Imena kao dio identiteta: zašto su muslimanska lična imena mnogo više od puke formalnosti
Odabir imena za dijete u bošnjačkoj i šire muslimanskoj tradiciji nikada nije bio samo stvar ukusa, trenutne mode ili porodične navike. Ime je oduvijek nosilo identitet, poruku, kulturno pamćenje i vjersku simboliku.
Zato se oko nadijevanja imena u Bošnjaka vremenom razvila čitava mala društvena drama: jedni su željeli sačuvati vezu s islamskim nasljeđem, drugi su se povodili za savremenim trendovima, a treći su, često iz neznanja, birali riječi čije značenje ni približno ne odgovara onome što su zamišljali.
Upravo tu nastaje prostor za zanimljivu, ali i važnu temu: kako ime, koje bi trebalo biti blagoslov i lijepa želja, ponekad postane teret zbog nepoznavanja jezika iz kojih je preuzeto.
U bosanskom društvu danas se mogu pronaći različiti pristupi imenovanju djece. Neki roditelji posežu za sasvim modernim, internacionalnim imenima, želeći zvučnost ili originalnost, dok drugi biraju imena koja smatraju tradicionalno muslimanskim. Međutim, nije svako ime koje zvuči „orijentalno“ nužno i lijepo po značenju. Naprotiv, pojedina imena koja u Bosni djeluju sasvim prihvatljivo, u izvornom jeziku mogu značiti nešto neugodno, nespretno ili čak potpuno suprotno od onoga što roditelji zamišljaju.
Zbog toga je poznavanje etimologije, a naročito arapskog jezika i islamske tradicije, od presudne važnosti prije nego što se ime upiše u matične knjige i postane dio čovjekove životne priče.
Neobični primjeri: kada ime zvuči lijepo, a znači sasvim drugo
Jedan od najzanimljivijih problema jesu imena koja na prvi pogled zvuče skladno i duboko, ali u suštini nose značenja koja bi malo koji roditelj namjerno izabrao. Takvi primjeri pokazuju koliko je važno ne oslanjati se samo na zvuk imena. Imena poput Mirhad i Irhad često se doživljavaju kao prepoznatljivo muslimanska i lijepa, ali njihova doslovna značenja mogu biti neočekivana i neugledna.
Slično tome, ime Vedin označava vlažno, mokro ili ukvašeno, što nije osobina koju bi neko rado priželjkivao za lični identitet. Ime Nedib, iako formalno zvuči ozbiljno i dostojanstveno, u svom korijenu može nositi značenje osobe pune ožiljaka i brazgotina, dok Hašim označava onoga koji drobi, mrvi ili usitnjava.
Posebno zanimljive, a nerijetko i zbunjujuće, jesu situacije kada ime zadire u porodične ili društvene odnose. Tako se u bosanskoj praksi može dogoditi da djevojčica dobije ime Zevdžeta, koje doslovno znači supruga. Na sličan način, roditelji ponekad sinu daju ime Valid, ili kćerki Valida, ne znajući da ta riječ označava roditelja, odnosno onoga ko ima djecu.
Takva imena nisu nužno pogrešna samo zato što su lingvistički neobična; problem je u tome što često nastaju iz površnog razumijevanja, bez svijesti o punom značenju i kontekstu. U tradiciji koja veoma cijeni dostojanstvo jezika i simboličku snagu riječi, takav propust nije bezazlen.
Još jedan sloj složenosti čine imena koja u našem jeziku izazivaju sasvim drugačije asocijacije nego u izvornom. Primjer je Nisvet, koje je u Bosni muško ime, a u značenju se veže za žene. Suprotno tome, Ridžala se kod nas može čuti kao žensko ime, iako znači muškarci ili ljudi. Takvi primjeri djeluju gotovo paradoksalno i pokazuju da je ponekad potrebno mnogo više od običnog osjećaja za lijep zvuk.
Potrebno je razumijevanje jezika, tradicije i kulturne pozadine, jer ime nije samo etiketa nego i znak pripadnosti, povijesti i vrijednosnog svijeta.
Imena zanimanja, prirodnih pojava i boja: bogatstvo značenja u muslimanskoj tradiciji
U islamskom kulturnom krugu posebno su zanimljiva imena koja potječu od zanimanja, prirodnih pojava, boja, cvjetova i drugih pojmova iz svakodnevnog života. Takva imena pokazuju koliko je jezik živ i koliko je mašta roditelja, ali i šire zajednice, bila okrenuta simbolici. Tako se mogu susresti imena koja označavaju radnika (Amil), čuvara (Asim), pomagača (Azir), sudiju (Hakim), glasnika (Mursel), pjesnika (Nazim), kontrolora ili revizora (Nazir) i pisara ili crtača (Rasim).
