Uvod
U trenutku kada se činilo da će izraelska vlada Benjamina Netanyahua doživjeti potpuni politički slom, izbijanje otvorenog sukoba s Iranom dovelo je do dramatičnog preokreta. Već danima unazad, Netanyahu je bio izložen snažnim pritiscima, kako iznutra, zbog unutrašnjih podjela u vezi s novačenjem ultraortodoksnih Židova, tako i izvan zemlje, zbog kontroverznih poteza tokom rata u Gazi. Međutim, eskalacija sukoba na relaciji Tel Aviv–Teheran promijenila je političku dinamiku i privremeno učvrstila Netanyahuovu poziciju.
Razrada
Neposredno prije zračnog napada na Iran, izvedenog 13. juna, koalicija na vlasti u Izraelu bila je ozbiljno uzdrmana. Na unutrašnjem planu, vladajući blok bio je podijeljen oko pitanja uključivanja ultraortodoksnih zajednica u vojsku. Politički analitičari već su predviđali mogućnost kolapsa vlade, a izraelska opozicija je bila na pragu izglasavanja prijedloga za raspuštanje parlamenta. Taj prijedlog zakona nije prošao za vrlo tijesan broj glasova – u noći između 11. i 12. juna.
Međutim, sve se preokrenulo već narednog dana. Nakon što su izraelski borbeni avioni napali iranske mete, došlo je do raketne i dronovske odmazde iz Teherana. Suočeno s vanjskom prijetnjom, izraelsko društvo postalo je homogenizirano, a pitanje sigurnosti postavljeno je iznad svih unutrašnjih razmirica.
Važno je napomenuti da je Netanyahu već gotovo dvije decenije upozoravao na opasnost koju, prema njegovim riječima, predstavlja Iran. Tokom tog perioda više puta je najavljivao mogućnost vojnih akcija protiv iranskog nuklearnog programa. Iako Iran trenutno nema nuklearno oružje, izraelske vlasti – kao i mnogi zapadni saveznici – vjeruju da Teheran obogaćivanjem uranija stremi razvoju takvog naoružanja. S druge strane, iranske vlasti uporno tvrde da je njihov nuklearni program isključivo u civilne svrhe.
Situacija na domaćoj političkoj sceni također se brzo promijenila. Yair Lapid, jedan od najžešćih Netanyahuovih protivnika, podržao je vojni napad riječima: “Netanyahu je moj politički suparnik, ali njegova odluka da sada napadne Iran je ispravna.” Ovakav komentar objavljen u Jerusalem Postu pokazuje da ratna prijetnja ujedinjuje političke tabore oko pitanja nacionalne sigurnosti.
U anketi koju je proveo Kanal 14, čak 54% Izraelaca izrazilo je povjerenje u premijera, što predstavlja značajan porast u odnosu na prethodne sedmice. Uspjeh u održavanju nacionalnog jedinstva i reakcija na napad dodatno su ojačali njegov položaj.
Ključni faktori koji su utjecali na smanjenje pritiska na Netanyahua su:
-
Vanjska prijetnja iz Irana koja je ujedinila javnost.
-
Podrška opozicije trenutnim vojnim potezima.
-
Neuspjeh prijedloga zakona o raspuštanju parlamenta, što mu je osiguralo politički predah.
-
Porast javne podrške u anketama.
Ova situacija došla je u trenutku kada je Netanyahu bio na udaru zbog načina vođenja rata u Gazi, posebno zbog kritika iz inozemstva. Međunarodni kazneni sud (ICC) čak je izdao nalog za njegovo hapšenje zbog sumnji u ratne zločine. Ipak, uprkos tome, nekoliko europskih lidera izrazilo je podršku Izraelu i potvrdilo njegovo pravo na samoodbranu, što je dodatno ublažilo pritisak na premijera.
Ipak, i pored trenutnog olakšanja, politički komentatori upozoravaju da ishod ovog sukoba može značajno promijeniti okolnosti. Denis Charbit, politolog s Otvorenog univerziteta Izraela, primjećuje da bi trajanje i ishod rata mogli preokrenuti raspoloženje javnosti i ponovno otvoriti pitanje Netanyahuove odgovornosti. Slično razmišlja i sociolog Nitzan Perelman, koji kaže da izraelska javnost trenutno podržava rat, kao i prethodne sukobe, ali i da ova situacija koristi premijeru jer privremeno ušutkava njegove kritičare.
Zaključak
Rat s Iranom došao je u ključnom trenutku za Netanyahua, kada mu je politička budućnost visila o koncu. Eskalacija sukoba preusmjerila je pažnju javnosti i ublažila unutrašnje tenzije, barem privremeno. Međutim, to je dvosjekli mač – jer kako rat bude trajao i kako se budu gomilale posljedice, lako bi se moglo dogoditi da podrška koju sada ima nestane istom brzinom kojom je i stečena. U konačnici, njegova politička sudbina zavisit će ne samo od vojnih rezultata, već i od sposobnosti da očuva povjerenje naroda u dugom roku.
