulaska u Srbiju. Ti primjeri, prema njegovom mišljenju, svjedoče o tome koliko je snažan bio otpor prema svakoj vrsti političkog neslaganja i koliko su represivne metode korištene protiv neistomišljenika. Uprkos tome, naglašava da ga to nije obeshrabrilo, već dodatno učvrstilo u uvjerenju da se protiv takvog sistema mora govoriti otvoreno i bez kalkulacija.
Posebno oštar bio je prema Miloradu Dodiku, tvrdeći da će slabljenje Vučićevog uticaja automatski povući i slabljenje Dodikove političke pozicije. U tom smislu, poručio je da Dodik „nema o čemu da razgovara sa studentima“, jer su ih, kako tvrdi, on i njegovi saradnici godinama vrijeđali i označavali uvredljivim i politički teškim etiketama. Vukanović smatra da su studenti bili pod pritiskom, da su njihovi skupovi bili ograničavani, te da će i Dodik i ljudi iz tog političkog kruga, prije ili kasnije, završiti u prošlosti.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Vukanović je iznio i konkretan politički prijedlog: formiranje Vijeća ministara bez SNSD-a. Po njegovom uvjerenju, to bi bio najvažniji korak ka razbijanju političke blokade i oslobađanju državnih institucija od stalnih ucjena. Smatra da u parlamentu postoji dovoljno ruku za novu većinu i da bi takav potez označio kraj dugogodišnjeg obrasca vladanja koji se oslanja na blokade, opstrukcije i kontrolu ključnih institucija, posebno Doma naroda. U njegovoj interpretaciji, to ne bi bio samo tehnički politički manevar, nego početak institucionalnog ozdravljenja.
Dodao je i da bi eventualno otvaranje antikorupcijskih afera u Srbiji moglo dovesti do razotkrivanja veza između beogradskih struktura i ljudi iz Dodikovog okruženja. Takav razvoj događaja, smatra on, mogao bi otvoriti prostor za dublju političku i pravosudnu rekonstrukciju odnosa u regionu. Vukanović je poručio da je vrijeme za nove političke obrasce, za prekid sa praksom međusobnog štitenja moćnika i za izgradnju sistema u kojem će institucije biti važnije od ličnih dogovora. Upravo zato, kako je zaključio, promjene u Srbiji mogu biti mnogo više od unutrašnjeg preokreta — one mogu postati signal i za preuređenje političke scene u Bosni i Hercegovini i šire.
