OHR ponovo u fokusu: rasprava o kraju međunarodnog nadzora vraća stare političke podjele u Bosni i Hercegovini
Nakon što je novi izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini predstavljen pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija, ponovo je otvorena jedna od najosjetljivijih tema u zemlji: da li je došlo vrijeme da se Ured visokog predstavnika (OHR) zatvori i da Bosna i Hercegovina konačno preuzme punu odgovornost bez međunarodne supervizije. Iako se o tome govori godinama, ova rasprava i dalje izaziva snažne političke reakcije, jer se ne tiče samo administrativnog pitanja, nego i dubokih neslaganja oko suvereniteta, povjerenja među političkim akterima i budućeg ustavnog poretka.
Prema stavovima iznesenim u diplomatskim krugovima, američka strana i ovog puta ponavlja poruku da bi OHR trebalo zatvoriti, uz naglasak da je odgovornost za budućnost zemlje prije svega u rukama domaćih političara. S druge strane, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo upozoravaju da bi preuranjeno ukidanje međunarodnog nadzora moglo proizvesti novu nestabilnost i ostaviti neriješena pitanja koja i dalje opterećuju politički sistem. U takvom ambijentu svaka izjava dodatno dobija na težini, jer se tumači kroz prizmu dugogodišnjih političkih sukoba i različitih vizija budućnosti države.
Važno je napomenuti da je osnovni materijal na kojem se temelji ovaj prikaz preuzet iz medija bliskog jednoj političkoj opciji, što znači da se određene ocjene i formulacije ne mogu posmatrati kao potpuno neutralne. Zato je neophodno razlikovati činjenične navode od političkih interpretacija. U ovakvim izvještajima posebno je značajno pažljivo čitati ko nešto govori, u kojem kontekstu i s kakvom namjerom, jer se upravo kroz izbor riječi često oblikuje utisak o tome ko je za, a ko protiv zatvaranja OHR-a.
Različiti stavovi međunarodnih i domaćih aktera
Prema navodima iz priloga, Sjedinjene Američke Države smatraju da je ključ za zatvaranje OHR-a u rukama domaćih političkih lidera. Ta poruka podrazumijeva da institucije u Bosni i Hercegovini moraju pokazati sposobnost da same donose odluke, preuzimaju političku odgovornost i rješavaju sporove bez pomoći međunarodnog arbitra. Američka predstavnica u Vijeću sigurnosti UN-a ponovo je naglasila da OHR treba zatvoriti, čime je Washington još jednom potvrdio da zagovara postupno povlačenje međunarodne supervizije.
Nasuprot tome, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo upozoravaju da zatvaranje Ureda ne smije biti rezultat političkog pritiska ili simboličnog dogovora bez realnih garancija. Njihov argument je da bi prerano ukidanje međunarodnog prisustva moglo otvoriti prostor za nove blokade, institucionalne krize i sporove oko nadležnosti. U evropskim diplomatskim krugovima često se ističe da je stabilnost važnija od brzine i da bi odluke o OHR-u trebalo donositi tek kada budu ispunjeni jasno definisani uslovi.
Kada je riječ o domaćoj političkoj sceni, prilog navodi da vlasti u Republici Srpskoj već duže vrijeme insistiraju na hitnom gašenju OHR-a, kao i na poništavanju odluka međunarodne zajednice koje smatraju nametnutim. Takav stav uklapa se u širu političku strategiju u kojoj se naglašava potreba za što većim stepenom entitetske autonomije i smanjenjem međunarodnog uticaja. U isto vrijeme, hrvatski politički akteri, prema ovom izvoru, takođe podržavaju zatvaranje OHR-a, iako se u stvarnoj političkoj praksi njihove pozicije često razlikuju zavisno od pitanja koje je na dnevnom redu.
Za bošnjačke političke aktere, međutim, u prilogu se tvrdi da i dalje žele zadržavanje međunarodne supervizije. Ovu tvrdnju treba posmatrati oprezno, jer nije potkrijepljena direktnim citatima zvaničnih predstavnika svih stranaka. U praksi, bošnjačke političke strukture često ističu da bi zatvaranje OHR-a bilo prihvatljivo tek kada budu ispunjeni svi potrebni uslovi i kada država dobije mehanizme koji bi spriječili političku blokadu. Dakle, pitanje nije samo da li OHR treba ostati ili otići, nego i da li postoji dovoljno povjerenja među ključnim akterima da se zemlja sama upravlja bez vanjskog nadzora.
Šta znači kada domaći političari “drže ključeve” OHR-a
U središtu ove rasprave nalazi se poruka da domaći politički akteri drže ključeve zatvaranja OHR-a. Ta formulacija, iako zvuči jednostavno, u suštini nosi vrlo složenu političku poruku. Ona podrazumijeva da će međunarodna zajednica biti spremna smanjiti ili ukinuti nadzor tek onda kada procijeni da su institucije u Bosni i Hercegovini dovoljno stabilne i odgovorne da samostalno funkcionišu. Međutim, različite strane tu poruku tumače na potpuno suprotan način. Za jedne, to znači da OHR treba odmah zatvoriti; za druge, da tek treba ispuniti niz ozbiljnih uslova prije bilo kakvog povlačenja.
