Jedan pobožnjak iz drevnog naroda Benu Israila posvetio je svoj život posvećenju, duboko uronjen u molitve i izoliran u svojoj asketskoj nastambi. Njegova posvećenost bila je takva da su se demoni požalili Iblisu, vođi zlih duhova, kako ih taj pobožnjak umara i kako im je nemoguće pristupiti.
Iblis je osobno došao do njegove kolibe i pokucao na vrata. Na pitanje ko je, odgovorio je da je putnik u potrazi za skloništem.
No, pobožnjak ga je odbio, sugerirajući mu da su druga sela bliža i da bi trebao tražiti smještaj tamo. Iblis je tiho prihvatio odgovor i otišao.
Međutim, Iblis je ponovno pokucao na vrata, ovaj put tvrdeći da je Mesija. Ali pobožnjak nije povjerovao, podsjetivši ga da je njegov sudnji dan na Ahiretu.
Nakon kratke tišine, Iblis je ponovno pokucao, ovaj put tvrdeći da je upravo on. Pobožnjak je otvorio vrata, a Iblis je ušao i obećao da mu neće nauditi.
Pobožnjak je zatim postavio pitanje Iblisu: “Što vama šejtanima najviše pomaže da zavedete i prevarite ljude?”
Iblis je odgovorio da je pijanstvo ključno jer pijan čovjek postaje lak plijen za njihove manipulacije. Također je istaknuo da se srdžba koristi za zavodjenje ljudi, jer čak i najpobožniji mogu biti prevareni u trenucima bijesa. Kao treću bitnu stavku, spomenuo je škrtost, navodeći da njihova manipulacija počinje smanjenjem osjećaja zahvalnosti i povećanjem žudnje za materijalnim stvarima.
Dakle, tri ključna oružja su pijanstvo, srdžba i škrtost.
Allah je čovjeka nadario razumom, čineći ga superiornim nad životinjama. Ali oni koji dopuste da ih ova tri zla vode, padaju na nivo ispod životinjskog.
Srdžba je poput trenutka zatamnjenja uma koji može uništiti ljudske živote, potkopavajući brakove i vodeći do ozbiljnih prestupa.
Što se tiče škrtosti, ona je izvor mnogih grešaka i harama. Mnogi problemi, poput nepravedne raspodjele nasljedstva ili neplaćanja zekata, proizlaze iz ovog negativnog osjećaja.
Oni koji uspiju sačuvati svoj razum, kontrolirati svoju srdžbu i prevladati škrtost, imaju najjači štit protiv šejtanskih iskušenja.
