Majka koja unosi proljeće u svaku kuću i svako srce
Prvi dan proljeća uvijek nosi posebnu simboliku. Nakon dugih zimskih dana, priroda se budi, dani postaju duži, a ljudi nekako lakše dišu i češće se osmijehnu. Upravo takav osjećaj, osjećaj topline, svjetlosti i novog početka, mnogi prepoznaju i u prisustvu jedne majke, žene koja svojom dobrotom, strpljenjem i blagim karakterom unosi radost gdje god se pojavi. Kao što proljeće vraća život u prirodu, tako i ona u porodicu i među ljude unosi smirenost, ljubav i ljepotu koju je teško ne primijetiti.
Njena uloga nije ograničena samo na dom i porodicu. Ona je muallima, odgojiteljica i učiteljica koja već decenijama predano radi s djecom, prenoseći im znanje, vrijednosti i prve korake u razumijevanju vjere i morala. U današnje vrijeme, kada su djeca izložena brojnim utjecajima i kada je odgoj često zahtjevniji nego ranije, ovakva posvećenost ima neprocjenjivu vrijednost. Nije riječ samo o podučavanju lekcija, nego o izgradnji karaktera, usmjeravanju srca i stvaranju generacija koje će znati razlikovati dobro od lošeg.
Od 1995. godine u Zagrebu kroz njen mekteb i vjeronauku prošle su hiljade djece. To nije samo broj, već svijet priča, osmijeha, prvih naučenih ajeta, izgovorenih dova i dječijih pogleda koji pamte pažnju i toplinu. Mnogima je upravo ona bila prva osoba koja ih je naučila ne samo vjerskim pravilima nego i tome kako se razgovara s poštovanjem, kako se sluša stariji, kako se njeguje iskrenost i kako se u svakodnevnom životu prepoznaje blagost. Takav rad ostavlja trag koji traje mnogo duže od jednog školskog ili mektepskog perioda.
U svakom odgojnom radu, posebno onom koji se odvija godinama i u kontinuitetu, ključna je ljubav. Bez nje nema ni pravog poučavanja ni istinskog autoriteta. Upravo zato je njen pristup djeci za mnoge inspiracija. Ona ne radi s djecom mehanički niti formalno, već s osjećajem odgovornosti i iskrenom brigom. Djeca vrlo rano prepoznaju kada ih neko voli, kada ih sluša i kada im želi dobro, a takav odnos ostaje duboko urezan u sjećanje. Zato nije čudno što je mnogima ostala urezana kao osoba koja svojim radom i ponašanjem prenosi poruku da je znanje najljepše onda kada je praćeno dobrotom.
S druge strane, Sarajevo i njegova stara mahala Vratnik čuvaju uspomenu na nju i nakon toliko godina. Vratnik nije samo mjesto na karti, nego prostor u kojem se prepliću historija, komšiluk, porodične priče i stari sarajevski duh. U takvom okruženju ljudi se pamte po tome kakvi su bili prema drugima. Kada neko iz te mahale govori o njoj, to nije običan kompliment, nego svjedočanstvo o poštovanju koje je stekla svojom naravi, odnosom prema komšiluku i spremnošću da drugima bude na usluzi. U Sarajevu se takve osobe ne zaboravljaju lako, jer one ostavljaju trag u srcima, a ne samo u sjećanju.
Posebno se ističe njena džometnost, plemenitost i nesebičnost. To nije samo materijalna darežljivost, već način života u kojem su drugi često ispred vlastitih potreba. Ona zna staviti tuđu brigu ispred svoje, pomoći i onda kada to njoj pravi poteškoću, podijeliti i onda kada nije višak, i biti oslonac čak i kada je sama umorna. Takvi ljudi su rijetki, jer je danas mnogo lakše govoriti o dobroti nego je stvarno živjeti. Kod nje, međutim, dobrota nije predstava niti privid, nego prirodan dio njenog karaktera.
Zanimljivo je da ljudi često najjasnije vide vrijednost neke osobe tek kada o njoj govore drugi. Tako je i u njenom slučaju: u razgovorima koji se vode o njoj stalno se vraća ista slika, slika žene koja daje, pomaže, brine i ne traži ništa zauzvrat. Takav ugled ne može se kupiti niti izgraditi kratkotrajnim gestama. On nastaje kroz godine ustrajnosti, kroz male svakodnevne postupke, kroz riječ izgovorenu na pravom mjestu i kroz spremnost da se bude čovjek i onda kada niko ne gleda. Upravo zato njena vrijednost nadilazi granice jedne porodice; ona pripada i zajednici koja ju je upoznala i pamti.
Za djecu, roditelje i sve one koji su kroz njen rad prošli, ovakva ličnost predstavlja mnogo više od učiteljice ili majke. Ona je primjer da se odgoj gradi životom, a ne samo riječima. Djeca ne uče samo iz onoga što im se kaže, nego i iz onoga što vide. Kada odrastu uz osobu koja je dosljedna, blaga, iskrena i usmjerena ka dobru, onda i sama nose te vrijednosti dalje. Zato je njen utjecaj dugoročan i nevidljivo dubok, jer se prenosi s generacije na generaciju kroz ponašanje, sjećanja i naučene navike.
U vremenu kada ljudi često žure, kada se uspjeh mjeri vanjskim pokazateljima i kada se zaboravlja koliko su važni skromnost i moralna postojanost, ovakve životne priče vraćaju vjeru u jednostavne, ali snažne vrijednosti. Majka koja svojim prisustvom unosi proljeće u porodicu, muallima koja decenijama odgaja djecu i žena koju u komšiluku pamte po dobru, zapravo je spoj svega onoga što jednu zajednicu čini zdravom i lijepom. Njen primjer podsjeća da najveće vrijednosti često žive tiho, bez velike buke, ali ostavljaju najveći trag.
Na kraju, ostaje iskrena dova da joj Uzvišeni Allah podari dug i zdrav život, još mnogo godina u kojima će svojim prisustvom, savjetom i ljubavlju činiti ljude boljima. Takve osobe nisu samo stub porodice nego i blagoslov za cijelu zajednicu. Neka njezin život i dalje bude podsjetnik da se ljepota ne ogleda samo u godišnjim dobima, nego i u srcu koje zna voljeti, praštati i nesebično davati. Amin.













