Gotovo tri godine su u braku i imaju dvije male djevojčice. Njihov intimni život, prema njenim riječima, ranije je bio dobar. Upravo zbog toga promjena koju je primijetila nije bila nešto što je mogla jednostavno zanemariti.
Znala je da je njen suprug prije nego što su se upoznali imao naviku samozadovoljavanja. Kada su stupili u brak, razgovarali su o tome. Rekao joj je da mu to više nije potrebno i da želi intimnost sa svojom suprugom.
Neko vrijeme vjerovala je da je ta priča završena.
A onda je nedavno otkrila da je ponovo počeo.
Ono što ju je posebno uznemirilo jeste što više nije izgledalo kao nešto što se dogodilo jednom. Primijetila je da to čini sve češće.
Problem za nju nije bio samo sam čin.
Počeo je direktno utjecati na njihov brak.
Kada bi ona pokušala inicirati intimnost, on često više nije bio zainteresiran jer je svoje potrebe već zadovoljio sam.
I tu se kod nje pojavilo mnogo bolnije pitanje:
Ako pored sebe ima suprugu, zašto bira to umjesto nje?
Počela je problem tražiti u sebi.
Možda mu više nije lijepa. Možda ga više ne privlači. Možda nešto s njom nije u redu.
U poruci savjetnici priznala je koliko je to pogodilo njeno samopouzdanje. Osjećala se potpuno neprivlačno jer je čovjek kojeg voli, umjesto bliskosti s njom, sve češće birao nešto drugo.
Ali odgovor koji je dobila odmah je stvari postavio drugačije.
Savjetnica joj je objasnila da prije svega mora razdvojiti njegov problem od vlastite vrijednosti kao žene.
Ona ne može kontrolirati njegovo ponašanje.
Ako je on razvio naviku koju nastavlja uprkos tome što vidi da šteti njihovom intimnom odnosu, supruga ne treba automatski zaključiti da je uzrok njen izgled ili da ona kao žena nije dovoljno dobra.
U odgovoru se zatim otvara važnije pitanje: brak nije samo zajednički stan, novac, djeca i svakodnevne obaveze.
Ljudi imaju i emocionalne potrebe.
A između muža i žene upravo je intimnost jedan od načina na koji se izražavaju ljubav, pripadnost i bliskost.
Savjetnica u tom kontekstu podsjeća i na odnos Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i hazreti Hatidže, radijallahu anha. Hatidža je Poslaniku pružala ogromnu materijalnu i emocionalnu podršku, dok je njihov odnos pokazivao da briga supružnika jednog o drugome nije svedena samo na materijalne obaveze.
Posebno se naglašava emocionalna dimenzija ženske intime.
Za ovu suprugu zato problem nije samo to šta njen muž radi kada je sam.
Problem je osjećaj odbacivanja koji nastaje kada ona traži njegovu blizinu, a otkrije da je on svoju potrebu već zadovoljio bez nje.
Zato njena reakcija nije neobična.
Ona ne govori samo: „Muž radi nešto što mi se ne sviđa.“
Ona zapravo govori:
„Moj muž bira nešto drugo umjesto mene i zbog toga se osjećam kao da me više ne želi.“
To je mnogo dublja bračna rana.
Savjet koji proizlazi iz odgovora nije da ona pokušava postati ljepša, privlačnija ili da se takmiči s njegovom navikom. Njegovo ponašanje mora biti prepoznato kao njegov problem, dok supružnici istovremeno trebaju razgovarati o tome šta se dogodilo njihovoj bliskosti.
Jer ako nešto što jedan supružnik radi počne drugome oduzimati osjećaj poželjnosti, ljubavi i intimnosti, onda to više nije samo njegova privatna stvar.
Postalo je pitanje njihovog braka.
I upravo zbog toga žena koja je postavila pitanje nije tražila samo odgovor o jednom postupku.
Tražila je odgovor na mnogo bolnije pitanje:
„Zašto, kada ima mene, više ne bira mene?“
