New York, UN i neobičan diplomatski presedan: što je Ivica Puljić najavio, pa se ispostavilo tačnim
Tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku, pažnja javnosti s prostora Bosne i Hercegovine nije bila usmjerena samo na govore svjetskih lidera, nego i na niz sastanaka, diplomatskih poruka i političkih poteza koji su otvorili nova pitanja o pozicioniranju BiH u međunarodnim odnosima.
Posebno je odjeknula analiza dopisnika Federalne televizije Ivice Puljića, koji je u svom javljanju govorio i o susretima člana Predsjedništva BiH, ali i o širem kontekstu američke politike pod Donaldom Trumpom. Kako se kasnije pokazalo, njegove najave o dolasku Željke Cvijanović na prijem kod američkog predsjednika bile su tačne, što je cijeloj priči dalo dodatnu težinu.
Puljić je posebno isticao da je Trumpov nastup u Generalnoj skupštini UN-a bio daleko od diplomatskog jezika koji se u toj instituciji očekuje. Umjesto naglašavanja mira, saradnje i multilateralizma, američki predsjednik, prema njegovim riječima, veliki dio govora posvetio je demonstraciji američke snage i poruci da su Sjedinjene Američke Države spremne braniti svoje interese po svaku cijenu.
Takav ton, smatra Puljić, šalje poruku svijetu da se u središtu Ujedinjenih nacija govori o sukobima, pritiscima i odnosu snaga, a ne o smirivanju tenzija. „Govori o ratu, a ne o miru u svjetskoj organizaciji“, poručio je, naglašavajući da je takav diskurs neuobičajen za forum kakav je UN.
Prema Puljićevom osvrtu, Trump je i ovoga puta nastavio s već prepoznatljivim obrascem političkog djelovanja: kritikom Irana, napadima na Kubu i Venecuelu te oštrim riječima prema državama i institucijama koje smatra protivnicima američke politike. Ono što je dodatno privuklo pažnju jeste činjenica da je pojedine članice Ujedinjenih nacija otvoreno vrijeđao, a da su neke delegacije, poput kubanske, demonstrativno napustile salu.
Takvi prizori, kako je istaknuto, dodatno svjedoče o dubokoj podijeljenosti međunarodne scene i o tome koliko se UN često pretvara u mjesto političkog nadmetanja, umjesto u prostor izgradnje konsenzusa.
Poseban dio Puljićevog izvještaja odnosio se na aktivnosti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, koji je u New Yorku održao niz sastanaka s američkim senatorima, ali i s generalnim sekretarom UN-a. U fokusu tih razgovora, prema Puljićevim riječima, bila je situacija u Bosni i Hercegovini i prijetnje njenom ustavnom poretku.
Bećirović je, kako je preneseno, upozoravao na djelovanje Republike Srpske, Milorada Dodika i njegovih političkih saveznika, ali i na ulogu Republike Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića u regionalnim procesima koji mogu imati posljedice po stabilnost BiH.
Takva diplomatska komunikacija nije bez značaja, jer Bosna i Hercegovina posljednjih godina nastoji osnažiti svoj međunarodni položaj kroz razgovore s predstavnicima SAD-a i UN-a. U trenutku kada se u zemlji vodi niz političkih sporova oko nadležnosti, ustavnog poretka i vanjskopolitičkog kursa, svaka podrška iz Washingtona ili New Yorka postaje važan signal.
Puljić je istakao i da je generalni sekretar UN-a dao snažnu podršku Bećiroviću u nastojanjima da sačuva suverenitet i teritorijalni integritet države, što je dodatno pojačalo značaj tih susreta.
Druga velika tema o kojoj je Puljić govorio bila je sve izraženija napetost između Donalda Trumpa i američkih medija. Prema njegovoj ocjeni, ono što se dešava novinarima u SAD-u nije tek spor između politike i medijske kuće, nego simptom dubljeg problema u američkoj demokratiji. Podsjetio je da je Amerika prema međunarodnim indeksima veoma nisko rangirana kada je riječ o slobodi medija, te da taj trend nije slučajan.
Oduzimanje akreditacija, pritisci i javno etiketiranje novinara, kako je naveo, stvaraju atmosferu u kojoj se sloboda informisanja dovodi u pitanje.
Puljić je pritom progovorio i iz ličnog iskustva, navodeći da mu je oduzeta stalna akreditacija za Bijelu kuću i to još prije nego što je slična situacija pogodila neke velike medijske kuće poput CNN-a. Taj detalj je važan jer pokazuje da se pritisci ne odnose samo na velike nacionalne mreže, nego i na pojedinačne novinare koji rade svoj posao.
