Njemačka razmatra smanjenje kvote za radnike sa Zapadnog Balkana: šta bi to značilo za BiH i region?
Njemačka vlada planira značajnu promjenu u politici izdavanja viza za radnike iz zemalja Zapadnog Balkana, a ta odluka mogla bi imati ozbiljne posljedice za hiljade ljudi iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova i Albanije. Prema najavama, od 1. januara 2027. godine godišnja kvota bi mogla biti smanjena sa sadašnjih 50.000 na 25.000 viza, čime bi se praktično prepolovio broj dozvola za zapošljavanje u Njemačkoj kroz ovaj model legalne migracije.
Riječ je o pravilu koje je već godinama jedno od najvažnijih kanala za odlazak radnika sa Zapadnog Balkana u Njemačku. Za mnoge porodice u Bosni i Hercegovini ono predstavlja put do stabilnijih primanja, sigurnijeg radnog mjesta i boljih uslova života. Ipak, prema informacijama koje dolaze iz Berlina, nova koalicija koju čine CDU/CSU i SPD u okviru reformskog paketa od 34 tačke razmatra restrikcije koje bi uticale na ovu praksu.
Slična najava pojavila se i prošle godine nakon potpisivanja koalicionog sporazuma, ali sada izgleda da se ide korak dalje ka konkretnoj implementaciji.
Prema trenutno važećim pravilima, državljani Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije mogu dobiti posao u Njemačkoj ako imaju potpisan ugovor o radu. Ovaj model je uveden kao odgovor na hronični manjak radne snage u pojedinim sektorima njemačke privrede, posebno u građevinarstvu, ugostiteljstvu, logistici i pojedinim uslužnim djelatnostima.
Za razliku od klasične migracije po osnovu azila ili visokih stručnih kvalifikacija, pravilo za Zapadni Balkan omogućava dolazak i ljudima koji nisu formalno visoko obrazovani, ali su spremni da rade i imaju sigurnu ponudu poslodavca.
Njemačka vlada smanjenje kvote pravda promjenama na tržištu rada i rastom nezaposlenosti, što je obrazloženje koje, međutim, ne dijele svi akteri u ekonomiji. Kritičari upozoravaju da bi ovakav potez mogao dodatno otežati već napete uslove zapošljavanja u sektorima koji ionako teško pronalaze domaću radnu snagu.
Posebno je glasna reakcija došla iz Centralnog saveza njemačkog građevinarstva (ZDB), koji tvrdi da bi smanjenje kvote bilo direktan udar na građevinsku industriju i infrastrukturne projekte širom zemlje.
Građevinski sektor upozorava na nedostatak radnika
Njemačka građevinska industrija već godinama zavisi od stranih radnika, a prema podacima koje navodi ZDB, gotovo 30 posto viza iz ovog programa odlazi upravo u građevinski sektor. To, kako ističu poslodavci, nije samo brojka nego pitanje održivosti brojnih projekata – od stambene gradnje do modernizacije puteva, mostova i drugih infrastrukturnih objekata.
U situaciji kada Njemačka istovremeno pokušava ubrzati energetsku tranziciju, obnovu saobraćajne mreže i stambenu izgradnju, smanjenje dostupne radne snage moglo bi stvoriti dodatni pritisak na cijeli sistem.
Generalni direktor ZDB-a Felix Pakleppa upozorio je da bi prepolovljavanje kvote predstavljalo težak udarac za cijeli sektor. Prema njegovim riječima, svaki sedmi građevinski radnik u Njemačkoj ima strani pasoš, a upravo je ova regulativa postala najuspješniji model za dovođenje radnika i stručnjaka iz trećih zemalja. Pakleppa tvrdi da bi građevinska industrija do kraja godine mogla izgubiti čak 8.000 radnika, što bi direktno uticalo na rokove izvođenja radova, troškove i konkurentnost kompanija.
ZDB zato traži da kvota ostane na nivou od najmanje 50.000 viza godišnje, uz dodatne mjere koje bi trebalo da ubrzaju obradu zahtjeva. Među predloženim rješenjima posebno se ističe digitalizacija viznih procedura, jer su dugi administrativni rokovi jedan od glavnih problema. Iako Savezna agencija za zapošljavanje izdaje odobrenja, to ne znači automatski da će radnik brzo dobiti i vizu, jer se često mjesecima čeka u viznim odjelima.
