Nakon što se prijateljica udala, posjetila sam je prije tri godine u njihovom malom stanu, koji se nalazio blizu kuće njenog supruga. Tokom tih godina nismo se često viđale, ali smo održavale kontakt putem telefona. Redovno smo razmjenjivale novosti, pa sam tako znala da njihova situacija ide na bolje i da je njen suprug pokrenuo vlastiti posao. Nedavno sam ponovo dobila priliku da je posjetim, ali ovaj put njihov dom je bio u glavnom gradu, u elitnom kvartu, potpuno drugačiji od onog prvog stana u kojem su živjeli.
Od trenutka kad sam ušla u njihovu novu kuću, nisam mogla sakriti svoje iznenađenje. Svaka prostorija bila je prostrana, opremljena skupim i luksuznim namještajem, koji sam viđala samo kod veoma imućnih ljudi. Dok sam razgledala kuću, u mislima sam stalno ponavljala: “Mašallah tebarekellah.” Bilo je očigledno koliko su se okolnosti promijenile, i to na bolje. S obzirom na to da sam poznavala njihovu prijašnju situaciju, znala sam da ovo nije bio običan napredak, već značajan preokret u njihovim životima. Kada smo sjeli, iskreno sam se obradovala njihovom uspjehu i poželjela im da im Allah podari još više bereketa. Zatim sam je upitala kako su uspjeli ostvariti tako velike promjene.
Ona mi se nasmijala i rekla: “Subhanallah, baš sam ti htjela ispričati kako se sve to dogodilo. Prije dvije godine, moj muž i ja smo odlučili staviti kasicu u spavaću sobu. Svako jutro, čim ustanemo, ostavimo nešto novca u nju – nekad marku, nekad dvije, ponekad i više. Nije bitno koliko, važno je samo da nešto stavimo.” Objasnila mi je da je njihov cilj bio da postanu od onih o kojima je govorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: “Nema niti jednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne dođu dva meleka. Jedan kaže: ‘Allahu, uvećaj darežljivom imetak!’, a drugi kaže: ‘Allahu, daj škrtici propast!’” (Buharija i Muslim).
Na kraju svake sedmice, njen muž bi uzeo sav novac iz kasice, bez prethodnog brojanja, stavio bi ga u svoj desni džep i podijelio kao sadaku poslije džume namaza. Ovaj jednostavan, ali značajan savjet pronašli su na internetu. Od trenutka kada su počeli slijediti ovu praksu, kazala je, njihova sreća i opskrba počeli su stizati sa svih strana, na načine koje nisu mogli ni zamisliti. Bilo je nevjerovatno kako su se vrata mogućnosti otvorila za njih.
Dok je pričala, sjetila sam se ajeta iz Kur’ana: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.” (El-Bekare, 245). Taj ajet je bio savršen odraz onoga što su doživjeli moja prijateljica i njen suprug. Njihova priča je pokazala koliko snage imaju male geste darežljivosti i kako iskrena namjera može promijeniti nečiji život iz korijena.
Ovaj susret me duboko inspirisao i podsjetio koliko su važna mala dobra djela i vjera u Allahovu milost. Nikad ne možemo znati gdje će nas naše iskrene namjere odvesti i koliko blagodati mogu donijeti u naš život. Njihova priča je istinski dokaz da Allah nikada ne zaboravlja one koji daju od onoga što imaju, bez obzira na to koliko malo bilo. Neka ih Allah nastavi blagosiljati i uvećavati njihov imetak, a i nama svima podari snagu da činimo isto.
n-um
