Bivši predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je izazvao veliku pažnju javnosti nakon što je uputio oštre poruke pojedinim tužiocima, sudijama i političarima, tvrdeći da se kroz rad institucija vodi politički obračun sa neistomišljenicima. Njegove izjave, koje su prenijeli pojedini mediji, otvorile su novu rundu političkih polemika u Srbiji, posebno u trenutku kada se pravosuđe intenzivno bavi predmetima koji su uslijedili nakon posljednjih izbora i promjena u političkoj dinamici zemlje.
Govoreći o hapšenjima i postupanju pravosudnih organa nakon izbora, Vučić je ocijenio da je na sceni, kako je rekao, „revolucionarna pravda“, izraz koji je upotrijebio kako bi opisao ono što smatra selektivnim i politički motivisanim procesuiranjem određenih ljudi. Prema njegovom tumačenju, takav pristup nije znak pravde, nego najviši oblik nepravde, jer se, kako tvrdi, institucije koriste za disciplinovanje političkih protivnika i slanje poruke drugima koji se ne slažu s dominantnim političkim narativom.
„Zapamtite moje reči, odgovaraćete. Za sve to ćete odgovarati. I ti tužioci i te sudije i ti političari“, poručio je Vučić, prema navodima koje je prenijela NIS TV. Ovakva izjava odjeknula je u javnosti ne samo zbog njenog oštrog tona, nego i zbog činjenice da dolazi od nekadašnjeg šefa države, osobe koja je godinama bila centralna figura srpske politike. U političkom smislu, ovakve poruke često imaju dvostruki efekat: mobilizuju njegove pristalice, ali istovremeno dodatno zaoštravaju tenzije između izvršne vlasti, pravosuđa i opozicionih aktera.
Šira pozadina pravosudnih postupaka
Vučićeva reakcija nije došla izvan konteksta. Njegove izjave uslijedile su u periodu pojačanih aktivnosti pravosudnih organa u Srbiji nakon parlamentarnih izbora održanih 25. oktobra 2026. godine. Nakon izbornog procesa otvoreno je više pitanja o zakonitosti pojedinih odluka i poteza donesenih u prethodnom periodu, a dio javnosti s posebnom pažnjom prati da li će pravosuđe djelovati jednako prema svim akterima, bez obzira na političku pripadnost i prethodni status.
U međuvremenu su pokrenuti postupci protiv pojedinih bivših funkcionera, što je dodatno podgrijalo političku atmosferu u zemlji. Takvi slučajevi u pravilu izazivaju veliku pažnju javnosti jer se ne radi samo o individualnoj odgovornosti, već i o načinu na koji država pokazuje da li su institucije sposobne da djeluju nezavisno. Kada visoki politički akteri komentarišu istrage ili sudske procese prije njihovog okončanja, u javnosti se često otvara dilema da li je riječ o legitimnoj kritici ili pritisku na pravosuđe.
Posebnu pažnju izazvalo je i ispitivanje zakonitosti odluka o pomilovanju 49 osoba koje je Vučić donio prije odlaska s predsjedničke funkcije. Taj dio priče dodatno komplikuje političku i pravnu sliku, jer se radi o odlukama koje su u javnosti već ranije izazivale rasprave o tome jesu li pojedina pomilovanja bila zasnovana na jasnim kriterijima i zakonskim osnovama. U demokratskim sistemima upravo se takva pitanja često pretvaraju u test institucionalne transparentnosti i sposobnosti države da preispita poteze najviših nosilaca vlasti.
Politička poruka ili pritisak na institucije?
Vučićeve optužbe protiv sudija i tužilaca, kako god bile politički artikulisane, ostaju prije svega njegov lični i politički stav. Međutim, pitanje koje se nameće jeste gdje prestaje pravo političara da kritikuje institucije, a gdje počinje potencijalni pritisak na njihov rad. U uređenim društvima nezavisnost pravosuđa smatra se jednim od temelja vladavine prava, pa svaka javna izjava koja implicira prijetnju ili unaprijed presuđuje o odgovornosti nosi dodatnu težinu.
Istovremeno, i sama pravosudna tijela suočavaju se sa obavezom da svoj rad učine potpuno transparentnim i uvjerljivim za javnost. Kada se vode postupci protiv visokih političkih i državnih zvaničnika, svaka procesna odluka postaje predmet tumačenja, analize i političkog sporenja. Zato je važno da nadležne institucije djeluju na osnovu dokaza, procedura i zakona, a ne pod utjecajem medijskih pritisaka ili javnih kampanja. Samo tako mogu sačuvati kredibilitet i izbjeći sumnje da postupaju po političkom nalogu.
U tom smislu, cijeli slučaj pokazuje koliko su u Srbiji, ali i u širem regionalnom prostoru, i dalje osjetljivi odnosi između politike i pravosuđa. Kada je bivši predsjednik u centru pažnje zbog izjava o odgovornosti sudija, tužilaca i političara, to nije samo lični politički obračun, već i simptom dublje institucionalne krize povjerenja. Javnost tada ne raspravlja samo o jednom slučaju, nego o tome da li država ima kapacitet da osigura jednakost pred zakonom za sve građane.
Medijski izvještaji, među kojima se izdvajaju NIS TV, N1 Srbija i Associated Press, dodatno su doprinijeli tome da tema dobije međunarodnu vidljivost. Takvi izvještaji podsjećaju da događaji u Srbiji nisu važni samo za domaću publiku, nego i za širi regionalni i evropski politički okvir. U vremenu kada se od država kandidatkinja i članica evropskih integracija očekuju jasni standardi vladavine prava, svaki spor oko političkog utjecaja na sudove i tužilaštva postaje predmet šireg interesa.
Na kraju, ostaje činjenica da će dalji razvoj događaja zavisiti od toga kako će nadležne institucije voditi postupke i da li će uspjeti da javnosti pokažu potpunu pravnu utemeljenost svojih odluka. Dok Vučić tvrdi da će oni koji su, kako kaže, zloupotrijebili položaj, odgovarati za svoje postupke, pravosuđe je pred zadatkom da odgovori na najvažnije pitanje: da li je u konkretnim slučajevima riječ o zakonitom procesuiranju ili o politički obojenom djelovanju. Upravo od tog odgovora zavisi koliko će građani imati povjerenja u sistem i njegovu sposobnost da bude pravedan prema svima.
Izvori: NIS TV – objava izjave Aleksandra Vučića; N1 Srbija, 10. novembar 2026.; Associated Press – izvještaj o hapšenjima nakon izbora u Srbiji. Napomena: U pripremi teksta i pojedinih ilustracija korišteni su AI alati, a sadržaj je urednički pregledan i provjeren prije objave.
