Razvodi i razlazi bračnih supružnika nerijetko ostavljaju duboke posljedice, posebno po djecu koja su često primorana nositi teret narušenih odnosa svojih roditelja. Takva situacija nedavno se dogodila u Tihaljini, malom mjestu u općini Grude, gdje su dva maloljetna brata, uprkos presudama suda, ostala razdvojena. Majka K. P. (ranije poznata kao K. Č.) već sedam godina vodi pravnu borbu za povratak drugog sina, što je dodatno usloženo birokratskim preprekama koje do sada nisu rezultirale ponovnim ujedinjenjem djece.
Njena borba započela je sudskom odlukom Općinskog suda u Ljubuškom, prema kojoj je drugo dijete bilo povjereno majci. Međutim, unatoč presudi donesenoj početkom ove godine, sin još uvijek nije vraćen majci. Problemi su započeli u prvobitnom postupku rastave kada je sud odlučio da dijete, tada tek dojenče, ostane kod oca, J. Č., dok je majci bilo onemogućeno viđanje.
Poznanici obitelji ističu da je otac J. Č. 2021. godine proglašen krivim za oduzimanje maloljetnika, zbog čega je dobio uvjetnu kaznu. Uprkos presudi, u stvarnosti se ništa nije promijenilo. Ranija osuda oca zbog nasilničkog ponašanja 2015. godine, nažalost, nije mnogo utjecala na sudsku odluku o povjeravanju djeteta na skrbništvo ocu.
Zatražena je reakcija Općinskog suda u Ljubuškom koji je potvrdio da je u toku postupak izvršenja u kojem majka K. Č. traži predaju djeteta od bivšeg supruga. Zbog zaštite privatnosti maloljetnika, sud se pozvao na odredbe Obiteljskog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i odbio dati dodatne informacije.
Slučaj ima i mračnu pozadinu vezanu za rodbinske odnose, jer tetka dječaka, M. Š., poznata je javnosti zbog zločina koji je izazvao šok i zgražanje. Naime, zajedno sa suprugom, optužena je za čedomorstvo nakon što su odbacili novorođenče, koje je kasnije preminulo u bolnici u Mostaru. Za vrijeme suđenja, prema podacima policije, M. Š. živjela je s jednim od dječaka i često prijetila majci, govoreći kako će naškoditi djetetu.
Majka K. Č., koja je napustila obitelj 2017. godine, bila je trudna sa svojim drugim sinom. Bježeći usred noći, nije uspjela povesti starije dijete koje je ostalo kod oca, a kasnije joj nije bilo dozvoljeno ni približiti se djetetu. Braća su tako ostala razdvojena i imala su samo nekoliko kontakata tokom godina, što je umjesto odnosa zajedništva stvorilo osjećaj udaljenosti među njima.
Sud u Ljubuškom prvobitno je donio odluku kojom je djecu podijelio, starijeg sina je ostavio ocu, dok je mlađi sin bio povjeren majci. Nakon nekoliko godina pravne borbe, presuda je izmijenjena te je odlučeno da oba sina trebaju biti s majkom. Međutim, presuda još uvijek nije sprovedena, što dodatno pojačava majčinu agoniju. Iako se činilo da će braća konačno živjeti zajedno, proces oduzimanja starijeg sina od oca odvija se veoma sporo.
Poznanici porodice tvrde da tromost i nezainteresiranost nadležnog Centra za socijalni rad Grude igraju veliku ulogu u sporosti cijelog postupka. Centar, koji bi trebao imati aktivnu ulogu u zaštiti djeteta, navodno se nije previše bavio njegovim slučajem niti je poduzimao konkretne mjere, što je bio dio njihovih obaveza. S vremenom, upornost majke polako donosi rezultate pa je uspjela ostvariti nekoliko kontakata sa sinom, pružajući mu podršku i uvjeravajući ga da ga nije svojevoljno napustila.
Tokom jednog od pokušaja predaje djeteta, u kojem je učestvovalo čak 12 policajaca, dječak se, očajan i zbunjen, obratio jednom od policajaca riječima: “Hoćeš li me ti čuvati?” Ove riječi snažno ilustriraju nesigurnost i strah kroz koji dijete prolazi zbog nesređenih odnosa i pravnih postupaka.
Centar za socijalni rad u Grudama potvrdio je da su uključeni u ovaj postupak, ali da rade isključivo po nalogu Općinskog suda u Ljubuškom, i da zbog zaštite maloljetnika nisu u mogućnosti dijeliti dodatne informacije. Ipak, mnogi smatraju da je pasivan stav Centra prema ovom slučaju izazvao dodatne probleme majci, koja se već godinama bori za ujedinjenje svojih sinova.
Ovaj slučaj ponovo pokreće pitanje efikasnosti i odgovornosti nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini, posebno kada je riječ o zaštiti djece, koja su često najranjiviji članovi društva prenosi hayat
