Žena koja se obratila savjetovalištu nije pokušavala uljepšati ono što je uradila. Odmah je priznala da je počinila veliki grijeh. Udana je, majka je troje djece, a ipak je imala intimni odnos s drugim muškarcem.
Sada, kada je ono što se dogodilo ostalo iza nje, pred njom se pojavilo pitanje koje joj nije davalo mira: kako tu istinu saopćiti mužu?
Još više ju je mučilo šta poslije toga. Može li nastaviti živjeti s njim kao njegova supruga ili bi, nakon onoga što je učinila, trebala sama zatražiti razvod?
Odgovor savjetnice nije počeo osudom, nego posljedicama. Prije svega, djeca ne bi smjela postati žrtve problema između roditelja. Njihov život, škola, svakodnevne aktivnosti i osjećaj sigurnosti trebaju se sačuvati koliko god je moguće. Razgovori između supružnika o prevari ne bi se trebali voditi pred njima.
Žena istovremeno mora razumjeti da ne može određivati kako će njen muž reagirati kada sazna šta se dogodilo. Ako odluči da joj ne može oprostiti i želi razvod, ima pravo donijeti takvu odluku.
Savjetovano joj je da pokuša zamijeniti mjesta s njim makar u mislima. Kako bi se ona osjećala da otkrije da je čovjek kojem je vjerovala iza njenih leđa bio s drugom ženom? Upravo takvo razmišljanje može joj pomoći da razumije njegovu moguću ljutnju, šok i bol i da ne očekuje da će se sve riješiti jednim razgovorom.
Ako ipak postoji želja da se brak sačuva, bračno savjetovanje može im dati prostor u kojem će razgovarati bez djece, optuživanja i trenutnih eksplozija emocija.
A iznad svega ostaje njen odnos prema Allahu. Grijeh koji je počinila ne treba opravdavati niti umanjivati. Treba mu se vratiti iskrenim pokajanjem, tražiti oprost i prestati s onim što ju je dovelo do prevare.
Jedna pogreška može ozbiljno ugroziti brak. Ali ono što će se dogoditi poslije nje zavisit će i od toga postoji li iskreno pokajanje, može li povrijeđeni supružnik ikada ponovo izgraditi povjerenje i jesu li oboje spremni nositi posljedice onoga što se dogodilo.
