Konaković priznao slabiji rezultat NiP-a, ali posebno izdvojio uspjeh SBiH i Semira Efendića
Predsjednik Naroda i pravde (NiP) Elmedin Konaković osvrnuo se na izborni rezultat svoje stranke i otvoreno priznao da NiP nije ostvario učinak kojem su se nadali. Njegova izjava dolazi u trenutku kada se nakon izbora sabiraju prvi rezultati, analizira raspoloženje birača i traže razlozi zbog kojih su pojedine političke opcije prošle bolje, a druge mnogo slabije nego što su očekivale.
Konaković je pritom naglasio da je kampanja bila izuzetno zahtjevna, obilježena brojnim napadima, političkim pritiscima i snažnom konkurencijom, što je, prema njegovoj ocjeni, utjecalo i na konačan epilog.
U svom komentaru nije govorio samo o NiP-u, nego je posebno izdvojio Stranku za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) kao najugodnije iznenađenje ovih izbora. Prema njegovim riječima, rezultat koji je ostvario SBiH pokazuje da je stranka uspjela prepoznati raspoloženje dijela biračkog tijela i pretvoriti ga u konkretne glasove na terenu.
Konaković je posebno naglasio ulogu njenog lidera Semira Efendića, ocijenivši da je njegov rezultat u utrci za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio veoma impresivan i da je upravo ta energija doprinijela ukupnom uspjehu stranke.
„Na nivou Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Federacije i kantona, SBiH je, mogu reći, najprijatnije iznenađenje cijele kampanje i izbornih rezultata. Semir Efendić posebno je ostvario vrlo impresivan rezultat za člana Predsjedništva BiH i vidljivo je da je ta energija nosila SBiH ka dobrom rezultatu“, poručio je Konaković.
Takva ocjena ima dodatnu težinu jer dolazi od političkog rivala koji je, uprkos vlastitim slabijim brojkama, pokazao spremnost da prizna uspjeh drugima kada za to postoji vidljiv izborni osnov.
Govoreći o razlozima slabijeg učinka NiP-a, Konaković je podsjetio da je stranka tokom kampanje bila izložena gotovo svim vrstama političkih napada. Po njegovom mišljenju, to je stvorilo dodatni pritisak na organizaciju i birače, ali nije bilo presudno samo to. Kao jedan od ključnih problema naveo je nisku izlaznost, ističući da je upravo slab odziv birača značajno utjecao na broj mandata.
Iako je procentualni rezultat, kako je rekao, ostao približno na nivou prethodnih izbora, manji broj izašlih glasača automatski je smanjio ukupan broj osvojenih mjesta.
Takva situacija nije neuobičajena u bosanskohercegovačkom izbornom sistemu, gdje izborna matematika često pokazuje da ne odlučuje samo postotak podrške, nego i sama mobilizacija birača. Stranke koje uspiju izvesti veći broj svojih glasača na birališta često ostvare znatno bolji rezultat od onih koje imaju sličnu ili čak veću nominalnu podršku, ali slabiju izlaznost.
Upravo zbog toga izborni rezultati ne odražavaju uvijek samo popularnost neke političke opcije, nego i njenu organizacijsku spremnost, terenski rad i sposobnost da motiviše birače u ključnom trenutku.
Konaković je u svom obraćanju govorio i o odnosu prema drugim političkim subjektima, a posebno je čestitao SDP-u na rezultatu u Kantonu Sarajevo. Taj segment njegove izjave posebno je zanimljiv jer pokazuje da se politička utakmica, uprkos oštrim kampanjama, nakon izbora često vraća na teren međusobnog priznanja i postizborne saradnje. „SDP-u čestitke za Kanton Sarajevo posebno.
Ljudi su imali zamjerke na Trojku, mi smo platili najvišu cijenu“, rekao je, sugerirajući da su birači dio nezadovoljstva prema zajedničkom političkom bloku usmjerili upravo prema strankama koje su bile nosioci vlasti.
Ovakve poruke nisu važne samo zbog trenutne političke slike, nego i zbog budućih odnosa među partijama. U Bosni i Hercegovini nakon izbora gotovo uvijek slijedi period pregovora o formiranju vlasti, raspodjeli funkcija i usaglašavanju programskih ciljeva. Zato su ton i sadržaj prvih postizbornih izjava često signal kako stranke vide vlastitu poziciju i koliko su spremne na kompromis.
Konakovićevo priznavanje slabijeg rezultata može se čitati i kao pokušaj da se javnosti pošalje poruka političke realnosti, bez uljepšavanja i bez pokušaja da se poraz predstavi kao pobjeda.
S druge strane, izdvajanje SBiH-a i Semira Efendića pokazuje da se u političkoj javnosti sve više pažnje posvećuje pojedinačnim ličnostima koje svojim nastupom mogu nadmašiti očekivanja vlastite stranke. U eri personalizirane politike, lideri koji uspiju izgraditi prepoznatljiv profil često nose veći dio izbornog tereta nego sami stranački brendovi.
Efendićev rezultat tako postaje primjer kako kombinacija lokalne prepoznatljivosti, terenskog rada i jasne političke komunikacije može donijeti bolji rezultat od onog koji su ankete ili stranačka očekivanja predviđali.
Izborni dan i dani nakon njega još jednom su pokazali koliko su bosanskohercegovačke političke prilike nestabilne i osjetljive na raspoloženje birača. Male razlike u izlaznosti, jaki lokalni lideri, promjene u koalicijama i kontinuirani politički sukobi često odlučuju o tome ko će imati prednost u institucijama.
Zato se i ovakve izjave lidera ne mogu posmatrati samo kao kratke reakcije na rezultate, nego kao dio šire političke borbe u kojoj se već sada priprema teren za buduće pregovore, moguće koalicije i novu raspodjelu moći.
Za Narod i pravdu naredni period biće prilika za detaljnu analizu razloga slabijeg učinka, ali i za redefinisanje političke strategije. U praksi to obično znači jačanje organizacije na terenu, preciznije targetiranje birača i jasnije profilisanje poruka koje stranka želi ponuditi javnosti.
Istovremeno, priznanje poraza ili slabijeg rezultata može imati i pozitivan efekat, jer birači često cijene političare koji su spremni da otvoreno govore o problemima, bez skrivanja iza fraza i općih mjesta. Upravo zbog toga Konakovićeve izjave ostaju važne ne samo kao komentar izbora, nego i kao signal o tome kako politička scena u BiH ulazi u novu fazu postizbornog preslagivanja.
