Kritika Semira Efendića prema Draganu Čoviću: Obrazovna segregacija kao prepreka evropskim vrijednostima
U posljednjim izjavama, Semir Efendić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu i načelnik Općine Novi Grad Sarajevo, iznio je oštre kritike prema predsjedniku HDZ-a BiH, Draganu Čoviću. Ove kritike uslijedile su nakon Čovićeve tvrdnje da Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju puni stepen političke ravnopravnosti, kao i njegovog zalaganja za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR).
Efendić ističe da se o evropskim vrijednostima i reformama ne može govoriti sve dok u određenim dijelovima zemlje postoje prakse koje su u suprotnosti sa savremenim standardima.
Jedan od ključnih aspekata Efendićeve kritike je obrazovna segregacija koja se provodi kroz model poznat kao “dvije škole pod jednim krovom”. Ovaj model podrazumijeva fizičko razdvajanje učenika različitih nacionalnosti, što Efendić smatra ozbiljnim problemom koji mora biti riješen kako bi se Bosna i Hercegovina mogla usmjeriti ka evropskom putu.
Efendić u svojoj objavi na društvenim mrežama naglašava da Čović nema kredibilitet da govori o ravnopravnosti sve dok postoji takva praksa u obrazovanju, koja ne samo da stvara podjele već dodatno produbljuje etničke tenzije u društvu.
Uloga HDZ-a u obrazovanju i segregaciji
Efendić je posebno ukazao na situaciju u Čapljini, gdje se, prema njegovim riječima, djeca razdvajaju već od najranijeg uzrasta. Ove prakse nisu samo lokalizovane, već se šire u cijeloj Hercegovini, gdje dominira HDZ. On postavlja pitanje Čoviću o tome zašto bošnjačka djeca iz Počitelja ne mogu pohađati nastavu zajedno sa svojim vršnjacima.
Ove izjave sugeriraju da se ovakva praksa provodi u sredinama gdje HDZ BiH ima značajan politički utjecaj, a Efendić smatra da je potrebno hitno riješiti ovo pitanje prije nego što se pređe na druga politička pitanja.
Upravo ova praksa segregacije, po Efendiću, nije samo pitanje obrazovanja već direktno utječe na socijalnu koheziju i buduće generacije. On naglašava da obrazovanje treba da bude alat za integraciju i izgradnju zajedničkog identiteta, a ne sredstvo za dalju podjelu. Efendić ističe da model “dvije škole pod jednim krovom” ne postoji ni u drugim zemljama koje se suočavaju sa sličnim izazovima.
On navodi da takva praksa nije zabilježena čak ni u Izraelu, što ukazuje na jedinstvenost i neprihvatljivost ovog modela u Evropi.
Potrebne promjene i evropske vrijednosti
Prema Efendiću, rješavanje pitanja obrazovne segregacije mora biti prioritet svih političkih aktera u zemlji. On smatra da bez rješavanja ovih problema nije moguće govoriti o istinskim evropskim reformama niti o izgradnji društva zasnovanog na jednakim pravima za sve građane. Efendić ponavlja da dok se ova pitanja ne razriješe na civilizovan način, nema osnova za razgovor o bilo kojim drugim temama.
U tom kontekstu, on poziva sve političke stranke da zajedno rade na pronalaženju rješenja koja će omogućiti inkluzivno obrazovanje i omogućiti djeci da se druže i uče jedni od drugih, bez obzira na etničku pripadnost.
Poziv na akciju i javnu raspravu
Na kraju, Efendić predlaže da Hrvatski sabor organizuje posebnu tematsku sjednicu posvećenu modelu “dvije škole pod jednim krovom”. Smatra da bi ova sjednica omogućila da se javnosti predstavi ono što je nazvao “civilizacijskim dostignućem” Dragana Čovića. Ovaj poziv na akciju dolazi nakon što je Čović ponovo istakao potrebu za izmjenama izbornog zakonodavstva kako bi se osigurala legitimna politička zastupljenost hrvatskog naroda.
U ovom kontekstu, jasno se vidi da se Efendić bori za promjenu koja bi unaprijedila obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini i osigurala jednak pristup obrazovanju za svu djecu, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Njegove izjave ukazuju na duboke podjele koje i dalje postoje u društvu, ali i na potrebu za dijalogom i zajedničkim rješenjima.
Unapređenje obrazovnog sistema i njegovo prilagođavanje savremenim evropskim standardima ključni su za izgradnju budućnosti u kojoj će svi građani imati jednake šanse i prava.
Upravo ovakvi pristupi, koji se temelje na inkluzivnosti i ravnopravnosti, mogu stvoriti osnovu za stabilniju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu. Efendić naglašava da je ovo pitanje od vitalnog značaja za budućnost društva u Bosni i Hercegovini i da se ne može ignorisati.
S obzirom na sve veće izazove s kojima se susreće obrazovni sistem, važno je da se svi akteri uključe u proces reformi, kako bi se stvorila okolina u kojoj će svako dijete imati priliku za uspjeh.
