Preokret na izborima u Srbiji: studentski pokret otvorio novo političko poglavlje
Vanredni parlamentarni izbori u Srbiji donijeli su rezultat koji je, prema mnogima, označio najveći politički potres u zemlji u posljednjih nekoliko godina. Pobjeda Studentske liste, nastale iz masovnog protesta i dugotrajnog nezadovoljstva građana, okončala je višegodišnju dominaciju Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke.
Iako se izborni dan završio u atmosferi napetosti, prvi preliminarni podaci pokazali su jasnu promjenu političkog raspoloženja u društvu, a ona je vrlo brzo prelivena i na ulice Beograda, Novog Sada i drugih gradova.
Prema procjenama zasnovanim na uzorku glasova, Studentska lista osvojila je oko 53 posto podrške, dok je lista okupljena oko Vučića, pod nazivom „Ujedinjena Srbija“, ostala na približno 39 posto. Rezultati koje su objavili istraživači Ipsosa predstavljali su iznenađenje za dio javnosti, posebno zato što su ranije ankete nagovještavale tijesnu, ali ipak prednost vlasti.
Ta razlika između predizbornih očekivanja i stvarnog ishoda dodatno je pojačala utisak da je politički momentum u Srbiji tokom prethodnih mjeseci potpuno promijenjen.
Atmosfera u Beogradu tokom izbornog dana bila je daleko od mirne. U više navrata zabilježeni su incidenti, uključujući napade na motocikliste koji su podržavali studente, kao i na pojedine građane koji su se kretali u blizini protestnih okupljanja.
Posebnu pažnju izazvalo je prisustvo grupa muškaraca u crnoj odjeći, a potom i osoba s kapuljačama i maskama, koje su se u večernjim satima okupljale u Pionirskom parku, prostoru koji je među građanima već dobio nadimak „Ćacilend“. Postavljanje novih šatora i pojačano prisustvo policije stvorili su dodatni osjećaj neizvjesnosti, jer je dio javnosti strahovao od mogućih sukoba nakon objave rezultata.
Upravo zato je trenutak nakon priznanja poraza od strane Aleksandra Vučića bio posebno dramatičan. Samo nekoliko minuta nakon njegovog obraćanja, stotine muškaraca s kapuljačama i maskama napustile su Pionirski park i udaljile se u nepoznatom pravcu. Građani okupljeni na ulicama dobacivali su im komentare, a policijske snage koje su do tada čuvale park djelovale su znatno opuštenije.
Taj prizor postao je simbol brzog raspada jedne političke i sigurnosne konstrukcije koja je do tada djelovala gotovo nedodirljivo.
Dok je Beograd slavio, u Novom Sadu je atmosfera dobila i snažnu emotivnu dimenziju. Građani su, uprkos slavlju, organizirali 16 minuta šutnje u znak sjećanja na 16 osoba koje su izgubile život u padu nadstrešnice Željezničke stanice 1. novembra 2024. godine. Ta tragedija nije bila samo lokalni događaj, nego početna iskra iz koje se razvila studentska pobuna.
U tom smislu, izborni trijumf Studentske liste nije doživljen samo kao politička pobjeda, već i kao moralna satisfakcija za porodice žrtava i sve one koji su mjesecima tražili odgovornost institucija.
Na ulicama Beograda mogla se čuti mješavina euforije, olakšanja i opreza. Jedan od građana, Aleksa, opisao je osjećaj riječima da mu je „predivno“, dok su mlađi sagovornici isticali da su očekivali pobjedu opozicionog studentskog bloka, ali ne baš tolikom razlikom. Za mnoge je posebno upečatljivo bilo to što je Vučić relativno brzo priznao poraz.
Neki su taj potez ocijenili pragmatičnim, jer je smanjio mogućnost nasilja i omogućio da se pobjeda proslavi bez većih incidenata. Drugi, međutim, smatraju da je riječ o taktičkom potezu čovjeka koji je svjestan da je politički teren nepovratno izgubljen, barem u ovom ciklusu.
Sam Aleksandar Vučić, iako je priznao da je Studentska lista osvojila najviše mandata, u obraćanju nije odustao od oštre retorike prema svojim protivnicima. Ponovio je optužbe da su studenti rušitelji države i da rade posao koji su drugi osmislili iza kulisa. Takav ton pokazuje da politička tranzicija neće biti jednostavna, jer poražena vlast, barem na retoričkom planu, ne prihvata potpuno novu realnost.
U komentarima nakon izbora više analitičara primijetilo je da Vučićev nastup više liči na govor budućeg opozicionog lidera koji pokušava zadržati utjecaj, nego na poraženog političara koji mirno predaje vlast.
