Potresna vijest iz Bijelog Polja: Preselila na ahiret mlada Anesa Softić, porodica i prijatelji u dubokoj boli
Vijest o smrti mlade Anese Softić duboko je potresla njenu porodicu, prijatelje i cijelu zajednicu koja je poznavala ovu 21-godišnju djevojku. Njena smrt stigla je prerano, u godinama kada se najčešće grade snovi, planiraju studiji, posao, brak i budućnost. Umjesto radosti i novih početaka, iza nje su ostali tuga, nevjerica i bol koju riječima teško može opisati.
Prema informacijama objavljenim putem pokopne službe „Rahmet“ Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje, Anesa Softić preselila je na ahiret 18. oktobra 2026. godine. Njena smrt izazvala je veliku žalost među onima koji su je poznavali, a posebno među najbližima koji se sada suočavaju s gubitkom koji je teško prihvatiti.
Svaka prerana smrt ostavlja prazninu, ali odlazak mlade osobe uvijek posebno pogodi porodicu i društvo, jer iza nje ostaje život koji je tek trebalo da se razvija.
Posljednji ispraćaj bit će obavljen u subotu, 24. oktobra. Dženaza će krenuti od gradske gasulhane u 13:30 sati, a dženaza-namaz će se klanjati ispred gasulhane. Nakon toga, ukop će biti obavljen na mezarju u Vrbama. Porodica je obavijestila da će hatar primati u petak, 23. oktobra, od 18 do 21 sat, kao i u subotu, 24. oktobra, od 9 do 13:30 sati, u gradskoj gasulhani.
Ove informacije važan su dio oproštaja, jer omogućavaju rodbini, prijateljima i komšijama da dođu, odaju počast i budu uz porodicu u trenucima tuge.
Iza Anese su ostali otac Jakup, majka Safeta, sestra Aila, baka Ramzija, amidže Ešef i Rahim, tetka Binasa, kao i porodice Softić, Hodžić i Agić, uz mnogobrojnu rodbinu i prijatelje koji će se sa sjećanjem na nju nositi još dugo. Za svaku porodicu, a naročito kada ode mlada osoba, uspomene postaju i utjeha i rana istovremeno.
U takvim trenucima zajednica se okuplja oko najbližih, pokušavajući da makar prisustvom ublaži težinu gubitka.
Ovakve vijesti podsjećaju koliko je život nepredvidiv i koliko su ljudske sudbine krhke. Mladi ljudi u pravilu simboliziraju energiju, nadu i budućnost, pa njihova prerana smrt ostavlja snažan emocionalni trag ne samo unutar porodice nego i šire.
U manjim sredinama, gdje se ljudi dobro poznaju, ovakvi odlasci posebno odjeknu jer se tuga ne osjeća samo u jednoj kući, već i među komšijama, prijateljima, školskim i radnim kolektivima, te svima koji su s pokojnicom imali makar kratko poznanstvo.
Prerani odlazak koji ostavlja trajnu prazninu
Smrt u ranim dvadesetim godinama uvijek otvara isto pitanje: kako prihvatiti da je jedan mladi život tako brzo ugašen? Upravo zato su vijesti poput ove posebno teške i za čitanje i za izgovaranje. U društvenom smislu, one podsjećaju na važnost međusobne podrške, empatije i poštovanja prema tuđoj boli.
Porodica u ovakvim trenucima ne treba samo formalno saučešće, nego iskrenu ljudsku blizinu, tihu podršku i razumijevanje da se tuga ne može izmjeriti niti ubrzati.
U islamskoj tradiciji, kojoj pripada porodica Softić, dženaza i dovu za umrlog prate posebna dostojanstvenost i osjećaj zajedničkog oproštaja. Okupljanje na dženazi nije samo vjerski čin, nego i način da zajednica pokaže kako niko nije sam u bolu. Svaki dolazak na posljednji ispraćaj, svaka izgovorena dova i svaka tiha riječ saučešća za porodicu imaju veliku težinu.
U takvim trenucima, iako riječi ne mogu vratiti voljenu osobu, one mogu pružiti barem trunku utjehe.
Kako se zajednica oprašta od mladih ljudi
Kada ode mlada osoba, sjećanja na nju često ostaju sačuvana kroz svakodnevne detalje: osmijeh, razgovor, susret na ulici, školske ili komšijske uspomene. Tako i Anesa Softić ostaje u pamćenju onih koji su je poznavali, ne samo kroz vijest o njenoj smrti, već kroz život koji je bio ispunjen prisustvom među drugima.
U ovakvim trenucima često se govori o tome koliko je važno cijeniti ljude dok su s nama, jer život nije nešto što se može odgoditi ili ponovo ispisati.
Porodici, rodbini i prijateljima Anese Softić upućuju se izrazi najdubljeg saučešća, uz molbu da im Allah dž.š. podari snage da izdrže ovaj teški period. Gubitak djeteta, sestre, unuke, nećakinje ili prijateljice bol je koju je teško opisati, ali je zajednički osjećaj solidarnosti ono što često pomaže da se kroz dane žalosti ipak izdrži.
U vremenu kada se vijesti šire brzo i kada javnost često skreće pažnju na prolazne teme, važno je zastati pred ovakvim ljudskim tragedijama i s poštovanjem se prisjetiti mladog života koji je prerano ugašen.
Molimo Allaha da Anesi Softić podari džennet i da njenoj porodici olakša ove teške trenutke. Neka njen odlazak bude podsjetnik na prolaznost života i na važnost dobrote, pažnje i podrške među ljudima. U trenucima žalosti, najvažnije je ostati uz one koji tuguju i pokazati da bol ne moraju nositi sami.