Takva nejasnoća nije slučajna. Ona odražava činjenicu da se međunarodni pristup Bosni i Hercegovini mijenjao kroz vrijeme. U ranijim fazama postdejtonskog perioda prevladavao je snažniji intervencionizam, a OHR je imao široka ovlaštenja za nametanje odluka i smjenjivanje zvaničnika. Danas, međutim, dio međunarodne zajednice zagovara postepeno povlačenje i veći oslonac na domaće institucije. Upravo zbog toga se svaki signal iz Washingtona, Brisela ili Londona pažljivo prati, jer može uticati na unutrašnje političke kalkulacije.
Izjava Milana Sitarskog i politička tumačenja trenutka
U prilogu je citiran i beogradski politički analitičar Milan Sitarski, koga izvor opisuje kao osobu blisku Draganu Čoviću. Sitarski tvrdi da među domaćim političkim predstavnicima još uvijek ne postoji konsenzus o tome da li su spremni preuzeti punu odgovornost za zemlju. Prema njegovim riječima, srpski i hrvatski politički akteri pokazuju volju za preuzimanjem te odgovornosti, dok su bošnjački političari, kako navodi, često ambivalentni i skeptični prema zatvaranju OHR-a. To je, međutim, njegov politički sud, a ne općeprihvaćena ili zvanično potvrđena ocjena svih aktera.
Sitarski je također iznio tvrdnju da se promijenila i američka politička klima, navodeći kako je “mesijanski intervencionizam” praktično nestao. Ovakva ocjena može biti zanimljiva kao komentar jednog analitičara, ali se ne može izjednačiti sa zvaničnom politikom SAD-a. Ipak, ona pokazuje kako dio političkih krugova u regionu vidi promjenu međunarodnog raspoloženja: manje direktnog nametanja rješenja, a više insistiranja na domaćoj odgovornosti. To, međutim, ne znači da je odluka o OHR-u već donesena ili da postoji jedinstven stav unutar međunarodne zajednice.
Širi okvir: šta je OHR i zašto je njegovo zatvaranje toliko osjetljivo
Da bi se razumjela težina ove teme, potrebno je podsjetiti da je Ured visokog predstavnika osnovan Dejtonskim mirovnim sporazumom s ciljem nadzora civilne implementacije mira u Bosni i Hercegovini. OHR je tokom godina postao jedan od najvažnijih međunarodnih mehanizama u zemlji, posebno zbog Bonskih ovlasti koje su omogućavale intervencije u slučaju političke blokade. Zbog toga pitanje njegovog zatvaranja nije samo tehničko pitanje, nego i simbol kraja jedne cijele faze međunarodnog upravljanja postratnim procesom.
Za zatvaranje OHR-a dugo se vezuje takozvana “5+2” agenda, koja obuhvata rješavanje pitanja državne i vojne imovine, statusa Brčkog, fiskalne održivosti, jačanja vladavine prava, kao i ispunjavanje dodatnih političkih i institucionalnih uslova. U tom kontekstu spominju se i odnosi s Evropskom unijom, posebno u vezi sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i ocjenama koje daje Vijeće za provedbu mira (PIC). Ipak, pojedini elementi te agende tokom vremena su mijenjani ili različito interpretirani, pa je uvijek važno provjeriti najnovije zvanične dokumente i saopštenja.
Zašto se spor o OHR-u stalno vraća
Rasprava o OHR-u ne prestaje zato što je riječ o pitanju koje dodiruje samu srž bosanskohercegovačke politike: odnos između entiteta i države, osjećaj ravnoteže među narodima, te povjerenje u sposobnost institucija da same rješavaju krize. Jedan dio političkog spektra OHR vidi kao zaštitu od institucionalnih blokada i garanciju da se država neće raspasti u kriznim trenucima. Drugi dio ga smatra simbolom vanjskog tutora i preprekom punom suverenitetu. Upravo zato se svaka nova izjava međunarodnih predstavnika u zemlji odmah pretvara u političku temu prvog reda.
U narednom periodu može se očekivati nastavak debate u Vijeću sigurnosti UN-a, kao i na domaćoj političkoj sceni. Ishod će zavisiti od toga hoće li međunarodni akteri zauzeti jedinstveniji stav, ali i od toga hoće li domaće stranke uspjeti postići makar minimalan dogovor o budućem ustrojstvu zemlje. Dok se to ne dogodi, OHR će ostati jedno od najspornijih i najčešće politički instrumentalizovanih pitanja u Bosni i Hercegovini. A upravo zbog toga svaka nova poruka iz Washingtona, Brisela ili Londona izaziva pažnju daleko veću od same diplomatske forme u kojoj je izrečena.
