Duže vrijeme istraživao sam pitanje o tome šta će u kaburu biti sa čovjekom koji vjeruje u Allaha, ali čini određene grijehe, kao što je, naprimjer, blud. Tražio sam odgovor na pitanje da li će takva osoba biti kažnjena u kaburu ili na Sudnjem danu. Toga dana, dok sam u jutarnjim satima u svojoj kancelariji predano istraživao ovo pitanje i tražio odgovore u Kurtubijevoj knjizi Et-Tezkira, moj telefon počeo je neprestano da zvoni. Kako nisam bio raspoložen, nisam s užitkom čak ni kahvu popio, nisam bio ni raspoložen da odgovorim na pozive. Ali, pozivatelj je bio uporan i kako nisam odgovorio na mnogobrojne pozive te osobe, počeo sam sa istog broja da dobivam poruke na WhatsAppu. Letimično sam pogledao i shvatio da se radi o ženskoj osobi, koja nije odustajala, slala je poruke jednu za drugom. U tom trenutku odlučio sam da se javim i da što prije okončam situaciju koja me dodatno uzrujavala, a tada sam i zastao i podsjetio samog sebe da odgovaram na pozive kako bih nekome olakšao neku poteškoću.
Mnogi ljudi zvali su me da mi ispričaju neki san koji ih je mučio i zbilja znali su se zbog tih snova nalaziti u veoma teškom psihičkom stanju. To nije bilo strano ni ashabima koji su se također znali žaliti na snove od kojih bi postajali bolesni. Ebu Seid eI-Hudri kazuje: “Sanjam neki san, a on bude uzrok da se razbolim.” Kada neko nema znanja o snovima, zaista se može i razboljeti od toga. Snovi čovjeku mogu poremetiti cijeli dan, izazvati nesanicu…
I tada sam se javio na telefon koji je i dalje zvonio. S druge strane javila se neka žena koja mi je odmah rekla da je usnila jedan san i da od tada nema mira i da želi da joj protumačim taj san. Pomalo rastrojeno rekao sam joj da sad nije vrijeme da tumačim snove i da za to imam posebno određen termin, ali ona me tada zaklela Allahom da je saslušam i da joj odgovorim, jer već noćima nije spavala zbog tog sna. Tada sam rekao samom sebi da je ta žena iskrena i da u tome ima nešto, tako da sam joj rekao da počne pričati.
Tada je ona počela pričati svoj san: “Sanjala sam da se nalazim u autu. Moj brat bio je sa mnom i još jedna pobožna žena. Vozili smo se putem uz neku planinu.” U tom trenutku kroz misli mi je prošlo da istražujem pitanje o tome da li će se pobožna osoba koja je činila grijehe kažnjavati u kaburu ili na Sudnjem danu i osjetio sam da će mi taj san koji mi kazuje ova žena pomoći u dolasku do odgovora i da je ova situacija blagodat od Allaha. Dok sam o tome razmišljao, žena je nastavila pričati san: “Penjali smo se na uzvišenje, a onda se auto prevrnulo i osjećala sam se kao da sam u kaburu, kao da sam ukopana u kaburu…”
Dok sam slušao njeno kazivanje, moja osjećanja počela su da se mijenjaju. Tada sam shvatio da se, s obzirom na to da je sanjala kabur i smrt, radi o istinitom snu i počeo sam da je slušam sa većom pažnjom, a ona je kazivala: “Tako mi Allaha, bilo je kao da sam umrla kada se auto prevrnulo i onda da su me spustili u kabur. Zatim je došao melek i udario me, a tada je vatra počela da izbija iz mog stidnog mjesta i iz mojih usta. To je bila teška kazna koja se sprovodila na meni, a ja nisam bila u stanju da išta učinim. A melek je tada govorio: ‘Osjeti kaznu!’ Osjećala sam da tu kaznu ne mogu podnijeti i željela sam da tražim pomoć od nekoga, ali nikoga nisam mogla naći. Poslije sam našla čovjeka koji je sjedio nedaleko, pa sam mu počela govoriti: ‘Pomozi mi, pomozi mi, Allah te sačuvao!’”
Tada sam je prekinuo i upitao: “Kako je izgledao taj čovjek?”, a ona je rekla: “To je bio jedan umoran čovjek, izgledao je kao da je bolestan, kao čovjek od kojeg ne možeš imati nikakve koristi i on mi je rekao da mi ne može pomoći. Ja sam tada počela izgovarati: ‘La ilahe illallah!’, a melek mi je govorio: ‘Sada od tog nemaš koristi!’”
