Kalabuhov u Sarajevu: kritike OHR-u, sumnje u evropski put BiH i poruke o budućnosti države
Gostovanje ambasadora Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igora Kalabuhova u programu Face TV-a, kod Senada Hadžifejzovića u Centralnom dnevniku, izazvalo je veliku pažnju javnosti zbog niza stavova koje je iznio o međunarodnom prisustvu u BiH, ulozi Ureda visokog predstavnika (OHR), odnosima velikih sila, ali i o samom političkom i ustavnom poretku zemlje. U razgovoru koji je obuhvatio više osjetljivih tema, Kalabuhov je zauzeo izrazito kritičan stav prema OHR-u, tvrdeći da je njegovo postojanje prepreka za punu državnu suverenost Bosne i Hercegovine i njen evropski put.
Najviše pažnje privukla je njegova poruka da OHR treba biti zatvoren što prije. Prema riječima ruskog ambasadora, međunarodni protektorat, kako je opisao ulogu visokog predstavnika, više nije privremeni mehanizam pomoći u postkonfliktnom periodu, nego institucija koja je, po njegovom mišljenju, prerastala svoj mandat. Kalabuhov je tvrdio da država ne može biti u potpunosti suverena ako ključne političke poluge i dalje ostaju u rukama vanjskog aktera. U njegovoj interpretaciji, Bosna i Hercegovina treba doći u fazu u kojoj sama donosi odluke i sama snosi odgovornost za njih, bez “namjesnika” i bez međunarodnog tutorstva.
Ambasador je posebno naglasio da je prisustvo OHR-a, ali i drugih međunarodnih misija poput EUFOR-a i OSCE-a, tokom proteklih trideset godina stvorilo okolnosti u kojima domaći političari nisu bili prisiljeni preuzeti punu odgovornost za stanje u zemlji. Po njegovom mišljenju, takav aranžman je dugoročno štetan jer političke elite navikava na to da se konačne odluke traže ili očekuju izvana. Kalabuhov je pritom osporio tezu da bi gašenje OHR-a izazvalo haos, tvrdeći da se suverenitet ne može učiti u idealnim uslovima, nego upravo u stvarnom političkom životu. Njegova metafora o učenju plivanja u “realnoj vodi” bila je pokušaj da objasni kako, po njegovom mišljenju, BiH mora sama naučiti upravljati vlastitim institucijama.
Poruke o Dejtonu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine
U razgovoru se osvrnuo i na Dejtonski mirovni sporazum, odnosno ustavno uređenje koje je iz njega proizašlo. Dok se u domaćoj javnosti često vode rasprave o tome da je Dejton komplikovan, nefunkcionalan ili čak kočnica reformama, Kalabuhov je zauzeo suprotan stav. On je Dejtonski ustav nazvao “drugim najboljim ustavom na svijetu”, uz napomenu da je najbolji onaj koji uopće nije pisan, aludirajući na britanski ustavni sistem. Takva izjava pokazuje njegovu širu tezu da Bosna i Hercegovina ne treba stalno tražiti nova vanjska rješenja, nego stabilniji unutrašnji politički dogovor.
Njegove riječi o Dejtonu istovremeno su bile usmjerene i na širu ideju funkcionalnosti Bosne i Hercegovine. Iako je priznao da postoje političke napetosti i složena unutrašnja struktura, Kalabuhov nije prihvatio argument da je međunarodni nadzor nužan kako bi država opstala. Naprotiv, sugerisao je da prekomjerno međunarodno prisustvo samo odgađa trenutak u kojem domaći akteri moraju preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost. U tom kontekstu, on je ponovo insistirao da bez punog suvereniteta nema ni stvarnog napretka.
Na pitanje o mogućem scenariju u kojem bi entitet RS krenuo putem otcjepljenja, ruski ambasador nije ponudio direktan niti precizan odgovor. Umjesto toga, poručio je da njegov zadatak nije da predviđa takve poteze, nego da stvara uslove za dijalog. Time je ostao rezervisan u odnosu na jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini. Ipak, njegovo izbjegavanje jasnog odgovora ostavilo je prostor za različita tumačenja, posebno u javnosti koja pažljivo prati svaki stav Moskve o unutrašnjim prilikama u BiH.
