Sead Garo Hot: Čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag
Bijelo Polje, poznato po svojoj toplini i zajedništvu, danima je obavijeno tugom. Na Ahiret je 4. februara 2026. godine preselio Sead Garo Hot, čovjek koji je u svojim 39 godinama života ispisao priče koje su ostavile neizbrisiv trag u srcima mnogih. Njegov prerani odlazak nije samo gubitak za porodicu, već i za komšije, prijatelje i sve one koji su imali privilegiju da ga poznaju. Sead je bio više od običnog građanina; bio je simbol ljudskosti, odanosti i nesebične ljubavi prema ljudima koji su ga okruživali.
Sead je bio čovjek od djela, a ne riječi. Njegova skromnost i radna etika su ga izdigle iznad mnogih. Kao vrijedan limar, zarađivao je svoj hljeb časno, posvećen radu koji je volio. Njegova predanost poslu bila je inspiracija za mnoge mlade ljude u zajednici, koji su često dolazili kod njega da uče zanat i primaju savjete. Bio je mentor i prijatelj, uvijek spreman podijeliti svoje znanje i iskustvo. No, ono što ga je posebno razlikovalo od drugih bila je njegova strast prema biciklizmu. Ovaj sport nije bio samo hobi za Seada; to je bio način na koji je pronalazio mir, slobodu i snagu. Njegovo ljubav prema biciklizmu često se manifestovala kroz organizaciju lokalnih biciklističkih tura, koje su okupljale ljude različitih uzrasta i sposobnosti.
U naselju Nedakusi, Sead nije bio samo komšija. On je bio oslonac, prijatelj u pravom smislu te riječi. Njegova tiha prisutnost bila je utjeha onima koji su se suočavali s teškim trenucima. Sead je bio onaj tip čovjeka koji bi uvijek našao vremena da sasluša, pomogne ili pruži ruku podrške. Sjećaju se mnogi onih trenutaka kada bi se našao s nekim tko prolazi kroz teško razdoblje, nudeći savjet ili jednostavno slušajući. Njegova dobrota je bila iskrena, a to je ono što ga je činilo posebnim u očima svih koji su ga poznavali. Zajednica je često organizovala događaje u njegovu čast, kako bi se prisjetili svih dobrih djela koja je učinio.
Sead je ostavio iza sebe ožalošćene članove porodice koji ga nikada neće zaboraviti. Njegov otac Huzeir – Zika, brat Suad – Pipi, sestra Sibela, kao i polubraća Samir i Salmin, snaha Aida i mnogi drugi članovi porodice, prijatelji i komšije, svi su se okupili u žalosti, sjećajući se njegove dobrote i ljubavi prema svima. Ova zajednica izgleda prazno bez njega, a tišina koju je ostavio je duboka i bolna. Svi oni često pričaju o njemu, prisjećajući se njegovih smiješnih anegdota, kao i ozbiljnih razgovora o životu. Njegova sposobnost da unese humor u svaku situaciju bila je ono što ga je činilo voljenim i cijenjenim.
Njegova strast prema biciklizmu nije samo bila fizička aktivnost; to je predstavljalo način života. Na biciklu je često prolazio pored poznatih mjesta, a njegovo prisustvo je oslikavalo mir i spokoj. U svakom trenutku kada je sjedio na svom biciklu, izgledalo je kao da se spaja s prirodom, a svaki pedalj donosi novu slobodu. Mnogi se sjećaju tih trenutaka kada je tiho vozio ulicama, s blagim osmijehom na licu koji je govorio više od riječi. Biciklizam je postao dio njegove ličnosti i način na koji je dijelio ljubav prema prirodi i zdravom načinu života sa svima oko sebe. Često bi organizovao biciklističke izlete za djecu iz naselja, podučavajući ih o važnosti fizičke aktivnosti i zajedništva.
U ovoj teškoj situaciji, ostaju nam sjećanja i uspomene na Seada. Sjećanja na njegove mirne vožnje, smijeh koji je dijelio s prijateljima i trenutke kada je bio tu za one kojima je bio potreban. Njegova neposrednost i sposobnost da se poveže s ljudima, ostavit će trajni utisak u srcima onih koji su ga voljeli. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah – neka mu Allah podari vječni mir, a njegovo nasljeđe neka živi kroz sve nas koji smo ga poznavali. U spomen na njega, mnogi će nastaviti njegovu misiju pomaganja drugima i širenja ljubavi i dobrote, jer to je ono što bi on želio. Sead Garo Hot će zauvijek ostati urezan u našim srcima kao simbol nesebične ljubavi i prijateljstva, ljepote života i važnosti zajednice.
