http://https://n1info.ba/vijesti/video-ubijenog-oca-nikad-nije-vidjela-dok-ibro-nije-objavio-snimak/

Ibro Zahirović je prisutan u Nezuku s kamerom, od koje se nikada ne odvaja. Od malih nogu, Ibro je bio fasciniran kamerom, a ta ljubav ga je pratila tokom najtežih dana u Srebrenici. Njegovi snimci, zabilježeni tokom tih strašnih vremena, korišteni su kao dokazi na haškim suđenjima protiv zločinaca.

Ibro je dao intervju za N1, gdje je podijelio svoja iskustva: “Uvijek sam volio kameru. Od prvog dana kada sam je prvi put uzeo u ruke, zavolio sam je i sada imam sreću da imam dobru kameru”. Na pitanje o tome kako se osjeća što su njegovi snimci korišteni u Hagu i što su doprinijeli istini i pravdi, Ibro je odgovorio: “Naravno da sam ponosan. Najviše mi je drago što preživjeli mogu vidjeti nekoga svog na tim snimcima koji nisu preživjeli. Otkako sam počeo objavljivati snimke na YouTubeu, mnogi ljudi iz raznih krajeva svijeta su mi se javili, prepoznali nekoga svog i zahvaljivali mi se. To se i danas dešava”.

Tokom pandemije koronavirusa, Ibro je odlučio digitalizirati svoje stare snimke s VHS-a. Kada ih je počeo objavljivati na svom YouTube kanalu, doživio je nezamislive reakcije. Jedna djevojka mu se javila, jer je po prvi put u životu na njegovim snimcima vidjela svog ubijenog oca. Njena majka je bila trudna tokom pada Srebrenice i nije uspjela sačuvati nijednu fotografiju.

Ibro je preživio strahote skrivajući se u šumi 36 dana. “Ta prva dva dana su bila najgora. Puno ljudi je tada poginulo, bilo je ranjenih. Jedva sam preživio i uspio se izvući. Prva dva dana su bila najopasnija”. Prije nego što je krenuo u šumu, napravio je jedan od svojih najpotresnijih snimaka, 11. jula oko 14 sati. “Na snimku su žene i djeca koji se penju na kamione UNPROFOR-a, tražeći spas. Bilo je to strašno”.

Na pitanje o tome kako se osjećao nakon odlaska, Ibro je rekao: “Moja supruga je tada ostala s djetetom od devet mjeseci. Nisam znao šta će se desiti, ali krenuo sam preko šume. Borio sam se da preživim, stalno misleći na dijete, što mi je davalo snagu”. Poznavanje terena i sreća su mu pomogli da preživi. Nakon gotovo 40 dana, prvi put se sreo s porodicom. “To je bilo veoma emotivno. Dijete od devet mjeseci me prepoznalo, raširilo ruke i zagrlilo me. Bilo je to veoma tužno”.

Ibro danas pažljivo prati svaku vijest o Srebrenici i kamerom bilježi svaki pokret učesnika Marša mira. Na taj način odaje počast stazama koje je nekada jedva preživio. Njegova kamera, svjedok prošlih i sadašnjih događaja, ostaje njegovo oružje u borbi za istinu i sjećanje.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here