Kritika evropskog puta i šire geopolitičke poruke
Kalabuhov je tokom razgovora otišao i korak dalje, ocjenjujući da je evropski put Bosne i Hercegovine pogrešan. U njegovoj viziji, Evropska unija se nalazi u dubokoj krizi i, kako je naveo, na početku kraja, jer je pokušala igrati geopolitičku ulogu koja joj ne pripada. Tvrdi da je upravo to dovelo do napetosti između Brisela i Washingtona, a da Sjedinjene Američke Države, po njegovom mišljenju, ne tolerišu samostalniji evropski nastup. Još dalje je otišao tvrdnjom da će SAD “uništiti EU”, što je jedna od njegovih najprovokativnijih ocjena u intervjuu.
Na pitanje šta bi Bosna i Hercegovina konkretno dobila ulaskom u Evropsku uniju, Kalabuhov je odgovorio retorički, implicirajući da se koristi često precjenjuju, a rizici zanemaruju. Time je poslao poruku koja se uklapa u širu rusku diplomatsku retoriku prema evropskim integracijama na Balkanu, ali i prema širenju zapadnih političkih i sigurnosnih struktura u regiji. U tom kontekstu, naglasio je da Rusija ima sopstveni interes na Balkanu, što je još jedna potvrda da ovaj prostor ostaje važno polje geopolitičkog nadmetanja.
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na identitetska pitanja. Kalabuhov je rekao da su svi narodi na ovim prostorima Slaveni, te je tvrdio da mu je poglavar Islamske zajednice u BiH navodno rekao da su Bošnjaci slavenski narod. Takva izjava pokazuje njegov pokušaj da regionalne odnose predstavi kroz zajedničko historijsko i etničko porijeklo, iako je jasno da su identitetska pitanja u Bosni i Hercegovini mnogo složenija i politički osjetljivija od jednostavnih klasifikacija. U javnom prostoru ovakve poruke često izazivaju rasprave jer se dotiču i nacionalnog i kulturnog samorazumijevanja.
Šta znače ovakve poruke za političku klimu u BiH
Intervju Igora Kalabuhova nije bio samo diplomatski nastup, već i snažna politička poruka upućena domaćoj i međunarodnoj javnosti. Njegove izjave o OHR-u, Dejtonu, Evropskoj uniji i ulozi SAD-a uklapaju se u širi okvir rasprave o tome ko zapravo oblikuje budućnost Bosne i Hercegovine. Dok jedni smatraju da međunarodni nadzor još uvijek ima zaštitnu funkciju, drugi vjeruju da zemlja mora konačno preuzeti punu odgovornost za vlastito uređenje, čak i ako taj proces nosi rizike i političke sukobe.
U svakom slučaju, Kalabuhovljevo gostovanje pokazalo je da se pitanja suvereniteta, evropskih integracija i ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini ne mogu posmatrati odvojeno od šireg geopolitičkog konteksta. Njegovi stavovi su izazvali nove polemike, ali i podsjetili koliko je međunarodna politika i dalje duboko prisutna u svakodnevnim raspravama o budućnosti BiH. Upravo zbog toga ovakvi intervjui ne ostaju samo medijski događaji, nego postaju dio šireg političkog narativa koji utiče na javno mnijenje, odnose među domaćim akterima i percepciju države u očima stranih sila.
Izvorni razgovor emitovan je na Face TV-u, a prenio ga je Face.ba. Bez obzira na to kako se ocjenjuju Kalabuhovljeve poruke, jedno je jasno: njegove izjave otvorile su niz pitanja o tome koliko je Bosna i Hercegovina spremna da sama odlučuje o sebi, koliko je međunarodna zajednica i dalje prisutna u njenom institucionalnom životu, te da li je evropska perspektiva zaista jedini ili najrealniji pravac razvoja države u narednim godinama.
