Imam Ebu Hamid el-Gazali je rekao: “Što se tiče opasnosti odgađanja pokajanja ili tevbe, moraš shvatiti da grijeh najprije vodi do otvrdnuća srca, a na kraju, ne daj Bože, do nesreće i propasti.
Stoga, neka te Allah blagoslovi, budi oprezan i marljiv, kako bi iz svog srca iskorijenio ovu štetu i oslobodio se ovog opasnog tereta. Razmišljaj o svom stanju i nikada se nemoj osjećati sigurnim od opasnosti otvrdnuća srca.
Neki naši pobožni prethodnici su govorili: ‘Crnilo srca dolazi od grijeha, a znak tog crnila je nedostatak straha od grijeha, nedostatak želje za pokornošću i nemogućnost da ti savjet i vaz donesu korist.’
Ako kažeš: ‘Sprječava me da se pokajem to što znam i osjećam da ću se vratiti grijehu i neću ustrajati u svom pokajanju, pa onda nema nikakve koristi od pokajanja’, znaj da je ovo šejtanska obmana i varka. Možda ćeš umrijeti kao iskreni pokajnik prije nego što se vratiš grijehu.
Što se tiče straha od ponovnog upadanja u grijeh, budi odlučan i iskren u svojoj namjeri da se nećeš vratiti grijehu koji si činio, i Allah će ti pomoći da ostaneš ustrajan. Ako uspiješ u tome, to je znak Allahove milosti, a ako ne uspiješ, barem će ti prethodni grijesi biti oprošteni i bit ćeš čist od njih.”
El-Gazali dalje savjetuje da uvijek budemo svjesni stanja svog srca i da nikada ne dopustimo da otvrdne od grijeha. Trebamo biti svjesni znakova crnila srca, kao što su nedostatak straha od grijeha i nezainteresovanost za činjenje dobrih djela. Ako osjetimo ove znakove, trebamo hitno reagovati i tražiti Allahovu milost kroz pokajanje.
Pokajanje je proces koji zahtijeva odlučnost i iskrenost. Iako se može činiti teško održati pokajanje, važno je zapamtiti da je Allah milostiv i da će pomoći onima koji se iskreno trude da ostanu na pravom putu. Pokajanje nije samo za one koji su savršeni, već za sve koji prepoznaju svoje greške i žele se vratiti Allahu.
El-Gazali nas podsjeća da je strah od ponovnog upadanja u grijeh prirodan, ali ne smijemo dozvoliti da nas taj strah spriječi u pokajanju. Umjesto toga, trebamo se osloniti na Allahovu milost i pomoć, vjerujući da će nas On podržati u našim nastojanjima da budemo bolji. Ako padnemo, trebamo se opet pokajati, jer svaki trenutak pokajanja je prilika za oprost i pročišćenje.
U konačnici, pokajanje je put prema Allahovoj milosti i oprostu. Čak i ako nismo sigurni u svoju sposobnost da ustrajemo, trebamo se truditi i vjerovati da će nas Allah voditi i podržati. Na taj način, možemo se nadati da ćemo umrijeti kao iskreni pokajnici, očišćeni od svojih grijeha.
