Reakcija na optužbe o glasanju BiH u UN-u: Lagumdžija poručio da su tvrdnje površne i pogrešne
Nakon što je direktorica Kancelarije za međunarodnu saradnju bh. entiteta RS Ana Trišić Babić iznijela tvrdnje da je Bosna i Hercegovina u Ujedinjenim nacijama glasala protiv rezolucije o borbi protiv veličanja nacizma i neonacizma, uslijedila je oštra reakcija ambasadora BiH pri UN-u Zlatka Lagumdžije. Njegov odgovor nije bio samo politički polemičan, nego i detaljno obrazloženje procedure, sadržaja rezolucije i načina na koji se u praksi vodi vanjska politika Bosne i Hercegovine u odnosu na Evropsku uniju i druge međunarodne partnere.
Lagumdžija je, komentarišući izjave koje su se pojavile u javnosti, poručio da ga više ne čudi površnost i nepoznavanje osnovnih činjenica kada je riječ o glasanju BiH u UN-u. Prema njegovim riječima, problem nije samo u pogrešnom tumačenju jednog glasanja, nego u širem obrascu u kojem se, kako kaže, zanemaruje zvanični kurs vanjske politike države. Posebno je naglasio da Bosna i Hercegovina u okviru svojih međunarodnih obaveza usklađuje stavove s Evropskom unijom, a ne s državama poput Rusije, Bjelorusije ili Sjeverne Koreje, koje su bile među predlagačima rezolucije.
U svom istupu Lagumdžija je podsjetio da se u Generalnoj skupštini UN-a nije glasalo samo o naslovu rezolucije, već o kompletnom tekstu dokumenta koji je imao više stranica i sadržavao precizno definisane političke i pravne formulacije. Kako je naveo, rezolucija pod nazivom „Borba protiv glorificiranja nacizma, neonacizma i drugih praksi koje doprinose jačanju savremenih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netolerancije“ nije bila jednostavan ili neutralan dokument, nego tekst s preambulom i nizom članova koji su, prema njegovom objašnjenju, sadržavali i politički obojene poruke. Zbog toga je upozorio da je neozbiljno donositi sud samo na osnovu naslova, bez čitanja sadržaja i razumijevanja šireg diplomatskog konteksta.
Posebno je istakao da je rezolucija u javnosti često nazivana „ruska rezolucija“, jer su je kao kosponzori predložile Rusija, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Kuba, Nikaragva, Sudan i Turkmenistan. U diplomatskim krugovima takva oznaka nije bez razloga, jer se sadržaj dokumenta posmatra kroz širi politički kontekst rata u Ukrajini i pokušaja da se kroz termine o borbi protiv nacizma relativiziraju ili preusmjere optužbe za agresiju. Lagumdžija je naveo da je upravo zato Bosna i Hercegovina, u skladu sa svojim opredjeljenjem i evropskim putem, zauzela stav koji dijeli s većinom zapadnih demokratija.
Veza između evropskog puta BiH i glasanja u UN-u
Ambasador BiH pri UN-u naglasio je da je državni stav o usklađivanju vanjske i sigurnosne politike s Evropskom unijom jasno definisan kroz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je ratificiran u Parlamentu Bosne i Hercegovine. To, kako objašnjava, nije simbolična ili deklarativna obaveza, nego konkretan politički okvir koji zahtijeva da BiH prati zajedničke stavove EU u relevantnim međunarodnim forumima. U tom smislu, glasanje protiv rezolucije nije bilo izuzetak, nego nastavak dosljedne prakse koja traje godinama.
Prema Lagumdžiji, posebno je važno što je Bosna i Hercegovina posljednjih godina postala zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i što je otvorila proces koji vodi ka pregovorima o pristupanju. U takvim okolnostima, smatra on, još je važnije da se pokazuje politička konzistentnost i usklađenost s evropskim partnerima. Zato tvrdi da je BiH posljednje četiri godine imala identičan stav kao Evropska unija kada je riječ o ovoj rezoluciji, a isti pristup dijelile su i Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i druge zapadne države.
