Konaković o formiranju vlasti, odnosima među strankama i rezultatima Trojke: politička poruka, upozorenja i nove kalkulacije
Elmedin Konaković, lider Naroda i pravde i još uvijek aktuelni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, ponovo je privukao pažnju javnosti svojim istupom u televizijskoj emisiji u kojoj je govorio o formiranju vlasti na državnom i entitetskom nivou, odnosima među političkim partnerima, kao i o učincima Trojke u Kantonu Sarajevo. Njegove poruke bile su kombinacija političkih procjena, kritika protivnika i samopohvale za rezultate koje njegova strana vidi kao uspješne, ali i priznanja da su pojedine odluke izazvale nezadovoljstvo birača.
U središtu njegovog nastupa bila je tema državne vlasti i proces uspostave novih institucija nakon izbora. Konaković je rekao da se nada brzom formiranju vlasti, ali je pritom podsjetio da je u Bosni i Hercegovini “sve moguće”, čime je aludirao na dugotrajne i često nepredvidive političke pregovore. Prema njegovom tumačenju, prethodni saziv vlasti formiran je relativno brzo, iako su, kako je kazao, i HDZ i SNSD imali svoje čvrste političke pozicije. Kao ključ uspjeha naveo je dobar sporazum i spremnost na dogovor, naglašavajući da se u bosanskohercegovačkoj politici rezultati ne postižu samo kroz broj mandata, nego kroz sposobnost da se postavi održiva koalicijska arhitektura.
Konaković je u toj emisiji poslao i otvoreno upozorenje novoj vlasti, odnosno SDA, poručivši da treba biti oprezna kada je riječ o upravljanju važnim institucijama. Posebno je izdvojio Ministarstvo vanjskih poslova, ističući da je riječ o resoru koji ima veliku težinu u odnosima prema susjedima, međunarodnim partnerima i ukupnoj poziciji države. U njegovoj interpretaciji, neodgovorno korištenje tog utjecaja moglo bi omogućiti Miloradu Dodiku da, kroz destruktivno djelovanje, ugrozi budućnost Bosne i Hercegovine. Konaković je, također, ustvrdio da se kritičari Trojke vremenom sve više navikavaju na Dodika i da ga na određeni način normaliziraju, što je jedna od njegovih politički najprovokativnijih ocjena u razgovoru.
Kao jedan od uspjeha Trojke naveo je koalicijski sporazum koji je, prema njegovim riječima, bio zasnovan na evropskom putu, ubrzanim reformama i ograničenim izmjenama Ustava. Time je želio naglasiti da je prethodna vlast, barem u njegovom viđenju, djelovala s jasnijim reformskim ciljevima i bez prevelikog zastoja. Istovremeno je ponovio stav da bi zakonski trebalo sankcionisati one koji ruše kvorum u Domu naroda, što je česta tema političkih rasprava u Bosni i Hercegovini, jer blokade tog tijela nerijetko usporavaju ili potpuno zaustavljaju zakonodavni proces.
Posebno oštar bio je kada je govorio o SDA i njenom pristupu formiranju vlasti u pojedinim kantonima. Kritizirao je činjenicu da je SDA formirala vlast s HDZ-om u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu, navodeći da je to, prema njegovom mišljenju, urađeno tamo gdje nije bilo potrebno. Tvrdi da je Trojka nudila saradnju i pokušavala pokazati HDZ-u da SNSD nije jedina opcija u državnoj vlasti, ali da nova vlast, kako kaže, ne razmišlja o programskim rješenjima nego prije svega o imenovanjima. U njegovoj političkoj logici, odnos prema partnerima mogao je biti drugačiji da su se, primjerice, najavila određena kadrovska rješenja u Federaciji BiH. Time je sugerirao da se politički dogovori u BiH često vode kroz raspodjelu funkcija, a ne kroz suštinske reformske prioritete.
