Čengić ponovo pokrenuo raspravu o postizbornim razgovorima: SDA, SDP i HDZ kao ključni akteri u Federaciji BiH
Načelnik Općine Stari Grad Sarajevo Irfan Čengić ponovo je otvorio jednu od najosjetljivijih tema u postizbornom periodu u Bosni i Hercegovini — pitanje kako bi trebalo izgledati formiranje vlasti u Federaciji BiH i koje političke stranke imaju stvarni legitimitet da o tome pregovaraju.
Njegov stav, koji nije nov i koji je i ranije izazivao brojne reakcije, ponovo je usmjeren prema tvrdnji da bi SDA i SDP trebali sjesti za pregovarački sto, uz obrazloženje da su upravo te dvije stranke ostvarile najveće povjerenje birača.
Čengić podsjeća da je sličnu poruku poslao i u izbornoj noći, dok su pristizali prvi rezultati, kada je javno istakao da su tri najjače političke opcije u Federaciji BiH SDA, SDP i HDZ. Kako navodi, te stranke ne samo da imaju najveći broj glasova i zastupnika, nego i političku težinu koja im omogućava da određuju smjer budućih koalicija.
U njegovoj interpretaciji, to nije pitanje simpatija ili političkih želja, nego prostog uvida u rezultate izbora i parlamentarnu matematiku.
Prema njegovim riječima, upravo ta činjenica bi trebala natjerati političke lidere da razgovaraju, čak i onda kada je gotovo izvjesno da dogovor neće biti jednostavan. “Trebaju otvoriti razgovore, bez obzira na to kako će završiti. Jer je to parlamentarna demokratija”, poručio je Čengić, dodajući da je suština demokratskog procesa u tome da se stranke koje imaju povjerenje birača ne isključuju unaprijed iz mogućih dogovora.
U tom kontekstu on zagovara politički pragmatizam, ali i širu institucionalnu logiku u kojoj pobjednici izbora imaju obavezu da razgovaraju, a ne da jedni druge automatski eliminišu.
Čengić je dodatno obrazložio svoj stav podsjećanjem na odnos snaga u parlamentima i institucijama Federacije BiH. Kako je naveo, SDP, HDZ i SDA zajedno predstavljaju političke subjekte s najvećim kapacitetom da formiraju većine, a prema njegovoj ocjeni, te većine postoje i u kantonima.
Posebno je naglasio i političku povezanost s nivoom državne vlasti, ističući da SDP i HDZ imaju članove Predsjedništva BiH, institucije koja predlaže mandatara za sastav Vijeća ministara BiH. Time, prema njegovom mišljenju, postaje jasno da se vlast ne može razumjeti izolovano, nego kao mreža međusobno povezanih odluka i dogovora na više nivoa.
Govoreći o čestim tvrdnjama da su vladajuće stranke u Federaciji BiH izgubile podršku građana, Čengić je odbacio takvu interpretaciju kao pojednostavljenu i netačnu. Ističe da izborni rezultati pokazuju drugačiju sliku od one koja se često pokušava nametnuti u javnosti. Prema njegovim riječima, vladajuće stranke imaju 50 mandata u Parlamentu FBiH, dok opozicija raspolaže sa 48, što, kako kaže, govori o izuzetno tijesnom odnosu snaga.
Uz to podsjeća da vladajuće stranke imaju i dva člana Predsjedništva BiH, pa zato smatra da tvrdnje o potpunom političkom porazu vlasti nemaju dovoljno uporišta u činjenicama.
Ipak, iako zagovara razgovore među najvećim strankama, Čengić je jasno rekao da lično ne bi učestvovao u formiranju vlasti na način na koji je to učinjeno 2022. godine. Podsjetio je da ni tada nije bio dio procesa pravljenja federalne vlasti, iako je kao delegat i zastupnik SDP-a imao snažan izborni rezultat.