U javnom prostoru se već otvara pitanje ko će voditi novu vladu. Iako konačna odluka još nije donesena, među potencijalnim imenima sve češće se spominje Dejan Šoškić, ekonomista i bivši guverner Narodne banke Srbije. Njegovo iskustvo u monetarnoj politici, kao i reputacija stručnjaka koji nije direktno vezan za dnevnu partijsku borbu, mogli bi biti prednost u vremenu kada će ekonomija, inflacija i povjerenje građana u institucije biti među najvažnijim prioritetima.
Ipak, sama činjenica da se o mogućem premijeru raspravlja kroz nekoliko različitih scenarija pokazuje koliko je nova većina šarolika i koliko će biti teško održati političku koheziju.
Studentska lista je zapravo nastala kao široki savez ljudi različitih uvjerenja, generacija i profesionalnih profila, što je bio jedan od ključeva njenog uspjeha tokom protesta. Međutim, upravo ta raznolikost sada može postati i izvor napetosti.
U postizbornom periodu najvažnije pitanje neće biti samo ko će zauzeti premijersku fotelju, nego i kako će nova većina uskladiti stavove o korupciji, pravosuđu, lokalnim samoupravama i odnosima s duboko ukorijenjenim mrežama utjecaja koje su godinama gradile prethodnu vlast. Raskid s praksama stare politike neće biti moguć bez institucionalne discipline, ali ni bez strpljenja i jasno definiranih prioriteta.
Preliminarni rezultati ukazuju i na velike promjene u sastavu Narodne skupštine Srbije. Nekoliko manjih lista nije prešlo izborni prag, što znači da bi parlament mogao izgledati znatno drugačije nego ranije. Time bi iz zakonodavnog tijela mogli nestati neki od političkih veterana koji su godinama bili nezaobilazni u srbijanskoj politici.
Ipak, dio manjinskih lista ostvario je mandate zahvaljujući posebnim pravilima koja ih štite od standardnog praga, pa će i novi saziv morati voditi računa o etničkoj i regionalnoj zastupljenosti.
Politički komentatori već upozoravaju da je osvajanje vlasti samo prvi korak. Ivan Milenković, filozof i javni komentator, ocijenio je da je studentski pokret pokazao izuzetnu političku zrelost, upornost i sposobnost organizacije koja se rijetko viđa. Prema njegovim riječima, spoj političke vještine i osobne čestitosti dao je pokretu snagu koja je nadilazila običnu izbornu kampanju.
Ipak, on upozorava da je vlast teže zadržati nego osvojiti, jer tek sada počinje pravi test: kako reformirati sistem, a da se ne ponovi logika protiv koje se protestovalo.
Jedna od najosjetljivijih tema bit će odnos prema onome što je u prethodnim godinama često opisivano kao „hobotnica“ političkog utjecaja, klijentelizma i koruptivnih veza. Nova vlast najavila je borbu protiv korupcije, reformu pravosuđa i preispitivanje odgovornosti prethodne administracije, ali provođenje tih ciljeva bit će znatno složenije od njihovog političkog proklamovanja.
Posebno zato što mnoge lokalne vlasti, institucije i poluge administrativne moći i dalje ostaju pod kontrolom kadrova SNS-a, što može usporiti svaku reformu i proizvesti otpor u praksi.
Ni vanjska politika neće biti jednostavna. Studentska lista je tokom kampanje nastojala zadržati umjeren ton prema ključnim međunarodnim pitanjima. Nije najavila nagli zaokret prema Rusiji, ali je poručila da Srbija ne bi trebala uvoditi sankcije Moskvi, uz istovremeno naglašavanje podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine. Kada je riječ o Evropskoj uniji, nova politička snaga govori o nastavku reformi i mogućnosti referenduma o članstvu tek nakon okončanja pregovora.
Posebno osjetljivo ostaje pitanje Kosova, gdje se najavljuje nastavak dijaloga uz oslanjanje na Ustav Srbije i Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
Srbiju u narednom periodu očekuju i predsjednički izbori, koji bi do kraja 2026. godine mogli postati novi test za formiranu većinu i za čitav politički sistem. Nakon više od 14 godina dominacije SNS-a, zemlja ulazi u fazu u kojoj će se tek vidjeti može li studentski pokret pretvoriti svoju protestnu energiju u stabilnu institucijonalnu vlast. Pobjeda na izborima zato nije završetak priče, nego početak mnogo zahtjevnijeg procesa.
Građani koji su izašli na ulice sada od nove vlasti očekuju ne samo pobjedničku simboliku, nego i konkretne rezultate, a upravo će sposobnost da odgovori na ta očekivanja odrediti koliko će trajati ovaj historijski politički preokret.
