Teške optužbe na granici: SOS Balkanroute tvrdi da su migranti nasilno vraćeni iz Hrvatske u BiH
Austrijska humanitarna organizacija SOS Balkanroute iznijela je ozbiljne optužbe na račun hrvatske policije, tvrdeći da je 11. novembra oko 53 migranata nasilno vraćeno iz Hrvatske na teritoriju Bosne i Hercegovine. Prema navodima organizacije, u ovom slučaju nije riječ samo o još jednom u nizu pushbackova, već o jednom od najbrutalnijih incidenata koje su njihovi timovi evidentirali posljednjih mjeseci na području granice između dvije zemlje.
U saopćenju koje je objavio SOS Balkanroute navodi se da je tokom povratka najmanje pet osoba zadobilo teške povrede, uključujući prijelome ruku i nogu te povrede glave. Organizacija tvrdi da su migranti svjedočili kako ih je napalo približno 15 maskiranih hrvatskih policajaca, nakon čega su, navodno uz fizičku silu, prebačeni nazad preko granice. Ove tvrdnje, ukoliko budu potvrđene, dodatno bi pojačale zabrinutost zbog postupanja prema migrantima na tzv. balkanskoj ruti.
Prema informacijama koje je organizacija dostavila javnosti, njen mobilni tim, koji djeluje u saradnji s Crvenim križem, pronašao je 40 osoba raspoređenih u šest odvojenih grupa na području pograničnih naselja Tržac, Crnaja i Šturlić. Riječ je o lokalitetima koji se već godinama spominju u kontekstu kretanja migranata između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali i u kontekstu opasnih i često neformalnih povrataka preko granice.
Među pronađenim osobama bili su državljani Bangladeša, Sudana, Pakistana, Indije i Nepala, a prema navodima SOS Balkanroutea, među njima su bile i tri žene te dvije maloljetne osobe. Organizacija ističe da je stanje nekih od njih bilo alarmantno, jer su se vidjele ozbiljne posljedice navodnog nasilja. Pet povrijeđenih osoba, kako se tvrdi, moralo je biti prevezeno vozilima hitne pomoći, dok su dodatni transporti organizovani za još nekoliko ljudi koji su bili iscrpljeni, dezorijentisani ili povrijeđeni.
Iz SOS Balkanroutea navode i da su se prilikom pomoći suočili s praktičnim problemima na terenu. Kako tvrde, međunarodne organizacije koje primaju finansijska sredstva Evropske unije nisu uspjele osigurati prevoz povrijeđenih osoba, pa je humanitarna organizacija, uz vlastita sredstva i logistiku, morala angažovati taksi vozila kako bi migrante prebacila u sigurnije i medicinski dostupne lokacije. Takav pristup, prema njihovim riječima, pokazuje koliko je sistem podrške na terenu nedovoljan kada je riječ o hitnim slučajevima i zaštiti najranjivijih.
U međuvremenu je njemačka organizacija Medical Solidarity International izašla na teren kako bi pružila pomoć osobama koje nisu mogle odmah biti transportovane. Situacija se dodatno pogoršala 12. novembra navečer, kada su se dvije osobe u kampu žalile na jake bolove i počele iskašljavati krv. Nakon intervencije organizacija na terenu, obje osobe su prevezene u hitnu medicinsku službu. Ovi detalji, prema SOS Balkanrouteu, pokazuju da se posljedice navodnog nasilja ne završavaju na samom prelasku granice, nego se nastavljaju i narednih dana kroz zdravstvene komplikacije.
Navodi o sistemskom nasilju i dugogodišnjoj praksi pushbackova
Osnivač SOS Balkanroutea Petar Rosandić poručio je da ovaj slučaj nije izdvojen incident, nego dio mnogo šire prakse koja, kako tvrdi, traje godinama. U njegovom tumačenju, nasilje na vanjskim granicama Evropske unije nije posljedica pojedinačnih grešaka ili prekomjerne upotrebe sile nekoliko policajaca, nego sistemski obrazac ponašanja koji se, prema njegovim riječima, nastavlja bez ozbiljne reakcije nadležnih institucija.