On je dodatno podsjetio da se BiH prije samog glasanja pridružila zajedničkim izjavama Evropske unije, zajedno s nizom drugih zemalja poput Crne Gore, Albanije, Ukrajine, Moldavije, Gruzije i San Marina. Te izjave su, prema njegovim riječima, objašnjavale zašto evropske zemlje glasaju protiv ruske rezolucije. U njima se, između ostalog, ukazivalo na to da dokument ne pravi jasnu razliku između borbe protiv nacionalizma i političke instrumentalizacije teme nacizma, naročito u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu.
Lagumdžija je posebno citirao dio zajedničkog evropskog stava u kojem se navodi da se rezolucija ne uklapa u stvarnu borbu protiv rasizma, diskriminacije i netolerancije, nego može poslužiti kao sredstvo za druge političke ciljeve. U tom dijelu je naglašeno da su BiH i ostale potpisnice u potpunosti posvećene globalnoj borbi protiv rasizma, antisemitizma, ksenofobije, mržnje prema muslimanima i svih srodnih oblika netolerancije, ali da ponuđeni tekst ne doprinosi tom cilju. Naprotiv, kako je navedeno, rezolucija ide u pravcu koji produbljuje političke podjele i ne nudi rješenja za stvarne probleme.
Brojke koje pokazuju da BiH nije izuzetak
U svom obrazloženju Lagumdžija je podsjetio i na raspored glasova tokom prethodnih godina, ističući da rezolucija redovno prolazi uz podršku velikog broja država, ali i uz protivljenje bloka zapadnih zemalja i njihovih partnera. Prema njegovim riječima, u protekle četiri godine za rezoluciju je glasalo između 112 i 117 država, dok je protiv bilo od 50 do 54 zemlje. Bosna i Hercegovina se, kaže on, u tom periodu svrstala uz zemlje koje su glasale protiv, zajedno sa svim članicama Evropske unije, Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenim Kraljevstvom, Kanadom, Norveškom, Islandom, Lihtenštajnom, Australijom, Novim Zelandom i Japanom.
Važno je i to što su, prema njegovim riječima, među državama koje redovno podržavaju rezoluciju bile Rusija, Bjelorusija, Sjeverna Koreja, Kuba, Nikaragva, Srbija i Izrael, uz većinu zemalja iz Afrike, Azije, Južne Amerike i Bliskog istoka. Takav raspored glasova, smatra Lagumdžija, pokazuje da se ne radi o jednostavnom pitanju „za“ ili „protiv“ borbe protiv nacizma, nego o mnogo složenijem političkom i diplomatskom odnosu prema tekstu koji se koristi za različite geopolitičke svrhe.
U tom kontekstu, njegova poruka kritičarima bila je jasna: prije nego što javno komentarišu ovako osjetljive teme, trebalo bi da pročitaju kompletan dokument i razumiju šta se zapravo usvaja. Naslov rezolucije nije isto što i njen sadržaj, poručio je u suštini Lagumdžija, naglašavajući da ozbiljna državna politika ne može biti zasnovana na brzopletim zaključcima, nego na činjenicama, diplomatskim obavezama i usaglašenim međunarodnim stavovima.
Ovaj slučaj dodatno pokazuje koliko su pitanja vanjske politike u Bosni i Hercegovini i dalje predmet unutrašnjih političkih sporova, ali i koliko je važno razumjeti da glasanja u UN-u često imaju mnogo širi značaj od onoga što se u prvi mah vidi u javnim naslovima. U vremenu kada se međunarodni odnosi sve više tumače kroz prizmu savezništava, ratova i političkih poruka, svaka država, pa tako i BiH, mora pažljivo balansirati između svojih unutrašnjih podjela i vanjskopolitičkih obaveza. Upravo zato je ova polemika postala više od obične rasprave o jednom glasanju: ona je otvorila pitanje kome BiH pripada u diplomatskom smislu i prema kojim vrijednostima vodi svoju vanjsku politiku.