U njegovoj interpretaciji, riječ je o pokušaju slabljenja medija kao institucije, a time i slabljenja javne kontrole nad političkom moći. „To je Trumpovo uništavanje medija, uništavanje demokratije“, poručio je, dodajući da takve poruke mogu naštetiti ne samo Americi nego i cijelom svijetu.
U tom kontekstu posebno je naglasio ulogu novinara kao onih koji moraju ostati dosljedni činjenicama, bez obzira na politički pritisak i moguće posljedice. Prema njegovim riječima, posao novinara nije da bude popularan, već da bude vjerodostojan. To znači iznositi činjenice i onda kada one nisu dobrodošle političkim centrima moći, pa i po cijenu kritika ili profesionalnih posljedica.
Takav stav dobija dodatnu težinu upravo u vremenima kada se medijski prostor sve češće koristi za propagandu, spinovanje i stvaranje političkih lojalnosti.
Veliku pažnju privukle su i informacije o aktivnostima članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović u Sjedinjenim Američkim Državama. Puljić je naveo da se sastajala s ljudima bliskim Donaldu Trumpu, uključujući Susie Wiles, koju je opisao kao jednu od ključnih osoba u Trumpovom okruženju. Posebno je zanimljiv detalj koji je iznio o njenoj kćerki, navodno angažovanoj kao lobistkinja za Milorada Dodika i ciljeve Republike Srpske.
Time je cijela priča dobila dodatnu političku dimenziju, jer se u njoj prepliću domaći interesi, američki politički krugovi i dugoročne ambicije pojedinih aktera iz BiH.
Puljić je ocijenio da je krajnji cilj tih političkih i lobističkih nastojanja zapravo slabljenje Bosne i Hercegovine i otvaranje prostora za ideju otcjepljenja Republike Srpske. Iako takve tvrdnje uvijek izazivaju snažne reakcije, one ujedno otvaraju i važnu debatu o tome koliko su vanjski politički saveznici presudni u unutrašnjim pitanjima BiH.
U zemlji u kojoj se institucije često nalaze pod pritiskom, a međunarodni odnosi postaju produžetak domaćih političkih sukoba, ovakvi susreti i izjave rijetko ostaju samo protokolarni događaji.
Željka Cvijanović je, prema dostupnim informacijama, tokom boravka u SAD-u otvorila i izložbu fotografija o stradanju srpskog naroda kroz historiju u američkom Kongresu. Iako takvi kulturno-politički događaji mogu imati simboličan značaj, Puljić je istakao da posjećenost nije bila velika i da su uglavnom prisustvovali pripadnici američko-srpske zajednice.
Istovremeno, naglasio je da je u New Yorku te dane boravilo znatno više senatora i kongresmena, što pokazuje gdje se zapravo donosile ključne političke poruke i gdje je bila usmjerena najveća pažnja.
Na kraju je Puljić podsjetio i na tradicionalni prijem koji američki predsjednik organizuje za učesnike zasjedanja Generalne skupštine UN-a. To je događaj na kojem se, uz diplomatski protokol, često vodi i neformalna politička komunikacija. Kako je naveo, na prijemu se očekivalo prisustvo Denisa Bećirovića kao zvanično pozvanog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, ali je najavio i mogućnost da se pojavi i Željka Cvijanović, iako takva praksa do tada nije bila uobičajena.
Ubrzo se pokazalo da su te informacije bile tačne, a njen dolazak na Trumpovu večeru otvorio je pitanje presedana u zastupanju Bosne i Hercegovine na najvišem međunarodnom nivou.
Važno je podsjetiti da se Generalna skupština UN-a tradicionalno održava u septembru, te da Bosnu i Hercegovinu na tom forumu u pravilu predstavlja samo predsjedavajući Predsjedništva BiH. Izuzetak je zabilježen 2014. godine, kada je BiH, uz usaglašen stav Predsjedništva, predstavljao tadašnji član Predsjedništva Nebojša Radmanović.
Zato je ovogodišnji dolazak višečlane delegacije na prijem kod američkog predsjednika izazvao posebnu pažnju, jer je riječ o nečemu što do sada nije bilo standardna diplomatska praksa. Upravo zato cijeli događaj nadilazi puku protokolarnu vrijednost i ulazi u zonu političke simbolike, u kojoj se svaka gesta tumači kao poruka o unutrašnjim odnosima u Bosni i Hercegovini, ali i o njenom mjestu u odnosu prema SAD-u i svijetu.
