Unutarnje Podjele unutar Hrvatskog Narodnog Sabora BiH: Izazovi i Perspektive
Na nedavnoj sjednici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Bosne i Hercegovine, koja se održala u Mostaru, došlo je do značajnih nesuglasica među političkim predstavnicima. Ova sjednica, koja je trebala biti prilika za jedinstvo i zajednički rad, umjesto toga je otkrila duboke podjele unutar samog HNS-a i izazvala veliki interes javnosti. Vrijedi napomenuti da su neki od političkih aktera, posebno stranke s hrvatskim predznakom, odlučili bojkotirati događaj, što je dodatno naglasilo trenutne tenzije unutar ove političke platforme. Boikot su organizirali predstavnici stranaka koji su optužili Dragana Čovića i njegovu stranku HDZ BiH za monopolizaciju organizacije HNS-a. Ti političari su istaknuli da je centralizacija vlasti dovela do isključenja drugih političkih subjekata, čime se stvara atmosfera nepovjerenja unutar HNS-a. Na primjer, stranka Naša stranka, koja se protivi dominaciji HDZ-a, naglasila je kroz svoje saopćenje da je HNS postao mjesto gdje se ne čuju različita mišljenja i gdje je priznata samo jedna struja. Ova situacija dodatno komplikuje već postojeće političke odnose između različitih stranaka koje predstavljaju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, postavljajući pitanje koliko je ova platforma uistinu reprezentativna za sve Hrvate. U centru pažnje ovog događaja bila je i Sandra Jurković iz pokreta Hum, koja je, unatoč bojkotu, odlučila nastupiti pred prisutnima. Njeno izlaganje izazvalo je snažnu reakciju, kako među članovima HNS-a, tako i među ostalim sudionicima. Jurković je otvoreno kritikovala organizacijske nedostatke, ukazujući na to da su materijali za sjednicu kasnili i bili neadekvatni. Umjesto da se pripreme unaprijed, predlozi dnevnog reda su bili podijeljeni tek na samom ulazu, što je dodatno frustriralo delegate i pokazalo nedostatak profesionalizma. Ovakvi problemi ne samo da odražavaju unutarnje borbe unutar HNS-a, već i ukazuju na potrebu za strukturiranijim i transparentnijim procesima unutar političkih organizacija. Bilo je posebno zanimljivo vidjeti kako je Jurković, u svom govoru, postavila pitanje o tome ko su veći neprijatelji hrvatskog naroda od onih koji već više od tri desetljeća uništavaju zajednički opstanak Hrvata. Ovakva retorika ukazuje na ozbiljan problem unutar HNS-a; prema njenom mišljenju, trenutna vodstva ne ispunjavaju očekivanja naroda. Ovaj istup izazvao je podijeljene reakcije među prisutnima, gdje su neki izražavali podršku njenim stavovima, dok su drugi bili protiv nje i čak su zviždali. Ova dramatična scena može se shvatiti kao simbol sve dubljih podjela unutar hrvatske političke sfere, gdje se borba za premoć često odvija na račun zajedničkih interesa. Reakcija Dragana Čovića na Jurkovićev govor bila je također značajna. On je pokušao prekinuti njen izlaganje, insistirajući na tome da se drži dnevnog reda i izbjegava skretanje s teme. Međutim, Jurković nije odustala, naglašavajući da nije došla samo da aplaudira vođi, već da izrazi svoje neslaganje s trenutnim stanjem. Njen stav o dugoročnoj šteti koju ovakva politička organizacija nanosi hrvatskim obiteljima koje se osjećaju zapostavljenima, pokazuje koliko je važno da se unutar HNS-a vodi konstruktivna rasprava o ovim pitanjima. Ovaj trenutak je mogao poslužiti kao prekretnica koja bi potaknula potrebne reforme i dijalog, no čini se da su unutarnje strasti i politička rivalstva bila jača od želje za promjenom. Na kraju, isključenje Jurković sa sjednice dodatno je podiglo tenzije među prisutnima i otvorilo vrata za daljnje rasprave o unutarnjim problemima unutar HNS-a i HDZ-a. Ovaj događaj jasno ukazuje na to da pred HNS-om i hrvatskim političkim strankama u BiH stoji izazovno razdoblje. S obzirom na predstojeće izbore, jasno je da će ove unutarnje podjele imati dugoročne političke posljedice, a pitanje je koliko će stranke biti spremne surađivati ili žrtvovati vlastite interese u korist zajedničkog političkog cilja. U ovom kontekstu, sve strane trebaju biti svjesne da je politička fragmentacija suprotna interesima hrvatskog naroda, koji očekuje jedinstven pristup i jasno definirane ciljeve. U ovom kontekstu, bitno je usmjeriti pažnju na izgradnju međusobnog poštovanja između političkih aktera. Sve strane trebaju biti otvorene za dijalog i spremne na kompromis u cilju zaštite identiteta i interesa Hrvata u BiH. Ovi događaji ukazuju na duboku krizu povjerenja unutar političkih struktura, što može ozbiljno ugroziti političku stabilnost i jedinstvo hrvatskog naroda. Samo kroz otvoren i konstruktivan dijalog moguće je prevazići postojeće probleme i izgraditi kohezivniju političku platformu koja će adekvatno predstavljati sve Hrvate u Bosni i Hercegovini. U suprotnom, HNS bi mogao postati samo još jedna politička stranka bez stvarnog utjecaja, marginalizovana od strane vlastitih članova i šire zajednice.