Upravo taj raskorak između odobrenja i stvarnog dolaska stvara uska grla u sistemu.
Veliko interesovanje i brza popunjenost kvote
Interes za ovaj program i dalje je veoma velik. Prema podacima koje navodi ZDB, kvota za 2025. godinu popunjena je već krajem novembra, nakon čega su nove prijave morale biti odbijene. To jasno pokazuje da potražnja za radom u Njemačkoj nije oslabila, nego da je sistem sada već na granici svojih kapaciteta. Zbog toga poslodavci upozoravaju da smanjenje broja viza ne bi riješilo tržišne izazove, nego bi ih moglo produbiti.
Posebno zanimljiv podatak je da je Savezna agencija za zapošljavanje prošle godine izdala čak 105.000 odobrenja. Međutim, to ne znači da je toliko ljudi i zaista stiglo u Njemačku. Razlog leži u dugim čekanjima u ambasadama i viznim odjelima, zbog čega odobrenje za rad često ostaje samo prvi korak u dugom administrativnom procesu.
Na terenu to znači da poslodavci planiraju dolazak radnika, ali ih u praksi moraju čekati mnogo duže nego što je realno prihvatljivo za dinamiku građevinskih i drugih projekata.
ZDB posebno naglašava da je pravilo za Zapadni Balkan koncipirano kao model legalne migracije zasnovane na radu, a ne na socijalnim davanjima. Prema riječima Pakleppe, svako ko dolazi mora imati ugovor o radu, što ovaj sistem razlikuje od mnogih drugih migracijskih puteva. On podsjeća i da su upravo CDU/CSU i SPD 2016. godine uveli ovu praksu, pa sada, kako kaže, ne bi trebali rušiti model koji se pokazao uspješnim.
Šta bi smanjenje kvote značilo za radnike iz BiH?
Za Bosnu i Hercegovinu ova tema ima posebno veliku težinu. Njemačka je godinama jedno od glavnih odredišta za bh. radnike, kako za kvalifikovane zanatlije, tako i za ljude koji pronalaze posao u sektorima gdje su uslovi rada i zarade daleko povoljniji nego kod kuće.
Ako bi kvota bila smanjena, to bi značilo manje prilika za legalan odlazak, veću konkurenciju među kandidatima i vjerovatno još duže čekanje za one koji već imaju ponudu njemačkog poslodavca.
Takva promjena ne bi pogodila samo pojedince, nego i domaće tržište rada. S jedne strane, dio ljudi iz BiH mogao bi ostati duže u zemlji i potražiti posao na lokalnom tržištu, ali je pitanje koliko domaća ekonomija može apsorbovati toliki broj radnika. S druge strane, mnoge porodice računaju na doznake iz inostranstva, pa bi svako smanjenje prilika u Njemačkoj imalo i širi ekonomski efekat.
Zato se ova odluka ne posmatra samo kao tehničko pitanje vizne politike, nego kao tema koja pogađa i kućne budžete, i demografske trendove, i odnose između BiH i Njemačke.
Stručnjaci podsjećaju da je njemačko tržište rada i dalje suočeno sa starenjem stanovništva i manjkom radne snage u više oblasti. Zbog toga mnogi smatraju da bi potpuno zatvaranje ili snažno smanjenje ovog kanala bilo kratkovido. Umjesto smanjenja, predlaže se unapređenje procedura, brže izdavanje viza, veća transparentnost i bolje planiranje između poslodavaca, agencija i državnih institucija.
Ako se to ne dogodi, Njemačka bi mogla izgubiti dio radnika koji će posao potražiti u drugim državama Evropske unije ili van nje.
Za sada ostaje da se vidi hoće li najavljeno smanjenje zaista stupiti na snagu početkom 2027. godine i u kojem obliku. Ono što je već sada jasno jeste da bi odluka imala posljedice daleko izvan njemačkih granica. Radnici iz BiH i drugih zemalja Zapadnog Balkana s pravom pažljivo prate svaku novu informaciju, jer od nje zavisi njihov plan života, rada i budućnosti.
Njemačka, s druge strane, mora odlučiti želi li zadržati model koji joj je do sada donosio radnu snagu ili će ga ograničiti u trenutku kada mnoge industrije i dalje vape za ljudima.