Time želi pokazati da nije protiv političkog dogovora kao takvog, nego protiv modela u kojem se, po njegovom mišljenju, zanemaruju transparentnost, politička logika i volja birača. Kako tvrdi, ne bi ulazio u “takvu avanturu”, jer smatra da je potrebno više odgovornosti i manje improvizacije u najvažnijim institucionalnim dogovorima.
Posebno zanimljiv dio njegovog obraćanja odnosi se na pitanje političkih principa i optužbi za izdaju ideologije ili biračkog povjerenja. Čengić odbacuje pojednostavljene narative prema kojima je, kako kaže, problematično samo kada se sarađuje sa SDA, dok se drugi politički dogovori proglašavaju prihvatljivim bez ozbiljne rasprave.
On podsjeća da je i SDP u prošlosti ulazio u koalicije sa strankama koje su bile predmet oštrih kritika, te tvrdi da su birači na posljednjim izborima upravo to i nagradili ili kaznili. Prema njegovom stavu, glasovi koje je SDP dobio pokazuju da birači više cijene rezultate nego retoričke sukobe oko navodnih principa.
U tom dijelu izlaganja Čengić je koristio vrlo direktan politički rječnik, ističući da je, po njegovom mišljenju, SDP već ranije napustio određene principe kada je formirao vlast sa SNSD-om i HDZ-om. Na taj način, kako kaže, otvorio se prostor da se sve kasnije političke odluke tog tipa posmatraju kroz prizmu pragmatizma, a ne ideološke dosljednosti.
On smatra da su upravo birači potvrdili takav odnos prema politici time što su SDP-u dali veću podršku nego u ranijim ciklusima, kada je ta stranka, prema njegovim riječima, odbijala saradnju sa nekim od ključnih aktera. Ovakva poruka, iako oštra, pokazuje koliko je pitanje koalicija u BiH duboko povezano s percepcijom dosljednosti, ali i sa spremnošću birača da oproste političke zaokrete.
Čengić se osvrnuo i na lične i unutarpartijске odnose, posebno u vezi s kritikama koje je dobio zbog ranijih prijedloga i javnih stavova. Prisjetio se reakcija na ideju da Nermin Šteta bude kandidat za premijera Kantona Sarajevo, objašnjavajući da su i on i Šteta bili meta napada i političkih osporavanja.
Kako navodi, odgovorili su radom, a ne svađama, i upravo je to, po njegovoj interpretaciji, donijelo izborne rezultate koji se ne mogu ignorisati. Istakao je da su Štetinih 20.000+ glasova u Kantonu Sarajevo i njegovih oko 9.000 glasova u Starom Gradu najbolji dokaz da građani cijene konkretan rad, a ne glasne optužbe i medijske kampanje.
U nastavku je kritikovao i suptilne napade koji, kako tvrdi, dolaze i iz redova političkih partnera kada neko predloži, po njegovom mišljenju, najvrjednijeg i najpopularnijeg čovjeka za određenu funkciju. Time je otvorio i širu raspravu o načinu na koji stranke u BiH biraju svoje kadrove: da li se vode stvarnim rezultatima i podrškom građana ili unutrašnjim kalkulacijama, sujetom i borbom za uticaj.
Čengić smatra da nijedna ozbiljna politika ne bi smjela počivati na vrijeđanju, nego na sposobnosti da se najbolji ljudi stave tamo gdje mogu dati najviše.
Na kraju svog istupa, Čengić je iznio i širu ocjenu političkih trendova u zemlji, tvrdeći da birači u Bosni i Hercegovini sve više preferiraju mlađe i energičnije političare, bez obzira na to iz koje stranke dolaze. Po njegovom mišljenju, SDA i SDP jesu i dalje dominantne političke sile, ali njihovi lideri, kaže on, nisu nužno i oni kojima birači najviše vjeruju.
To, kako zaključuje, pokazuje da građani žele novu energiju, više rada i manje ukopavanja u stare obrasce. Zato smatra da stranke trebaju voditi ljudi koji imaju najveću podršku naroda, a ne oni koji su samo najglasniji u partijskim strukturama. Upravo u tome vidi ključ budućih političkih promjena u Federaciji BiH i šire.
