Gospodaru, kojem ništa nije skriveno, uništi ih na oba svijeta! SIHIRBAŠICA U KOMŠILUKU
Obično su to starije žene, nane ili bake koje katkad neko i uhvati na jasnom djelu ili tokom sumnjivih radnji. Međutim, one u narodu nisu poznate kao žene sa iscjeliteljskim moćima, njihova dvorišta nisu prebukirana autima onih koji traže pomoć ili žele nekome spakovati osvetu.

Sihirbašica iz komšiluka pravi sihrove svima oko sebe, bez narudžbe ili posebnog motiva tipa da se zamjerila sa nekim, tu mahom stradaju potpuno nedužne osobe. U selu ili sredini gdje ‘vladaju iz sjene’ ljudi iz komšiluka učestalo nalaze poprskanu krv po betonu u dvorištu, ubijene miševe položene blizu kućnog praga, neke bijele bobice koje nalikuju žvakaćim gumama zalijepljene visoko na fasadi kuće tik ispod oluka ili po ćoškovima prozora kao i kokošija jaja ispod dvosjeda, trosjeda, bračnog kreveta i na sličnim mjestima.
Ako se analiziraju porodice i ukućani oko ovakvih sihirbaza rezultat otprilike bude sljedeći: jedan je izvršio samoubistvo, drugi rano preselio od karcinoma ili srčanog udara. Treći se nikad nije oženio ili ako je žensko nije se nikad udala. Dok neki bračni parovi godinama nemaju potomstva. Peti je poludio iz čista mira. Svaka kuća svoju bitku vodi!
Kone sihirbašice s vremena na vrijeme odu i na kafu, odnesu neku sihr hediju koja će da kupi prašinu u ćošku sobe jer ničemu ne služi a nešto se nikako domaćinu ne da da je baci. Primjera radi, imao sam jedan u nizu slučaja gdje je sihirbašica komšijama koji imaju desetoro odrasle i zrele djece odnijela hediju koja nikome od njih ne može poslužiti ničemu. Bile su to pelene za bebe zapakovane u bijeli papir. Takve ‘poklone’ ljudi uglavnom ostave po strani, zaborave na njih, jer i jeste cilj da se one smetnu sa uma a na njima bude nabačenog sihra koji djeluje na ukućane. Čovjek priča da ni njemu, ni ženi ni djeci nije bilo jasno čemu takva hedija, da bi ubrzo svi iz te kuće počeli imati velike probleme. Druge kone sihirbašice odnesu kako kažu ‘kurban’ na vrata iako je kurban-bajram davno prošao, pa ukućani meso pojedu a zatim mjesecima gutaju gorke ukuse djelovanja sihra. A imao sam slučaj čovjeka kojem kona sihirbašica kada ode u goste, ni manje ni više, pomokri se na mjesto na kojem sjedi na kauču. Ukućani mislili ona huda nesvjesno to radila. Poslije se sjetio kako je u toku sijela često ustima nešto u sebi bajala.
Konu sihirbašicu možeš uhvatiti kako strašnog i jezivog pogleda cilja metu istovremeno bajajući ustima, to ona uz pomoć uroka ubacuje sihr.
Ako imaš tu nesreću da ste kuća pored kuće, malo-malo će da te posmatra sa prozora kao izluda.

Sa strane liječenja ovo su jedni od slučajeva kojih se čovjek teško može potpuno riješiti, zato što koliko god išao na rukje, radio terapije, potpuno promjenio svoj život i vratio se vjeri, komšinica ne jenjava u pravljenju novih sihrova. Jedan sihr unište, ona drugi napravi. Doduše, ponekad završe u bolnici ili u hitnoj kada opsihreni ode na rukju.
Tekst je zasnovan na dugogodišnjem iskustvu učenja rukje.
Ve billahi tevfik.
preuzeto