Ova imena nose poruku djelovanja, odgovornosti i društvene uloge, pa iako danas ne zvuče svakome jednako privlačno, ona su duboko ukorijenjena u sistem vrijednosti u kojem je rad bio čast, a služenje zajednici vrlina.
Uz zanimanja, posebno su često nadijevana i imena inspirisana nebeskim tijelima i pojavama. Ajnur znači mjesečev sjaj, Behram je Mars, Huršid i Šemsa označavaju Sunce, Kamer je Mjesec, dok je Nudžeim zvjezdica. Žensko ime Bedrija upućuje na pun Mjesec, a Jilduza na zvijezdu. U takvim imenima ogleda se estetska želja da dijete bude povezano sa svjetlom, ljepotom i kosmičkim poretkom.
Imena nisu birana samo da razlikuju jednu osobu od druge, nego da izraze čežnju roditelja da dijete bude vedro, blistavo i plemenito poput onoga što ime simbolizira.
Ni priroda nije izostavljena. Boje i cvjetovi čine poseban sloj imenovanja: Ćatib označava tamnosivo, Edhem crno, Samra i Sevda mrko ili crno, Pemba ružičasto, a Zerdaje žuto. Među cvjetnim i biljnim imenima susrećemo Đulaje kao ružu, Rejhanu kao bosiljak i Server kao čempres. Ovakva imena pokazuju koliko su Bosanci i drugi muslimani bili osjetljivi na ljepotu prirode, ali i na simboliku boje, mirisa i oblika.
U njima se spajaju osjećajnost i tradicija, a upravo je ta kombinacija učinila mnoga od ovih imena trajno prisutnim kroz generacije.
Kada lijepo značenje ostane skriveno iza neobičnog zvuka
Jedna od najzanimljivijih osobina muslimanskih imena jeste to što su mnoga od njih po zvuku teška, neobična ili čak gruba, ali po značenju izuzetno lijepa. Tako se Kuraheta u prijevodu odnosi na veoma pobožnu osobu. Behdžeta znači ljepotica, Dirluka srce i duša, Džanfeza ona koja srce uveseljava, a Džanuma doslovno zvuči kao „dušo moja“.
Dževhermisala znači uzor dragulja, Fatineta je dražesna i zanosna, Halisa čista i iskrena, Hurmeta dama, Nakbula draga i omiljena, Mubedžela poštovana, Muenesa ljubazna, Mehfareta ponosna i slavna, Melaheta lijepa i ljupka, Mušerifa cijenjena, Pakizane čista, a Sundusa svileni brokat. Ova imena odražavaju cijeli jedan svijet ukusa, duhovnosti i idealizirane ženske ljepote.
Ipak, nije sve samo u ljepoti zvuka i poetičnosti značenja. U praksi se često zaboravlja da je ime povezano i sa društvenim očekivanjima. Zato nije čudno što su islamski učenjaci i pravnici s pažnjom govorili o tome koja imena treba izbjegavati, a koja mijenjati ako nose loše ili problematične poruke.
Ako se ime doživljava kao loš znak, kao ponizujuće značenje ili kao nešto što može izazvati podsmijeh, tada je mudrost u tome da se ono zamijeni ljepšim, jasnijim i dostojanstvenijim nazivom. To nije samo pitanje estetike, nego i brige za dijete, njegov identitet i samopoštovanje.
Kur’anska i hadiska osnova: Poslanikova praksa mijenjanja imena
U islamskoj tradiciji postoje brojni primjeri da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mijenjao imena iz različitih razloga. Ponekad nije bilo riječ o ružnom značenju u strogom smislu, nego o tome da ime ne nosi preveliku samohvalu ili ne izražava neprimjerenu tvrdnju. Tako je ime Berra, iako značenjski lijepo jer označava čestitu i bogobojaznu osobu, mijenjano u Džuvjerijja ili Zejneb.
Mudrost toga ogleda se u izbjegavanju samohvale i pretpostavke da neko sam za sebe može tvrditi da je savršeno čestit. Time je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio vjernike skromnosti i oprezu u riječima.
