SDA nakon izbora otvara pitanje neradne nedjelje: šta bi moglo promijeniti trgovinu u Federaciji BiH
Nakon izborne pobjede SDA, politička i ekonomska scena u Federaciji BiH ponovo je fokusirana na jedno od najosjetljivijih pitanja za trgovinski sektor – neradnu nedjelju. Iako još nije riječ o formalnoj odluci nove vlasti, ton izjava vodećih ljudi stranke pokazuje da bi upravo ovaj segment ekonomskog života mogao biti među prvim temama koje će otvoriti buduća parlamentarna većina. Time se pitanje rada trgovina nedjeljom iz sfere predizbornih polemika sve više seli u prostor realnih političkih poteza, a rasprava dobija znatno ozbiljniji karakter.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da protiv sadašnjeg modela nisu govorili samo lokalni politički akteri ni stranački glasnogovornici, nego i visoki funkcioneri SDA. Bakir Izetbegović ranije je zagovarao rješenje prema kojem bi općine u Federaciji BiH same odlučivale o radnoj nedjelji dok se ne postigne jedinstveno pravilo na nivou cijele države. U toj argumentaciji posebno je isticana potreba da se u pograničnim sredinama, naročito onima uz administrativnu liniju s Republikom Srpskom, spriječi odljev potrošnje, kupaca i radnih mjesta prema drugim entitetima. Takav stav nije bio samo politička poruka, nego i signal da je dio SDA spreman da tržište nedjeljom ponovo tretira fleksibilnije nego do sada.
Još otvoreniji u kritikama postojećeg rješenja bio je Haris Zahiragić, koji je nakon izbora ostao dosljedan svojim ranijim stavovima. On tvrdi da zabrana rada nedjeljom nije donijela zaštitu svim radnicima, jer i dalje postoje sektori u kojima zaposleni rade bez obzira na vikend, poput benzinskih pumpi, dragstora i drugih specifičnih djelatnosti. Prema njegovom tumačenju, problem nije u tome što je trgovina zatvorena nedjeljom, nego u tome što sistem nije postavljen tako da svakom radniku garantuje jasno definisana prava i dva slobodna dana sedmično, od kojih bi jedan bio vikendom. Ovakav pristup otvara širu raspravu: da li je cilj zakona da zaštiti radnike ili da ih samo prerasporedi iz jednog sektora u drugi?
Zahiragić je pritom otišao i korak dalje od uobičajenih političkih formula. U javnim nastupima naveo je da veliki trgovački lanci, umjesto da trpe gubitke zbog zabrane, često uspijevaju održati gotovo isti promet uz manje angažovanih radnika. Po njegovom mišljenju, to znači da zabrana nije nužno pogodila kapital, nego je samo promijenila način organizacije poslovanja. Zanimljiv detalj je i njegova napomena da njegova punica radi u trgovini i da joj slobodna nedjelja odgovara, ali da se, kako kaže, ekonomska politika ne može zasnivati na pojedinačnim iskustvima i emocijama. Time je pokušao pokazati da pitanje nije crno-bijelo, već da ga treba posmatrati kroz kombinaciju tržišnih efekata, prava zaposlenih i navika potrošača.
U pozadini cijele debate nalazi se i šire pitanje političkog identiteta nove vlasti. Kritičari SDA tvrde da se najavama o promjeni neradne nedjelje šalje poruka vraćanja starim ekonomskim modelima, dok pristalice te stranke smatraju da je riječ o pragmatičnom potezu koji treba podstaći promet i konkurentnost. Zbog toga su se u javnosti pojavile i opaske da bi nova vlast mogla krenuti putem „ekonomskog revizionizma“, dok drugi misle da je dosadašnje rješenje bilo previše rigidno i da nije uzelo u obzir razlike između malih lokalnih sredina i velikih urbanih centara. U stvarnosti, upravo te razlike vjerovatno će biti ključne ako dođe do izmjena zakona.