Slušao sam njeno kazivanje i počeo povezivati: izgovarala je šehadet, melek joj je govorio da od toga u tom trenutku nema koristi, a i taj čovjek kojeg je molila za pomoć govorio je da joj ne može pomoći. Tada mi se otkrilo značenje tog sna i znao sam da san koji je usnila šejtan nije mogao da osmisli. Postoje snovi koji su od Allaha, koji dolaze kao upozorenje ili ohrabrenje, snovi koji su posljedica i refleksija onoga o čemu osoba veoma često razmišlja i snovi koji su od šejtana. San ove žene nije bio od šejtana.
Kada sam je pomno saslušao, rekao sam joj: “Sestro, da te Allah nagradi, tvoj san ukazuje na nešto o čemu ne mogu da govorim.” Tada mi je već bilo jasno da je ona zinalučarka, bludnica, i da nije bludničila samo jednom, to je bilo očito, ona nije mogla lagati. I da je rekla da to nije tačno, slagala bi. Nemoguće je da sanja ovakav san, ovakvih razmjera i da se ispostavi da ona nije zinalučarka, bludnica. Tada je ta žena počela grčevito plakati i nikako nije mogla da prestane.
Ovaj san me se dojmio i zbog okolnosti u kojima sam bio: u tom trenutku istraživao sam pitanje kazne u kaburu za vjernika grješnika. Tada je kroz plač uspjela izustiti: “Da, ja sam udata, imam djecu i činim blud.” Dok je to izgovarala, iz njenog srca prolomio se očajni krik, od kojeg sam zadrhtao. Iako sam joj morao dati savjet, to tada nisam mogao uraditi, pa sam joj rekao: “Nakon što se smiriš, nazovi me.”
Nakon četrdeset pet minuta do sat vremena, ponovo me nazvala. Ali, za to vrijeme ja sam se osjećao nesvakidašnje, Allah mi je pokazivao nešto što je uzrokovalo da moj iman poraste, a o tome je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio u hadisu koji bilježi Buhari. Kada je ponovo počela da razgovara sa mnom, rekla je: “Što se tiče mene, šejhu, molim Allaha da mi oprosti, dovi za mene.” Rekao sam joj: “Od mene imaš dovu, ali ja tražim tvoju dozvolu da govorim o ovom snu jer se u njemu krije velika pouka i korist, i obećavam ti da o ovome neću govoriti na nekom mjestu a da neću zamoliti sve prisutne da za tebe upute dovu. Ne želim da te znam, ni na nebu ni na Zemlji, ali molim Allaha da ti oprosti!” Ona je pristala i naš razgovor se završio.
Razmišljao sam o njenom snu: ta je žena u snu gledala svoju kabursku kaznu, onaj slabašni čovjek jesu njena djela. Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da, kada rob bude spušten u kabur i kada ga meleki budu ispitivali i postavili mu tri pitanja za koja sada lahko može dati odgovor, međutim, u kaburu “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu…” (Ibrahim,
27).
Ovo je veliko kabursko iskušenje i svi ćemo se s tim suočiti u kaburu. Nemojte od sebe skrivati tu činjenicu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iako kod Allaha zauzima visoko mjesto, govorio je: “Tako mi Allaha nisam vidio goreg iskušenja od kabura.” Strašno i tamno… Pogledaj se sada, obučen si, a razmisli o ljudima u kaburovima, ko će njih grijati? Ništa drugo osim dobrih djela! Tako mi Allaha, ni tebe ništa neće moći ugrijati osim tvojih dobrih djela.
Tako mi Allaha, bio sam veoma dirnut ovim snom i sada sam dirnut! Zamislite tu ženu kako tog slabašnog čovjeka moli da joj pomogne, a on joj govori da joj ne može pomoći! To su bila njena dobra djela, ali koja su bila slaba!
Kada vjernik, koji je pored mnogobrojnih ibadeta radio i dobra djela, bude stavljen u kabur, pojaviće se čovjek prelijepog lica pa će mu umrli reći: “Tvoje lice je lice onog ko dolazi s dobrom, ko si ti?”, a on mu kaže: “Ja sam tvoja dobra djela!” Tvoja dobra djela koja činiš sada bit će s tobom u tvom kaburu. Tvoja dobra djela tvoj su prijatelj koji će ti pomoći u kaburu onda kada to niko drugi neće moći.
