Razmišljanje o Džennetu kao motivaciji za strpljenje na dunjaluku
Čovjek često prolazi kroz život zaneseno, u žurbi, opterećen svakodnevnim obavezama, brigama i prolaznim zadovoljstvima, a da pritom ne zastane i ne zapita se: šta je krajnji cilj svega ovoga? Vjernikovo srce, međutim, ne može biti potpuno smireno ako ne razmišlja o onome što ga čeka nakon ovog svijeta. Zato su slike Dženneta u islamskoj tradiciji snažan podsjetnik da dunjaluk nije konačno odredište, nego prolazna stanica prema vječnosti.
Zamislimo trenutak u kojem se čovjek nalazi na balkonu svog dvorca u Džennetu, gledajući prostranstva koja se ne mogu uporediti ni s čim što poznajemo na ovom svijetu. Ispod njega teku rijeke, a njihove obale krase raskošni vrtovi i hladovina koja pruža mir kakav ljudsko biće na dunjaluku samo može priželjkivati. U tom savršenom ambijentu nema umora, nema straha, nema tuge. Sve što srce zaželi, tu je.
Sve što je na zemlji bilo san, tamo postaje stvarnost.
Kur’anski opisi Dženneta nisu samo obećanje nagrade, nego i duhovni odgoj. Oni uče vjernika da se ne veže previše za prolazno, jer sve što je na ovom svijetu ima svoj kraj. Kuće, imetak, slava, položaj i užici brzo prolaze, dok je Džennet mjesto u kojem nema propadanja i gubitka.
Zato vjernik nastoji da kroz poslušnost Allahu, iskrenu dovu i lijep ahlak stekne ono što se ne može usporediti ni s najraskošnijim dunjalučkim bogatstvom.
Jedna od najljepših slika Dženneta jeste susret s dragim osobama nakon dugog rastanka. Koliko samo boli nose dunjalučki razdvojenosti, smrt i udaljenost! Koliko su srca ranjena čežnjom za roditeljima, supružnicima, djecom, braćom, sestrama i prijateljima koje ne viđamo ili koje smo izgubili. U Džennetu, međutim, takva bol nestaje. Susreti će biti puni radosti, a srca oslobođena svega što ih je na zemlji opterećivalo.
To je utjeha za svakoga ko je u ime Allaha volio, trpio i čekao.
U kur’anskim ajetima i predajama spominju se rijeke, hladovi, voće, mirisi, ljepota i spokoj kao dijelovi džennetskog blaženstva. Sve to čovjeku približava spoznaju da Allahova nagrada nadilazi granice mašte. Zemlja će biti mirisna poput miska, dvorci ukrašeni blagodatima, a stanovnici Dženneta obasjani radošću koju ne prati ni umor ni bolest. To nije samo opis užitka, nego potvrda Allahove savršene milosti prema onima koji su Mu bili poslušni.
Posebnu ljepotu džennetskog života čini i društvo: meleki koji nazdravljaju selamom, čista srca, a među njima i hurije, kao dio počasti koju je Allah pripremio svojim iskrenim robovima. No, za vjernika je možda najveća blagodat upravo to što će biti među dobrim ljudima, među onima koji su na dunjaluku čuvali vjeru, pozivali na dobro i međusobno se savjetovali u strpljenju.
Takvo društvo je neprocjenjivo i na zemlji, a u Džennetu poprima potpunu ljepotu i mir.
Važno je razumjeti da čovjek ne ulazi u Džennet samo zbog svojih djela, koliko god se trudio. Njegova djela su važna, ali ona sama po sebi nisu dovoljna da nadomjeste Allahovu neizmjernu blagodat. Zato vjernik ima dva oslonca: svoja dobra djela i Allahovu milost. On radi, kaje se, ustrajava, ali nikada ne zaboravlja da je spas prvenstveno u Gospodarevoj samilosti. Ova svijest čuva čovjeka od oholosti i uči ga poniznosti.
Upravo zbog toga dunjalučki život treba posmatrati kao vrijeme pripreme. Ovo je prostor u kojem se siju sjemenke buduće vječnosti. Svaka iskrena dova, svaki namaz, svaka suza iz straha od Allaha, svako odricanje od grijeha i svako dobročinstvo prema ljudima ima svoju težinu pred Gospodarom. Iako se ponekad čini da je put dug i težak, istina je da je dunjaluk kratak, a ono što slijedi poslije njega beskonačno.
Strpljenje zbog Dženneta nije gubitak, nego najisplativija investicija čovjekovog srca.
U ovom smislu posebno je vrijedno društvo ljudi koji te podsjećaju na Allahovu milost i na ahiret. Oni su ti koji te neće zaboraviti u svojoj dovi, koji će te opomenuti kada posrneš, koji će te podržati kada oslabiš i koji će te voljeti radi Allaha, a ne radi koristi.
Takvi odnosi su jedno od najvećih dunjalučkih blaga, jer se temelje na iskrenosti, savjetu i želji za zajedničkim uspjehom na oba svijeta. Ako čovjek ima takve prijatelje, ima veliku blagodat.
Zato je poruka vjerniku jasna: ne odustaj od puta dobra. Izdrži iskušenja, trpi nepravdu, bori se protiv slabosti, čuvaj svoj namaz i svoje srce. Dunjaluk je kratak, a vječnost duga i veličanstvena. Onaj ko to istinski shvati, lakše će podnositi teret današnjice, jer će znati da svaka kap strpljenja može biti razlog susreta sa zadovoljstvom koje ne prestaje.
Najveća pobjeda nije u onome što posjedujemo sada, nego u onome što ćemo dobiti kod Allaha.
Na kraju, ostaje dova da nas Allah, Milostivi i Svemilosni, uvede u Džennet zajedno s našim najdražima, bez obračuna i kazne, iz Svoje dobrote i oprosta. I dok čekamo taj veličanstveni susret, trebamo biti među onima koji vole Allahov put, koji vole istinu, koji ne zaboravljaju jedni druge u dovi i koji se međusobno podstiču na dobro.
Jer možda je upravo to jedan od znakova istinske ljubavi u ime Allaha: da te neko spominje u svojim dovama i da zajedno težite ka kući koja nikada neće propasti.
