Miro Lazović: Nikšićevo odbijanje Komšićeve inicijative nije državnički potez, već politička greška
Reakcija predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića na ideju Željka Komšića o okupljanju prodržavnih stranaka nakon izbora izazvala je brojne komentare u političkoj javnosti, a među onima koji su je oštro kritikovali nalazi se i Miro Lazović, ratni član Predsjedništva BiH, prvi predsjednik Skupštine RBiH i kandidat Demokratske fronte (DF) za Parlament BiH.
Lazović smatra da Nikšićev nastup nije bio u skladu s onim što bi se očekivalo od lidera jedne socijaldemokratske partije, posebno u vremenu kada je, kako naglašava, zaštita državnih interesa Bosne i Hercegovine važnija nego ikada.
Prema Lazoviću, odbijanje prijedloga da se nakon izbora okupe političke snage koje se zalažu za cjelovitu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu ne može se posmatrati kao obična stranačka razlika u mišljenju. On takav nastup tumači kao poruku koja, umjesto da jača državnu politiku, unosi dodatnu nesigurnost u trenutku kada su, kako kaže, prisutni pritisci politika koje zemlju žele dijeliti po etničkim linijama.
„Iznenađen sam nastupom Nermina Nikšića“, poručio je Lazović, ističući da se od lidera SDP-a očekuje više odgovornosti i više razumijevanja za širi državni interes.
Lazović posebno naglašava da se ovakvim stavom ne dovodi u pitanje samo jedna politička inicijativa, nego i sama suština socijaldemokratske politike u Bosni i Hercegovini. Po njegovom mišljenju, socijaldemokratija ne bi smjela biti svedena na dnevno-političke obračune ili kalkulacije, već na jasnu i dosljednu odbranu države, njenih institucija i ravnopravnosti svih građana.
Zato smatra da je Nikšićev nastup „ni državnički ni socijaldemokratski“, te da predstavlja odstupanje od ideje zbog koje je SDP decenijama imao posebno mjesto na političkoj sceni.
U svom osvrtu Lazović podsjeća da je SDP u ključnim momentima historije Bosne i Hercegovine imao obavezu da bude na strani države, a ne na strani političkih eksperimenata koji bi mogli oslabiti njen teritorijalni i institucionalni integritet. On podsjeća i na 1992. godinu, kada, prema njegovim riječima, u rukovodstvu SDP-a nije bilo dileme da li treba stati u odbranu Bosne i Hercegovine.
Upravo tu činjenicu koristi kao mjerilo, tvrdeći da bi i današnje vodstvo trebalo pokazati sličnu jasnoću i odlučnost, jer su okolnosti i dalje zahtjevne, a politički rizici i dalje veliki.
Ovakve izjave dolaze u trenutku kada su odnosi među glavnim političkim akterima u BiH izuzetno napeti, a pitanja koaliranja, postizbornih saveza i državnih prioriteta ponovo su postala centralna tema javnih rasprava.
Poziv na okupljanje stranaka koje bi zajednički djelovale u odbrani BiH od politika etničke podjele, prema Lazoviću, nije usmjeren protiv bilo koje partije, nego je pokušaj da se stvori širi front za očuvanje ustavnog poretka i ravnopravnosti svih naroda i građana.
On smatra da je upravo takvo političko udruživanje potrebno kako bi se spriječilo daljnje slabljenje države i kako bi se jačao koncept Bosne i Hercegovine kao zajedničke domovine svih njenih stanovnika.
Lazovićev stav dodatno dobija na težini zbog njegove vlastite političke i historijske uloge. Kao jedan od ljudi koji su učestvovali u ključnim državnim procesima tokom najtežih godina za BiH, on svoje kritike ne iznosi samo kao stranački kandidat, već i kao neko ko smatra da ima moralnu i političku obavezu upozoriti na, kako vidi, pogrešne poteze onih koji danas vode važne političke organizacije.
U tom smislu, njegov apel Nikšiću da se vrati vrijednostima koje je SDP nekada zastupao nije samo kritika, nego i poziv na preispitivanje političkog kursa.
Posebno je zanimljiv i širi politički kontekst u kojem se ova rasprava odvija. Bosna i Hercegovina se već dugo suočava s dubokim podjelama, sporim reformama i stalnim pokušajima da se pitanje državnog uređenja koristi za predizborne kampanje i postizborne pregovore. U takvom ambijentu, svaki poziv na širu prodržavnu saradnju dobija dodatnu važnost, jer građani očekuju jasne odgovore na pitanja ekonomije, sigurnosti, institucija i evropskog puta.
Zato Lazović smatra da odbacivanje takve ideje šalje lošu poruku, posebno biračima koji vjeruju da političke razlike ne smiju biti važnije od zaštite države.
Upravo zbog toga njegov zaključak ima snažan politički ton. „Pozivam lidera SDP-a da bude na nivou tadašnjeg rukovodstva SDP-a“, poručio je Lazović, aludirajući na vrijeme kada su ključne odluke bile vođene osjećajem odgovornosti prema državi, a ne potrebom za taktičkim distanciranjem od drugih prodržavnih aktera.
Takva poruka, prema njegovom tumačenju, predstavlja i upozorenje i zahtjev: da se u vremenu nestabilnosti ne smije bježati od savezništava koja mogu ojačati Bosnu i Hercegovinu, nego ih treba graditi na principima, a ne na kratkoročnim političkim interesima.
Ova polemika između političkih lidera pokazuje koliko je i dalje živo pitanje šta znači biti državnik u bosanskohercegovačkom kontekstu. Za jedne, to znači tražiti kompromis i širinu; za druge, to znači bezrezervno stati u odbranu institucija i ideje zajedničke države.
Lazović je jasno svrstao Nikšićev nastup u ovu drugu, negativnu kategoriju, ocijenivši da takva retorika ne doprinosi jačanju države, nego dodatno otežava formiranje političkog bloka koji bi mogao odgovoriti na izazove pred kojima se BiH nalazi. Upravo zato njegova poruka nije samo kritika jednom političaru, nego i širi apel da se u javnom prostoru vrati više odgovornosti, dosljednosti i spremnosti na saradnju u interesu države.