Konaković je pritom iznio i procjenu da Milorad Dodik više nema snažnu podršku u Srbiji te da je postao i teret u pojedinim američkim krugovima. Takve ocjene predstavljaju njegovu političku analizu i nisu nužno stav drugih aktera. U istom tonu komentarisao je i SDA, tvrdeći da ta stranka oprezno govori kako neće žuriti sa procesima, dok je u pozadini, prema njegovom viđenju, stvarna borba za pozicije i utjecaj. Na taj način je pokušao prikazati da se politička scena u BiH ne kreće samo oko ideoloških razlika, nego i oko trajne borbe za kontrolu nad institucijama.
Jedan od zanimljivijih dijelova njegovog nastupa odnosio se na Stranku za BiH. Konaković je rekao da će postati njihov glasač ako uspiju riješiti pitanje PDV-a, odnosno mehanizam povrata novca u oblasti u kojima se porez prikuplja. Ovaj uslovni politički stav pokazuje koliko je pitanje fiskalne raspodjele važno u savremenoj bosanskohercegovačkoj politici. Raspodjela prihoda od PDV-a nije samo tehničko nego i duboko političko pitanje, jer određuje koliko će novca ostajati lokalnim zajednicama i kako će se finansirati razvojna politika u različitim dijelovima države. Konaković je tako pokušao naglasiti da birači i političari često jedno govore u kampanji, a drugo moraju prihvatiti kada sjednu za pregovarački sto s HDZ-om i SNSD-om.
Govoreći o federalnom nivou vlasti, naveo je da će se stvarna slika odnosa tek vidjeti kada bude izabran Dom naroda i kada se bude znalo ko sve čini pojedine klubove. Smatra da je realna kombinacija SDA, SDP-a i HDZ-a, a dodao je i da, po njegovoj procjeni, takav aranžman priželjkuje i lider SDA. Time je otvorio prostor za tumačenja o tome ko zapravo želi široke koalicije, a ko ih koristi samo kao privremeno rješenje. Također je komentarisao odnos SDA i Stranke za BiH, navodeći da će biti zanimljivo pratiti kako će se to partnerstvo razvijati s obzirom na ranije međusobne kritike i politička prepucavanja.
Veliki dio razgovora bio je posvećen i Kantonu Sarajevo, gdje je SDA pobijedila na izborima održanim 4. oktobra 2026. Konaković je rekao da ga je iznenadilo to što je nova vlast, koju čine SDA, Stranka za BiH i DF, među prioritetima navela formiranje ministarstva sporta. Prema njegovom mišljenju, takva odluka pokazuje nerazumijevanje prioriteta, jer se najprije moraju riješiti osnovna sistemska pitanja, posebno na višim nivoima vlasti. Smatra da je najava formiranja tog ministarstva preuranjena i neuvjerljiva, te da može izazvati dodatne probleme ako se ne uskladi sa širim finansijskim i institucionalnim okvirima.
Istovremeno je priznao da je njegova stranka u Kantonu Sarajevo platila političku cijenu, posebno zbog pitanja komunalnih usluga i Vodovoda. Rekao je da ih je javnost kaznila i da je to, prema njegovom mišljenju, opravdano jer su i sami odgovorni za određene propuste. Time je pokazao rijetku dozu samokritike, ali je istovremeno podsjetio da niko nije pokušavao blokirati uspostavu vlasti u Kantonu Sarajevo. Naglasio je da odnos od 18 prema 17 zastupnika predstavlja malu promjenu, ali veliku odgovornost za one koji su obećavali bolje stanje i efikasnije upravljanje.
Na kraju, Konaković je govorio i o unutarstranačkim planovima. Najavio je kongres stranke početkom naredne godine, uz reorganizaciju i veće uključivanje novih ljudi koji su, kako kaže, osvojili značajan broj glasova. Otkrio je i da je podnio zahtjev za mirovanje mandata u Parlamentu BiH sve dok se ne formira nova državna vlast, a želja mu je da se to dogodi što prije. Pored toga, navodno je tražio da se članovima Trojke omogući istovremeno obavljanje funkcija zastupnika i ministara, što je, prema drugim izvorima, bilo tema razgovora i u Centralnoj izbornoj komisiji. Ove detalje Konaković je predstavio kao dio praktičnog političkog prilagođavanja novoj fazi, ali i kao dokaz da će naredni mjeseci biti ključni za raspodjelu moći i određivanje političkog pravca u Bosni i Hercegovini.
