Mercedes-Benz najavljuje novu rundu štednje: hiljade agencijskih radnika pod znakom pitanja
Njemački automobilski gigant Mercedes-Benz ulazi u novu fazu restrukturiranja, a jedna od najosjetljivijih mjera odnosi se na radnike angažirane putem agencija za privremeno zapošljavanje. Prema informacijama koje prenosi list Handelsblatt, kompanija planira značajno smanjiti broj tzv. Leiharbeitera, pri čemu bi odluka mogla zahvatiti nekoliko hiljada zaposlenih širom Njemačke.
Riječ je o potezu koji bi dodatno pojačao pritisak na tržište rada u automobilskoj industriji, sektoru koji već mjesecima osjeća posljedice usporavanja prodaje, visokih troškova proizvodnje i snažne globalne konkurencije.
Iz sjedišta kompanije u Stuttgartu zasad ne žele potvrditi konkretne brojke, ali su iz Mercedes-Benza poručili da radnici na određeno vrijeme služe kao fleksibilna dopuna stalnom kadru u periodima povećane proizvodnje, a ne kao trajna zamjena za osnovnu radnu snagu.
Takvo objašnjenje nije neočekivano, budući da se agencijski rad u Njemačkoj već godinama koristi kao način da se kompanije prilagode promjenama u potražnji, posebno u industrijama koje ovise o cikličnim narudžbama i velikim proizvodnim oscilacijama. Međutim, upravo zbog svoje privremene prirode, ovi radnici prvi osjete posljedice kada firme uđu u fazu rezanja troškova.
Prema dostupnim podacima, samo u tri velika pogona za sklapanje vozila – u Sindelfingenu kod Stuttgarta, Bremenu i Rastattu – trenutno radi oko 3.000 agencijskih radnika. To su pogoni od strateške važnosti za Mercedes-Benz, jer u njima nastaju ključni modeli i odvija se veliki dio proizvodnje namijenjene evropskom i svjetskom tržištu.
Svako smanjenje broja zaposlenih u takvim postrojenjima nije samo kadrovsko pitanje, već i signal da kompanija pokušava prilagoditi svoj poslovni model novim ekonomskim okolnostima. U industriji koja se nalazi između elektrifikacije, rastućih troškova i potrebe za modernizacijom, ovakve odluke često odražavaju širu borbu za održavanje profitabilnosti.
Agencijski radnici su, po prirodi svog ugovora, posebno ranjiva kategorija. Njihovi ugovori su vremenski ograničeni i nemaju istu sigurnost kao stalno zaposleni radnici. Upravo zbog toga, u trenucima ekonomske neizvjesnosti, poslodavci najčešće prvo posežu za neprodužavanjem tih ugovora, bez formalnog otkaznog postupka.
Za mnoge od tih ljudi to znači da nakon isteka angažmana jednostavno ostaju bez posla, iako su možda godinama radili u istom pogonu, na istim linijama i uz iste proizvodne ciljeve kao i stalno zaposleni. U boljim vremenima oni često predstavljaju ulaznu tačku u dugoročno zaposlenje, ali u kriznim periodima postaju prva grupa koju kompanije eliminiraju iz troškovne strukture.
Mercedes-Benz je posljednjih mjeseci pojačao unutrašnji pritisak na povećanje efikasnosti kroz program koji je u kompaniji predstavljen kao „produktivna ofenziva za Njemačku“. Iako naziv sugerira modernizaciju i jačanje konkurentnosti, sadržaj mjera izazvao je burne reakcije javnosti i zaposlenih.
Uprava je, prema navodima iz dopisa upućenog radnicima, predložila model prema kojem bi se radilo više sati za isti iznos plaće, što je odmah otvorilo pitanje vrijednosti rada, odnosa prema zaposlenima i ravnoteže između profita i socijalne sigurnosti. U zemlji u kojoj su industrijski standardi i radnička prava duboko ukorijenjeni, ovakav prijedlog doživljen je kao ozbiljan udar na postojeće dogovore.
Otpor sindikata i spor oko budućnosti industrijskog rada
Na prijedlog uprave oštro su reagirali i radničko vijeće te moćni sindikat IG Metall, jedna od najutjecajnijih radničkih organizacija u Evropi. Sindikat je upozorio da se teret restrukturiranja ne smije prebacivati na zaposlene, naročito ne kroz model u kojem radnici rade više, a zauzvrat ne dobijaju adekvatnu naknadu. Iz perspektive sindikata, ovakve mjere ne rješavaju suštinski problem, već ga samo privremeno prikrivaju.
Umjesto da se štedi na radnoj snazi, argument sindikata ide u pravcu ulaganja u inovacije, nove tehnologije i održivu transformaciju proizvodnje.
Prema informacijama koje navodi Handelsblatt, menadžment Mercedes-Benza želi kroz ovu štednu ofenzivu smanjiti troškove poslovanja u Njemačkoj za čak 800 miliona eura godišnje. Takav cilj pokazuje razmjere pritiska s kojim se kompanija suočava. U automobilskoj industriji, gdje su ulaganja u razvoj električnih vozila, baterijskih tehnologija i digitalnih sistema ogromna, svako smanjenje troškova dobija strateški značaj.
Ipak, pitanje je na koji način doći do tih ušteda bez destabilizacije radne snage i narušavanja odnosa između uprave i zaposlenih, koji su decenijama bili jedan od temelja njemačkog industrijskog modela.
Za sada, kompanija ne planira otpuštanja iz stalnog sastava zaposlenih, prije svega zbog sporazuma o očuvanju radnih mjesta koji je na snazi u Njemačkoj i koji garantira sigurnost stalno zaposlenima sve do kraja 2034. godine. Ovaj sporazum predstavlja važnu zaštitnu mrežu za hiljade radnika, ali istovremeno ograničava manevarski prostor uprave kada je riječ o brzom smanjenju troškova.
Zbog toga Mercedes-Benz traži alternativne modele restrukturiranja koji formalno ne krše postojeće dogovore, ali u praksi ipak omogućavaju postupno smanjivanje rashoda za osoblje.
Jedan od tih modela je i ponovno pokretanje programa dobrovoljnog odlaska uz otpremnine, čije je aktiviranje najavljeno za decembar. Takvi programi obično nude zaposlenima jednokratne isplate u zamjenu za sporazumni raskid ugovora, a cilj je da kompanija smanji broj radnika bez prinudnih otkaza i bez otvorenog sukoba sa sindikatima.
Iako na papiru djeluju kao kompromisno rješenje, ovakvi programi često dugoročno mijenjaju strukturu radne snage, jer iz kompanije odlaze iskusni radnici, a njihova mjesta se ne popunjavaju uvijek u istom obimu. Na taj način se ne smanjuje samo broj zaposlenih, nego i količina znanja, iskustva i internog kontinuiteta.
Situacija u Mercedes-Benzu pokazuje koliko je industrijska tranzicija kompleksna i koliko se lako pitanje konkurentnosti pretvara u društveno osjetljivu temu. Dok uprava govori o efikasnosti, produktivnosti i nužnim uštedama, radnici i sindikati upozoravaju da se ne smije izgubiti iz vida ljudska cijena takvih odluka.
U zemlji koja je decenijama gradila reputaciju na snažnoj industriji, visokim standardima rada i socijalnom dijalogu, svako smanjenje radnih mjesta, pa makar i kroz privremene ugovore, nosi šire posljedice. Zato će naredni mjeseci biti važni ne samo za Mercedes-Benz, nego i za cijelu njemačku automobilsku industriju, koja traži ravnotežu između profita, investicija i zaštite radnika.
