Nedavno održano ročište u Sudu Bosne i Hercegovine povodom slučaja Milorada Dodika izazvalo je oštre reakcije javnosti, i to ne samo zbog njegove prirode, već i zbog načina na koji je provedeno. Naime, iako se radilo o formalno javnom postupku, javnost nije imala nikakvu informaciju o njegovom održavanju, a informisanje medija i građana uslijedilo je tek nakon što je sve bilo završeno. Dodatnu konfuziju izazvalo je i to što su Sud BiH i Tužilaštvo BiH izdali zajedničko saopćenje, što je, prema riječima pravnih stručnjaka, praksa koja je vrlo rijetka i neuobičajena u domaćem pravosudnom sistemu.
Ova neuobičajena situacija podstakla je medije i građane da traže odgovore, s posebnim naglaskom na to zašto niko nije znao za ročište dok se nije završilo, kao i kako je došlo do zajedničkog saopštenja dviju institucija koje se, prema zakonima, nalaze na suprotnim stranama u postupku. Medijska kuća Faktor uputila je zvaničan upit Sudu BiH, tražeći pojašnjenja o razlozima ovakvog postupanja.
U odgovoru koji je dostavljen, iz Suda BiH su istakli nekoliko ključnih informacija:
-
Kada se ročište održava nakon radnog vremena, ono se formalno evidentira tek narednog radnog dana, jer služba zadužena za vođenje evidencije ročišta ne funkcioniše tokom dežurstva.
-
Milorad Dodik je pred sud izveden odmah nakon što je zaprimljen prijedlog Tužilaštva o ukidanju pritvora i određivanju mjera zabrane, te je ročište organizovano u skladu sa važećim zakonskim odredbama.
-
Što se tiče zajedničkog saopćenja, iz Suda su naveli da to nije redovna praksa, ali da se u iznimnim slučajevima – kada postoji izuzetno visok interes javnosti – može desiti da Sud i Tužilaštvo zajedno informišu javnost. Kao presedan su naveli slučaj iz 2015. godine, kada je u vezi s lišenjem slobode također izdato zajedničko saopćenje.
Iz navedenog odgovora proizlazi nekoliko ključnih poruka koje bacaju novo svjetlo na ovaj neobični slučaj:
-
Ročište je održano van radnog vremena, u tzv. dežurstvu, što znači da proceduralni koraci poput objavljivanja u kalendaru suđenja dolaze tek nakon vikenda ili praznika.
-
Zajedničko saopćenje, iako rijetkost, pravda se potrebom da se spriječi širenje dezinformacija u situacijama visokog pritiska javnosti.
-
Zakon o krivičnom postupku BiH je formalno ispoštovan, barem prema tumačenju Suda, i nema govora o prekoračenju ovlasti ili proceduralnoj nepravilnosti.
Ipak, i pored tih objašnjenja, ostaje pitanje transparentnosti. Zašto tako važno ročište, koje se tiče jedne od najmoćnijih političkih figura u zemlji, nije bilo javno najavljeno? Je li se time javnosti uskratilo pravo da prati tok pravde i sudske procese u realnom vremenu?
U demokratskim društvima, transparentnost pravosuđa predstavlja osnovni stub vladavine prava. Kada se ročišta drže daleko od očiju javnosti, čak i kada za to postoje tehnički razlozi, stvara se osjećaj zatvorenosti sistema i sumnje u nepristrasnost procesa. Iako Sud tvrdi da nije prekršio nijednu zakonsku odredbu, nedostatak pravovremenog informisanja i neuobičajeno saopćenje s Tužilaštvom ostavljaju prostor za interpretacije koje mogu ozbiljno naštetiti povjerenju građana u pravosudne institucije.
Dodatno, isticanje prethodnog presedana iz 2015. godine ne znači da je sadašnja odluka automatski opravdana. Potrebno je jasno definisati kriterije pod kojima je dozvoljeno zajedničko djelovanje dvije suprotstavljene strane u postupku, kako se ne bi sticao utisak o eventualnoj koordinaciji koja nije u duhu pravne jednakosti stranaka u postupku.
U konačnici, slučaj Milorada Dodika postaje test ne samo za tumačenje zakona, već i za sposobnost pravosudnih institucija da postupaju nepristrasno, ali i da javnost drže informisanom i uključenom u najvažnije sudske procese. Ako se odluke i postupci vode iza zatvorenih vrata, čak i kada su formalno u okviru zakona, pitanje legitimiteta pravde ostaje otvoreno.
Zbog toga je nužno da pravosudne institucije, kada se nađu u situacijama pojačanog pritiska, ne samo da se striktno pridržavaju zakona, već i da pokažu dodatnu spremnost na otvorenost i komunikaciju s javnošću. Samo tako se može obnoviti povjerenje u institucije koje bi trebale biti nepokolebljive u borbi za pravdu, bez obzira na politički status ili ime osobe pred zakonom.
