Semir Efendić o političkoj krizi, formiranju vlasti i porukama Miloradu Dodiku: “Prvo program, pa tek onda koalicija”
Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo je u znaku napetih izjava, međusobnih optužbi i otvorenih poruka koje dodatno produbljuju već postojeće podjele. U centru pažnje našao se Semir Efendić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu, koji je oštro komentarisao i odnose unutar domaće političke scene, ali i sve učestalije poruke iz Republike Srpske koje se vezuju za ideju otcjepljenja i udaljavanja od državnih institucija.
Njegove poruke nisu bile diplomatski ublažene, nego direktne, oštre i jasno usmjerene prema onima koje smatra odgovornima za destabilizaciju političkog sistema.
Efendić je posebno upozorio na opasnost konstantnog prizivanja secesionističke retorike, navodeći da je svaka nova prijetnja otcjepljenjem udar na ustavni poredak i na mir u zemlji. U tom kontekstu, poslao je poruku Miloradu Dodiku da se politički dogovori ne mogu graditi na prijetnjama i ucjenama, nego na poštivanju institucija i Ustava.
“S kim si se sastao, s njim se i razilazi”, poručio je Efendić, naglašavajući da oni koji ulaze u političke saveze s predstavnicima koji otvoreno ruše državu ne mogu očekivati trajno povjerenje ni stabilnu saradnju.
Ovakve izjave dolaze u trenutku kada se u BiH ponovo vodi rasprava o budućoj strukturi vlasti, raspodjeli ministarstava i mogućim koalicijama na državnom i federalnom nivou. Efendić smatra da je osnovni problem domaće politike to što se pregovori najčešće vode preko kadrovskih kombinacija, dok su suštinski programski ciljevi tek usputna tema.
Zato insistira na tome da se prvo mora definisati program, a tek onda dolaziti do političkog dogovora o tome ko će ga provoditi. Prema njegovom stavu, bez jasnog programa svaka koalicija postaje skup interesnih aranžmana, bez stvarne vizije za građane.
Jedan od najzanimljivijih dijelova njegove izjave odnosi se na odbacivanje saradnje s Trojkom. Efendić je naveo da mu je teško zaboraviti način na koji je taj politički blok formirao prethodnu vlast, ali i kako je upravljao Federacijom BiH i institucijama na državnom nivou.
“Neću s Trojkom; nisam im halalio”, poručio je, aludirajući na razočaranje načinom na koji su, prema njegovom mišljenju, određene stranke došle do vlasti i kasnije je koristile na način koji nije odgovarao interesima građana. Takva poruka jasno pokazuje da politička saradnja u BiH nije samo pitanje ideologije, nego i pitanje povjerenja, ličnih i stranačkih iskustava te međusobnih optužbi koje se teško brišu.
Efendić je također otkrio da Stranka za BiH u ovom trenutku vidi mogućnost političkog djelovanja uz SDA, ali ne bez uslova. Kako je rekao, ideja je da se prvo postigne dogovor o programskim ciljevima, a tek potom razgovara o eventualnoj koaliciji. Na taj način pokušava se izbjeći da se politički partneri okupljaju samo radi podjele fotelja i funkcija.
U njegovoj interpretaciji, Stranka za BiH mora opravdati povjerenje koje je dobila, pa se ne može povlačiti poteze koji bi bili suprotni očekivanjima birača. To je i razlog zašto, kako kaže, rizik postoji, ali ga mora prihvatiti ako želi ostati vjerna onome što su građani prepoznali kao političku alternativu.
Važan dio njegovog nastupa odnosi se i na širi politički kontekst u kojem se BiH nalazi. Zemlja je, podsjetimo, već godinama izložena stalnim tenzijama između zagovornika jačanja državnih institucija i onih koji pokušavaju širiti priču o prenosu nadležnosti ili o eventualnom otcjepljenju jednog dijela teritorije. U takvom ambijentu, poruke poput Efendićevih dobijaju posebnu težinu jer podsjećaju da politička retorika može imati stvarne posljedice.
Kada se prijeti otcjepljenjem, kada se osporavaju državne institucije ili kada se dovodi u pitanje ustavni okvir, tada se ne vodi samo stranačka bitka, nego se testira i otpornost cijelog društva.
U njegovom obraćanju osjeti se i doza frustracije zbog toga što domaći političari, umjesto da rade na ekonomskim i socijalnim pitanjima, veliku energiju troše na međusobne prepirke i blokade. Građani, s druge strane, očekuju konkretna rješenja: bolje javne usluge, sigurnije institucije, stabilniji budžet i manje političkih kriza.
Efendićeve poruke upravo zato imaju i širi društveni značaj, jer podsjećaju da se vlast ne smije posmatrati kao raspodjela plijena, nego kao odgovornost prema javnom interesu. Njegova insistiranja na programu prije koalicije mogu se čitati i kao pokušaj da se vrati fokus na sadržaj politike, a ne samo na političku trgovinu.
Ovakav nastup Semira Efendića pokazuje i da se unutar bošnjačkog političkog spektra vodi ozbiljna borba za pozicioniranje, ali i za definisanje novih odnosa snaga pred naredne političke dogovore. Nije tajna da su međustranački odnosi često opterećeni starim sukobima, uvredama i neispunjenim obećanjima, pa svaka nova koalicija dolazi uz veliki teret nepovjerenja.
Upravo zato Efendićeva poruka da se najprije mora dogovoriti program, a tek potom partnerstvo, ima i simboličku i praktičnu vrijednost. Ona sugeriše da bez političke dosljednosti nema ni stabilnosti, a bez stabilnosti nema ni ozbiljnog razvoja države.
Na kraju, cijela ova priča ponovo otvara pitanje koliko su političke elite u Bosni i Hercegovini spremne da se odmaknu od retorike podjela i započnu novu fazu odgovornijeg djelovanja. Efendićeve riječi o Dodiku, Trojki, SDA i mogućim koalicijama nisu samo dio unutrašnjeg obračuna, nego i odraz mnogo dublje krize povjerenja u domaću politiku.
U zemlji u kojoj se svaka izjava brzo pretvara u političku poruku prvog reda, jasno je da će naredni mjeseci biti obilježeni pregovorima, tenzijama i pokušajima da se pronađe održiva većina. Pitanje je samo hoće li u toj borbi prevladati programi, principi i institucije, ili će opet presuditi kratkoročni interesi i političke kalkulacije.
