Sud BiH osudio Šerifa Patkovića na deset godina zatvora zbog ubistva ratnog zarobljenika u Dusini
Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostepenu presudu kojom je Šerif Patković osuđen na deset godina zatvora zbog zločina protiv ratnih zarobljenika počinjenog u januaru 1993. godine u selu Dusina kod Zenice. Prema optužnici i utvrđenjima suda, Patković je tada, kao komandant Drugog bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH, lišio života lokalnog komandanta Hrvatskog vijeća obrane Zvonka Rajića, koji je u trenutku ubistva bio ranjen i ležao na zemlji.
Ova presuda izazvala je pažnju javnosti zbog težine optužbi, ali i zbog činjenice da se radi o događaju iz ratnog perioda koji već više od tri decenije ostavlja duboke posljedice na odnose među zajednicama u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Iako je riječ o prvostepenoj odluci, ona predstavlja važan korak u procesuiranju ratnih zločina, posebno onih koji se odnose na postupanje prema osobama koje su bile hors de combat, odnosno izbačene iz borbe ili u stanju u kojem više nisu predstavljale neposrednu prijetnju.
Presudu je obrazložila predsjedavajuća Sudskog vijeća Željka Marenić, navodeći da je Vijeće nakon detaljne ocjene svih izvedenih dokaza poklonilo vjeru iskazima svjedoka Tužilaštva koje su dali tokom istrage. Kako je istaknuto u obrazloženju, upravo su ti iskazi bili ključni za zaključak da je Patković pucao u oštećenog dok je ovaj bio teško ranjen i bespomoćan. Sud je ocijenio da su iskazi iz istrage bili uvjerljiviji od kasnijih izjava pojedinih svjedoka na glavnom pretresu, kada su oni odstupili od ranije datih navoda.
Ključni dokazi i ocjena svjedočenja
Prema navodima suda, svjedoci Tužilaštva su u istrazi detaljno opisali da su vidjeli kako Patković puca oštećenom u glavu i prsa. Sudsko vijeće nije prihvatilo njihova kasnija objašnjenja na glavnom pretresu, smatrajući da su pojedine izmjene iskaza nelogične i da ne korespondiraju sa sadržajem ranijih izjava. U praksi, ovakve situacije nisu rijetke u predmetima ratnih zločina, jer protek vremena, trauma, strah ili promjena okolnosti često utiču na način na koji svjedoci kasnije svjedoče.
Sutkinja Marenić posebno je naglasila da su svjedoci Odbrane tokom suđenja više govorili o okolnostima dolaska u selo i kretanja prema Lašvi, a znatno manje o samom kritičnom događaju. To je, prema stavu Vijeća, umanjilo njihovu uvjerljivost kada je riječ o najvažnijem dijelu optužbe. Sud je stoga zaključio da iskazi Odbrane nisu dovoljno potkrijepljeni da bi doveli u pitanje verziju događaja koju je prihvatilo Tužilaštvo.
Ni nalaze vještaka medicinske struke i balistike koje je pozvala Odbrana Sud nije prihvatio kao odlučujuće. Kako je pojašnjeno, njihova mišljenja nisu se podudarala u bitnim činjenicama koje su bile ključne za utvrđivanje dinamike događaja, posebno u vezi s ulaznim i izlaznim ranama. U predmetima ovakve vrste upravo se forenzička analiza često koristi kao važan oslonac za rekonstrukciju događaja, ali samo onda kada su nalazi jasni, dosljedni i međusobno usklađeni sa svjedočenjima i ostalim dokazima.
Olakšavajuće i otežavajuće okolnosti pri odmjeravanju kazne
Prilikom izricanja kazne, Sud je uzeo u obzir više okolnosti koje su, prema ocjeni Vijeća, uticale na visinu sankcije. Kao olakšavajuće okolnosti navedeni su porodično i zdravstveno stanje optuženog, njegovo korektno držanje pred sudom, kao i činjenica da ranije nije bio osuđivan. Međutim, sud je istovremeno naglasio i jednu od ključnih otežavajućih okolnosti: oštećeni je prije ubistva već bio u teškom stanju, ranjen i nepokretan, što dodatno pojačava težinu izvršenog djela.
Takva pravna i činjenična ocjena važna je jer u predmetima ratnih zločina sudovi ne posmatraju samo sam čin lišavanja života, nego i kontekst u kojem je do njega došlo. Ako je žrtva već bila ranjena, nemoćna ili na drugi način potpuno zavisna od zaštite protivne strane, tada se odgovornost počinioca smatra posebno teškom. Upravo zbog toga je Vijeće zaključilo da kazna mora odražavati i ozbiljnost povrede ratnog prava i humanitarnih normi.
Šerif Patković nije prisustvovao izricanju presude, a sud mu je istovremeno odredio mjere zabrane putovanja i obavezu periodičnog javljanja policiji. Ove mjere se uobičajeno određuju kako bi se osiguralo prisustvo optuženog tokom daljeg postupka, naročito kada presuda još nije pravosnažna i kada postoji mogućnost žalbe. Time sud nastoji balansirati između procesnih prava optuženog i potrebe da se postupak nesmetano vodi do konačnog ishoda.
Prava porodice žrtve i dalji tok postupka
Supruga ubijenog Zvonka Rajića upućena je na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva. To znači da će se eventualna naknada štete, ukoliko je bude tražila, razmatrati u posebnom građanskom postupku, a ne u okviru samog krivičnog procesa. Ovakva odluka suda uobičajena je kada se smatra da bi utvrđivanje visine odštete moglo zahtijevati dodatno dokazivanje i složeniju procjenu posljedica koje je porodica pretrpjela.
Suđenje Šerifu Patkoviću počelo je u decembru 2024. godine, a tok postupka pratio se s posebnim interesovanjem zbog historijskog i pravnog značaja predmeta. Presuda, međutim, još nije pravosnažna. To znači da i Tužilaštvo i Odbrana imaju pravo žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH, koje može potvrditi presudu, preinačiti je ili ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Do donošenja konačne odluke, slučaj ostaje otvoren i pravno relevantan na višoj sudskoj instanci.
Ovakvi predmeti podsjećaju koliko je proces suočavanja s ratnom prošlošću složen i dugotrajan. Svaka presuda u vezi sa zločinima počinjenim tokom rata nosi ne samo pravnu, nego i simboličku težinu, jer doprinosi dokumentovanju događaja, utvrđivanju individualne odgovornosti i stvaranju osnove za, makar djelimično, suočavanje s traumatičnim naslijeđem. Zato je i ovaj predmet važan ne samo za učesnike postupka, nego i za širi društveni kontekst u kojem se još uvijek raspravlja o odgovornosti, istini i pravdi.
Napomena: presuda je prvostepena i nije konačna, a dalji tok zavisit će od eventualne žalbe i odluke Apelacionog vijeća Suda BiH.