Rosandić je posebno kritikovao postupanje prema migrantima za koje se tvrdi da su vraćeni bez obuće, da su među njima bile žene i maloljetnici te da su pojedini bili izloženi fizičkom nasilju od strane maskiranih policajaca. „Ko god čini takve stvari, izgubio je svaku mjeru“, poručio je Rosandić, naglašavajući da organizacija već duže vrijeme dokumentuje slučajeve povreda, zastrašivanja i prisilnih vraćanja preko granice. Prema njegovim tvrdnjama, timovi SOS Balkanroutea i Crvenog križa gotovo svakodnevno bilježe slične događaje na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U javnosti se već godinama vodi rasprava o tome šta se dešava na vanjskim granicama Evropske unije, naročito na rutama kroz koje prolaze izbjeglice i migranti koji pokušavaju doći do zemalja zapadne Evrope. Termin pushback odnosi se na vraćanje ljudi bez individualne procjene njihovih potreba za zaštitom, bez formalnog postupka i često bez mogućnosti da zatraže azil. Upravo zbog toga organizacije za ljudska prava upozoravaju da takva praksa može predstavljati kršenje međunarodnih i evropskih propisa.
SOS Balkanroute je u svom reagovanju otišao i korak dalje, pozivajući na nezavisnu istragu događaja od 11. novembra, ali i svih ranije prijavljenih slučajeva prisilnog vraćanja migranata. Organizacija smatra da bez nepristrasnog nadzora i utvrđivanja odgovornosti neće biti moguće zaustaviti ponavljanje sličnih incidenata. Također traži da se svim osobama koje se nađu u ovakvoj situaciji osigura pouzdana medicinska pomoć, siguran prevoz i osnovna zaštita dostojanstva.
Pritisak na Hrvatsku, EU i Austriju da reaguju
U svom saopćenju austrijska organizacija nije kritikovala samo hrvatske institucije. Rosandić je prozvao i Evropsku uniju te austrijsku politiku, tvrdeći da se predugo zatvaraju oči pred posljedicama politike zaštite granica. Prema njegovim riječima, evropske institucije finansiraju sistem koji se javno predstavlja kao kontrola granica, dok se istovremeno zanemaruju humanitarne posljedice takvog pristupa. On smatra da su odgovorni i mediji i političari koji, kako je rekao, prešućuju nasilje nad migrantima.
Rosandić se osvrnuo i na novi evropski sistem azila i migracija, poznat kao GEAS, tvrdeći da se pravila na granicama već sada ne poštuju. Njegova ocjena da je „GEAS mrtav“ odražava duboko nepovjerenje organizacije prema evropskim mehanizmima koji bi, barem na papiru, trebali osigurati uređen i zakonit tretman ljudi u pokretu. Prema tom stajalištu, problem nije samo u zakonima, već i u njihovoj provedbi, kao i u spremnosti institucija da odgovore na prijavljene zloupotrebe.
Organizacija je također pozvala Austriju i Evropsku uniju da javno osude nasilje na vanjskim granicama i da poduzmu konkretne mjere kako bi se slični slučajevi spriječili u budućnosti. U tom smislu, zahtjev za reakciju nije samo moralni apel, nego i politička poruka da se pitanje granica više ne može posmatrati isključivo kroz sigurnosnu prizmu. Zaštita granica, upozoravaju aktivisti, ne smije postati izgovor za nasilje niti za ignorisanje povreda ljudskih prava.
SOS Balkanroute je uz saopćenje objavio i fotografije te videosnimke s terena, za koje tvrdi da dokumentuju posljedice navodnog incidenta. Takvi materijali često igraju važnu ulogu u javnim raspravama o granicama, jer omogućavaju uvid u stanje na terenu i daju dodatnu težinu svjedočenjima migranata i humanitarnih radnika. Ipak, kao i u sličnim slučajevima, za konačne odgovore o tome šta se tačno dogodilo presudna je nezavisna istraga koja bi utvrdila činjenice, odgovornost i eventualna kršenja zakona.
