Tužilaštvo BiH: uvredljiv snimak sa Zvorničkog jezera ne predstavlja krivično djelo, ali ostaje predmet javne osude
Postupanje Tužilaštva Bosne i Hercegovine u slučaju muškarca iz Zvornika, koji je 11. jula ove godine sa splava na Zvorničkom jezeru puštao pjesmu sa stihom „dabogda se ponovila“, ponovo je otvorilo pitanje granice između vrijeđanja, govora mržnje i krivične odgovornosti. Iako je sadržaj prepoznat kao izrazito provokativan i duboko uvredljiv, Tužilaštvo je ocijenilo da u konkretnom slučaju nema dovoljno elemenata za pokretanje istrage zbog postojanja krivičnog djela.
Ova odluka izazvala je brojne reakcije u javnosti, posebno zato što je sporni događaj povezan s datumom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.
Prema obavijesti koju je potpisala tužiteljica Biljana Golijanin 12. oktobra, prijava je razmatrana nakon što je Tužilaštvo ranije zaprimilo više prijava koje su ukazivale na sumnju da bi sporno puštanje pjesme moglo predstavljati izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. U okviru provjera, po nalogu Tužilaštva, djelovala je i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), koja je prikupila informacije na terenu i saslušala dva svjedoka.
Uprkos tome, zaključeno je da opisani događaj ne ispunjava zakonske uslove potrebne za vođenje krivičnog postupka.
U obrazloženju Tužilaštva navodi se da je sporni sadržaj nesumnjivo društveno neprihvatljiv, uvredljiv i provokativan, naročito zbog poruke koja se može dovesti u vezu sa željom da se ponovi genocid nad Bošnjacima, za koji su domaći i međunarodni sudovi donijeli pravosnažne presude. Međutim, tužiteljstvo je stalo na stanovište da sam čin puštanja pjesme nije dovoljan da bi se zaključilo kako je osoba počinila krivično djelo izazivanja mržnje, razdora ili netrpeljivosti.
Ovakvo tumačenje ponovo je otvorilo raspravu o tome koliko je pravni prag u ovakvim predmetima visok i koliko je teško dokazati namjeru u slučajevima koji imaju snažnu simboličku i emotivnu težinu.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je pjesma emitovana upravo 11. jula, na dan kada se u Bosni i Hercegovini i širom svijeta obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Tog dana hiljade ljudi, porodica žrtava, preživjelih i građana koji odaju počast ubijenima, kreću iz Potočara nakon dženaze i komemoracije. Snimak sa splava na Zvorničkom jezeru pojavio se u trenutku kada je javnost već bila emocionalno opterećena sjećanjem na tragediju iz 1995.
godine, zbog čega je reakcija građana bila posebno snažna. Mnogi su sadržaj doživjeli ne samo kao provokaciju, nego i kao pokušaj ponižavanja žrtava i relativizacije historijskog zločina.
Prekršajni postupak i policijska reakcija
Iako Tužilaštvo nije pronašlo osnove za krivičnu istragu, slučaj nije ostao bez sankcije. Policijska uprava Zvornik reagovala je još u julu i muškarcu izdala prekršajni nalog prema Zakonu o javnom redu i miru Republike Srpske. Time je, barem na prekršajnom nivou, priznato da je ponašanje osobe predstavljalo narušavanje javnog reda i mira, odnosno postupanje koje je izazvalo uznemirenost građana i negativne reakcije u društvu.
Takva praksa pokazuje da isti događaj može imati različit pravni tretman zavisno od toga da li se posmatra kroz prizmu prekršaja ili krivičnog djela.
U praksi, ovakvi slučajevi često izazivaju frustraciju javnosti jer se očekuje stroža pravna kvalifikacija, naročito kada se radi o porukama koje se odnose na genocid, ratne zločine ili govor mržnje. Međutim, pravosuđe je vezano zakonskim definicijama i dokaznim standardima. Da bi se neko procesuiralo za krivično djelo, potrebno je utvrditi više od same uvredljivosti sadržaja; neophodno je dokazati određeni stepen namjere, javnosti dostupnosti, posljedica i povezanosti sa raspirivanjem mržnje.
Upravo tu se, prema ocjeni Tužilaštva BiH, nije dostigao prag potreban za pokretanje istrage.
Ovaj slučaj se zato ne može posmatrati samo kao izolovan incident, nego i kao primjer šireg društvenog problema. U zemlji u kojoj je sjećanje na rat i dalje duboko prisutno u kolektivnoj svijesti, javni sadržaji koji vrijeđaju žrtve ili veličaju poruke nasilja imaju daleko širi odjek od običnog prekršaja.
Oni otvaraju pitanja o odgovornosti pojedinaca, o granicama slobode izražavanja, ali i o tome koliko institucije mogu brzo i efikasno reagovati na provokacije koje imaju potencijal da prodube etničke tenzije.
Pravo na žalbu i dalji koraci
Prema obavijesti Tužilaštva BiH, podnosioci prijava imaju pravo da u roku od osam dana od prijema obavijesti podnesu pritužbu Uredu glavnog tužioca. To znači da predmet još nije nužno konačno zaključen na administrativnom nivou, te da postoji mogućnost dodatnog preispitivanja odluke. Iako takve pritužbe rijetko dovode do potpunog preokreta, one predstavljaju važan pravni mehanizam kojim se oštećeni i podnosioci prijava mogu boriti za detaljnije razmatranje slučaja.
Istovremeno, javnost i dalje očekuje da institucije zauzmu jasan stav prema sadržajima koji vrijeđaju žrtve genocida i šalju poruke netrpeljivosti. U ovakvim okolnostima, pravni epilog često je samo jedan dio priče, dok drugi dio čini društvena osuda i moralna odgovornost. Činjenica da se sporni snimak pojavio upravo na dan sjećanja na srebreničke žrtve dodatno je pojačala osjećaj uznemirenosti i pokazala koliko su simbolički datumi osjetljivi u bosanskohercegovačkom društvu.
Na kraju, ovaj predmet ostaje važan podsjetnik da pravna kvalifikacija nije isto što i društvena percepcija. Iako tužilaštvo može zaključiti da nema osnova za krivični postupak, to ne mijenja činjenicu da je ponašanje ocijenjeno kao krajnje neprimjereno, uvredljivo i duboko uznemirujuće.
Slučaj iz Zvornika stoga nije samo priča o jednom snimku, nego i o osjetljivosti javnog prostora, odnosu prema žrtvama i stalnoj potrebi da se govori o odgovornosti u društvu koje i dalje nosi teške posljedice rata i genocida.
