Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, Tomislav Sokol, nedavno je u intervjuu za RTV Herceg-Bosne iznio svoje stavove o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, istaknuvši važnost prisustva Europske unije u regiji. Sokol je naglasio da je članstvo Hrvatske u EU ključno za podršku Hrvatima u BiH, koje smatra glavnim stabilizirajućim faktorom u državi. Prema njegovom mišljenju, Hrvati su jedini koji gledaju prema Europi “bez fige u džepu,” dok političke elite drugih naroda često gravitiraju prema drugim silama. U razgovoru je istaknuo da je dolazak predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen znak da EU želi ojačati svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu i spriječiti širenje ruskog, turskog i kineskog utjecaja.
Sokol je dao naglasak na geopolitičke prijetnje i potrebu da EU osnaži svoje prisustvo u BiH zbog prijetnji koje donosi islamizam i prisutnost drugih međunarodnih sila. Primjer tome, prema njemu, bio je nedavni napad u Bosanskoj Krupi, iako su policija i tužiteljstvo naveli da napad nije imao vjersku pozadinu. Sokol također ističe da bošnjačke političke elite ne pokazuju dovoljnu spremnost za suradnju i dogovor sa susjednim narodima, a taj stav dodatno potpiruje iluziju o mogućnosti stvaranja unitarne BiH pod bošnjačkom dominacijom. Takav pristup, kako on smatra, ne doprinosi stabilnosti, već jača razlike i polarizaciju.
Posebno je kritizirao dugogodišnje djelovanje bošnjačkih političkih elita, tvrdeći da su one potaknule iluziju među Bošnjacima o postizanju unitarne BiH u kojoj bi Bošnjaci imali dominantnu kontrolu. Prema Sokolu, izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH nije odraz volje Hrvata, već rezultat nametanja od strane bošnjačke većine, što vidi kao izraz hegemonističkog ponašanja. Komšićev izbor smatra simboličkim primjerom bošnjačke želje za političkom dominacijom nad Hrvatima u BiH, što dodatno otežava mogućnost stvaranja kooperativnog političkog okruženja.
U nastavku razgovora, Sokol je komentirao širi geopolitički kontekst, s posebnim osvrtom na ruski utjecaj u regiji. Ukazao je na zabrinutost zbog politike Europske unije prema Srbiji, koju smatra preblagom, što omogućava jačanje ruskog utjecaja na Balkanu. Taj utjecaj smatra prijetnjom stabilnosti zemalja poput Crne Gore i BiH, gdje bi dodatna prisutnost EU mogla pomoći u suzbijanju ovih vanjskih faktora. U tom kontekstu, Sokol vidi pojačane posjete europskih lidera kao pozitivan korak, koji bi mogao pomoći u prevladavanju političkih prepreka i nesuglasica unutar BiH.
Ističući značaj evropskih vrijednosti, Sokol navodi da jače prisustvo EU može potaknuti proeuropske snage i kod Bošnjaka. Uvjeren je da će veći angažman EU pridonijeti jačanju tih snaga i smanjenju islamističkih tendencija u zemlji, koje vidi kao prijetnju stabilnosti i usklađivanja BiH s europskim standardima. Iako priznaje da postoje duboke političke razlike među narodima u BiH, Sokol smatra da je upravo jačanje proeuropskog utjecaja ključno za postizanje održivog mira i suradnje unutar zemlje.
U zaključku, Sokol izražava nadu da će bošnjačke političke elite preispitati svoj stav o unitarizmu i početi promicati saradnju sa susjednim narodima, posebno Hrvatima, kao ravnopravnim partnerima. Smatra da se politička katarza može postići kroz shvatanje važnosti međusobnog uvažavanja i odbacivanje hegemonističkih težnji. U tom kontekstu, Sokol smatra da bi pojačana prisutnost EU mogla pomoći BiH u savladavanju političkih prepreka i ostvarivanju stabilnog suživota, čime bi se otvorio put za jaču suradnju s EU i stabilniju budućnost zemlje.
Sokol ističe da bi međunarodna zajednica trebala preuzeti aktivniju ulogu u poticanju konstruktivnog dijaloga među narodima u BiH, posebno naglašavajući odgovornost EU-a u tom procesu. U skladu s tim, vjeruje da bi jačanje političkog angažmana Unije moglo pomoći da se smanje tenzije i nesuglasice koje su rezultat dugogodišnjih razmirica između bošnjačkih i hrvatskih političkih lidera. Prema njemu, ključ za dugoročnu stabilnost leži u podržavanju jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda u BiH i jačanju mehanizama kojima bi svi narodi mogli ravnopravno sudjelovati u političkom procesu, čime bi se stvorili uslovi za trajan mir i veći napredak Bosne i Hercegovine prema europskoj budućnosti.
