Islam se odnosi prema problemu ubijanja ljudi, životinja i uništavanja prirode kroz nekoliko ključnih principa:
– Allah je stvoritelj svega u kosmosu i jedino On ima pravo da oduzme život. Kada muslimani kolju životinje, to rade s izgovaranjem Bismille, priznavanjem da samo Allah ima pravo na život i smrt. Na taj način, traže dozvolu od Allaha da u Njegovo ime oduzmu život stvorenju.
– Ovaj svijet je savršeno uređen i precizno stvoren, te se ta savršenost ne smije narušavati. Allah je sve stvorio s mjerom i svrhom, pa je stoga važno da se taj poredak ne remeti.
– Čovjek je najsavršenije Allahovo stvorenje, i njemu je povjereno da čuva kosmički poredak i bori se protiv onih koji ga narušavaju. Čovjek treba koristiti prirodne resurse umjereno i samo onoliko koliko mu je potrebno da bi ispunio svoju zadaću na Zemlji.
– Islam je strogo regulirao ubijanje, svodeći ga na minimum i dozvoljavajući ga samo u slučajevima nužde i potrebe za očuvanjem božanskog poretka. Ova nužda i potreba nisu prepušteni ljudskom nahođenju, već ih je Allah jasno definirao. Kazne su teške za one koji prekorače ove granice i ubijaju bez opravdanog razloga. U Kur’anu stoji: “Ko ubije jednog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo.”
– Islam dopušta ubijanje nekih životinja, dok za druge to strogo zabranjuje. Na primjer, dozvoljeno je ubiti zmiju, ali zabranjeno je ubijati žabe, mrave, pčele, pupavce i određene vrste ptica, prema hadisima koji prenose riječi Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Prema predaji koju bilježi Ibn Abbas, Poslanik Muhammed, alejhissalatu vesselam, zabranio je ubijanje četiri vrste životinja: mrava, pčela, pupavaca i sarda (vrsta ptice velike glave i kljuna, velikog perja, pola bijela a pola crna, poznata kao svračak). Ovu predaju bilježi Ebu Davud (5267), a Nevevi potvrđuje da Ebu Davud prenosi ovu predaju s vjerodostojnim lancem prenosilaca prema kriterijima Buharija i Muslima.
Hitabi je istaknuo da kada je riječ o ubijanju mrava, to se odnosi na one koji su veliki i imaju dugačke noge, jer oni rijetko prouzrokuju smetnje i nanose štetu. Zabrana ubijanja pčela proizlazi iz njenih korisnih svojstava, poput meda i voska. Što se tiče pupavca (hudhud) i sarda, zabrana njihovog ubijanja proizlazi iz zabrane konzumiranja njihovog mesa. To pokazuje da Poslanik Muhammed, alejhissalatu vesselam, zabranjuje ubijanje životinja ako se neće konzumirati njihovo meso. Hudhud se opisuje kao životinja čije meso ima neugodan miris, dok se sard opisuje kao nešto što su Arapi smatrali ružnim znakom.
– Ubijanje je dozvoljeno samo ako životinje ili insekti nanose štetu ili ugrožavaju život čovjeka. Ako ne čine štetu, njihovo ubijanje je zabranjeno. Ove odredbe su donesene kako bi se očuvao božanski poredak na Zemlji.
– Islamski učenjaci su izveli pravilo da je dozvoljeno ubiti svaku životinju ili insekta koji šteti i ugrožava ljudski život, tj. koji remeti Božiji poredak na Zemlji. Međutim, zabranjeno je ubiti ili nanijeti štetu životinjama i insektima koji su korisni i ne čine štetu drugima.
Islam jasno postavlja granice i pravila za ubijanje i očuvanje prirode, naglašavajući odgovornost čovjeka prema svim stvorenjima i kosmičkom poretku koji je Allah stvorio. Kroz ove principe, muslimani se potiču da budu čuvari prirode, da poštuju život i djeluju u skladu s božanskim zakonima.