Sindikat trgovine, očekivano, nije sa simpatijama dočekao mogućnost promjene. Nakon izbornog uspjeha SDA, iz sindikata je stigla poruka da rezultat izbora može značiti i novu rundu pritisaka na zaštitu radničkih prava. Predsjednica Sindikata trgovine Mersiha Beširović ocijenila je da postoji realna mogućnost ukidanja ili ublažavanja zabrane rada nedjeljom, ali je istovremeno ostavila prostor za kompromisno rješenje. Kao jedan od mogućih modela spomenula je opciju da nedjeljom rade male porodične trgovine u kojima su vlasnici i članovi porodice sami uključeni u posao. Takvo rješenje, tvrde sindikalci, moglo bi biti manje štetno od potpunog otvaranja tržišta, a istovremeno bi zadržalo dio zaštite za zaposlene u velikim sistemima.
Važno je podsjetiti da priča o neradnoj nedjelji nije izolovan slučaj. Ona je povezana i s drugim ekonomskim temama u Federaciji BiH, prije svega s nedavnim raspravama o minimalnoj plati, troškovima života i poslovanju malih trgovaca. SDA je i ranije kritikovala način na koji je povećan minimalac, tvrdeći da su odluke donesene bez dovoljno konsultacija s privredom i bez precizne procjene posljedica po poslodavce. Zato mnogi analitičari smatraju da se najava mijenjanja neradne nedjelje ne može posmatrati odvojeno od šireg ekonomskog kursa koji bi nova vlast mogla pokušati nametnuti. Ako se krene s jednim reformskim zahvatom, pitanje je hoće li uslijediti i novi pritisak na druga tržišna pravila.
Međutim, iako se politički govori sve glasnije, formalno gledano ništa još nije promijenjeno. Da bi došlo do ukidanja ili modifikacije neradne nedjelje, potrebno je formirati vlast, osigurati parlamentarnu većinu i proći kompletnu zakonsku proceduru. To znači da su najave zasad još uvijek u fazi političke namjere, a ne pravne odluke. Ipak, u političkom životu BiH namjere često govore jednako glasno kao i usvojeni zakoni, posebno kada dolaze od stranaka koje su tek dobile izborni legitimitet i žele brzo pokazati smjer djelovanja. Upravo zato je tema radne nedjelje već postala jedan od prvih testova za novu vlast.
U cijeloj priči postoji i doza političke ironije koja nije promakla ni javnosti. Godinama su mnogi birači slušali obećanja da će povratak SDA označiti ekonomsko poboljšanje i veću zaštitu interesa običnih građana. Sada se, barem prema javnim istupima vodećih ljudi stranke, čini da bi dio tih građana mogao dočekati upravo suprotan simbolički početak – povratak radne nedjelje ili barem njeno značajno preoblikovanje. Hoće li novi model zaista donijeti veći promet, više fleksibilnosti i bolju raspodjelu smjena, ili će izazvati nove tenzije između radnika, sindikata i poslodavaca, tek će se vidjeti. Jedno je sigurno: rasprava o nedjelji više nije samo pitanje trgovine, nego i pokazatelj kakvu ekonomsku filozofiju nova vlast želi graditi.
U narednim sedmicama i mjesecima biće jasnije da li će SDA pokušati kroz zakonodavne izmjene vratiti stari model rada trgovina ili će se odlučiti za kompromisno rješenje koje bi zadovoljilo i tržište i radnike. Dok jedni očekuju veću fleksibilnost i manji pritisak na potrošnju u susjednim entitetima, drugi upozoravaju da se pod izgovorom ekonomskog oporavka lako može ugroziti teško izboreno pravo na odmor. Zato je rasprava o neradnoj nedjelji postala mnogo više od tehničkog pitanja poslovanja – ona je postala simbol sukoba između različitih vizija socijalne i ekonomske politike u Federaciji BiH.
