U početku sam mislio da se Kur’anovo spominjanje Benu Izraelćana povećalo nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, Hidžre iz Mekke u Medinu, s obzirom na to da su Jevreji i muslimani tada živjeli zajedno i dijelili isti prostor. Međutim, ubrzo sam shvatio da sam pogriješio kada sam detaljno proučio sure i ajete objavljene u Mekki. Otkrio sam da se Benu Izraelćani često spominju u mekanskom periodu objave Kur’ana, i to u mnogim surama.
Ime Musa, alejhi selam, spomenuto je u Kur’anu oko sto dvadeset puta, više nego ime bilo kojeg drugog poslanika ili meleka. Kur’an ne govori o nijednom drugom drevnom narodu toliko detaljno kao o Jevrejima. Njihovo spominjanje nalazimo u surama poput El-En’am, El-A’raf, El-Isra’, Ta-ha, Junus, svim surama koje počinju skraćenicom Ha-Mim, te mnogim drugim surama. Sve ove sure su mekanske, kao što je i ajet iz sure En-Neml dio mekanske objave: “Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze.” (En-Neml, 76.)
Pitao sam se: Zašto se toliko priča o Benu Izraelćanima u Mekki, prije nego su muslimani došli u Medinu gdje su živjeli Jevreji? Da li je cilj bio upoznavanje muslimana sa stvarnošću naroda s kojima će kasnije živjeti? Ovo objašnjenje mi nije djelovalo uvjerljivo.
Nakon dužeg razmišljanja, shvatio sam da historija Benu Izraelćana sadrži ključne elemente uspona naroda, njihove nezavisnosti i procvata civilizacije, kao i elemente njihove propasti. Kur’anska kazivanja su među najefikasnijim sredstvima za odgoj pojedinaca i zajednica. Bilo je važno da potlačeni muslimani u Mekki nauče kako su prvi Jevreji prošli kroz promjene, od poniženja do oslobođenja i vlasti na Zemlji. U mekanskim surama nalazimo ove priče, pokazujući kako se mali i potlačeni narod može transformirati i postići snagu, moć i vlast.
Ibnul-Kajjim je jednom upitan: “Da li čovjek prvo stekne moć i vlast, pa onda bude iskušan nedaćama, ili prvo kuša nedaće, pa onda ostvaruje moć i vlast?” Odgovorio je: “Prvo bude iskušan, pa onda dobije vlast,” a zatim je proučio ajet: “Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.” (Es-Sedžda, 24.)
Ovaj ajet iz sure Es-Sedžde je također mekanski i naglašava da su strpljenje i ubjeđenje temelji dugotrajne borbe koja potlačene narode vodi ka njihovom cilju slobode.
