Pitanje državne imovine Bosne i Hercegovine već godinama predstavlja jedno od najvažnijih i najosjetljivijih političkih, pravnih i ustavnih pitanja u zemlji. Iako se o ovoj temi intenzivno raspravlja još od završetka rata, do danas nije postignuto sveobuhvatno rješenje koje bi zadovoljilo ustavne zahtjeve, potrebe različitih nivoa vlasti i očekivanja međunarodne zajednice. Upravo zbog toga novi stručni prijedlog koji je nedavno predstavljen izazvao je značajnu pažnju javnosti i političkih krugova.
Prema važećim odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom jeste država Bosna i Hercegovina. Istovremeno, niži nivoi vlasti mogu koristiti i upravljati određenim dijelovima te imovine samo u okviru zakona koji bi trebao biti usvojen na državnom nivou. Međutim, upravo nepostojanje takvog zakonskog rješenja godinama predstavlja jedan od ključnih izvora političkih nesuglasica.
Dodatnu važnost ovom pitanju daje činjenica da je rješavanje državne imovine jedan od uvjeta za ispunjavanje programa poznatog kao „5+2“, koji se smatra neophodnim za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini. Zbog toga se ovo pitanje ne posmatra samo kao unutrašnji pravni spor, već i kao važan faktor budućeg institucionalnog razvoja države.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je prvi put predstavljen detaljan prijedlog koji dolazi iz domaćih stručnih krugova, a ne iz međunarodnih institucija ili stranih ekspertskih timova. Dokument je pripremio Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL iz Sarajeva, a njegov cilj je ponuditi održiv model koji bi mogao poslužiti kao osnova za buduće političke i institucionalne razgovore.
Autori dokumenta polaze od stava da pitanje državne imovine više ne može biti posmatrano isključivo kroz pravnu prizmu, nego da ono direktno utiče na funkcionalnost države, investicioni ambijent i evropski put Bosne i Hercegovine.
Prilikom izrade prijedloga analizirani su brojni relevantni izvori, među kojima se posebno izdvajaju:
- Ustav Bosne i Hercegovine;
- Sporazum o pitanjima sukcesije;
- Odluke i praksa Ustavnog suda BiH;
- Međunarodni standardi vezani za upravljanje javnom imovinom;
- Kriteriji sadržani u programu „5+2“.
Osnovna ideja dokumenta jeste da se pronađe model koji neće stvarati pobjednike i gubitnike među političkim akterima, već omogućiti svim nivoima vlasti da ostvaruju svoje legitimne interese unutar postojećeg ustavnog sistema.
U tom kontekstu predlaže se podjela državne imovine na nekoliko jasno definiranih kategorija. Prema autorima dokumenta, upravo precizno razlikovanje vrsta imovine može predstavljati ključ za prevazilaženje dugogodišnjih sporova.
Predložene kategorije obuhvataju:
- Stratešku državnu imovinu;
- Funkcionalnu javnu imovinu;
- Lokalnu razvojnu imovinu.
Svaka od ovih kategorija imala bi poseban režim upravljanja, korištenja i raspolaganja. Na taj način pokušava se uspostaviti ravnoteža između zaštite državnog vlasništva i potreba nižih nivoa vlasti da efikasno upravljaju resursima koji su im neophodni za obavljanje njihovih nadležnosti.
Jedan od ključnih principa prijedloga jeste da Bosna i Hercegovina ostaje titular državne imovine, što znači da se zadržava formalno vlasništvo države nad imovinom koja ima strateški značaj. Istovremeno, entitetima, Brčko distriktu, kantonima i jedinicama lokalne samouprave omogućava se upravljanje imovinom koja služi izvršavanju njihovih ustavnih i zakonskih funkcija.
Dokument također predviđa da prihodi ostvareni korištenjem određene imovine pripadaju onom nivou vlasti koji njome neposredno upravlja. Time se nastoji stvoriti dodatna motivacija za odgovorno i efikasno upravljanje javnim resursima.
Među najvažnijim načelima predloženog modela nalaze se:
- Očuvanje državnog vlasništva nad ključnom imovinom;
- Zakonsko jačanje prava upravljanja nižih nivoa vlasti;
- Pravo lokalnih zajednica da raspolažu imovinom od lokalnog razvojnog značaja;
- Transparentna evidencija cjelokupne državne imovine;
- Uspostavljanje mehanizama za rješavanje sporova između različitih nivoa vlasti.
Posebno značajan element prijedloga jeste formiranje jedinstvenog registra državne imovine. Takav registar trebao bi omogućiti preciznu evidenciju svih nekretnina i drugih oblika imovine, čime bi se povećala pravna sigurnost, transparentnost i povjerenje investitora.
Autori smatraju da upravo nedostatak jedinstvene evidencije predstavlja jedan od razloga zbog kojih se pitanje državne imovine godinama teško rješava.
Osim toga, dokument predviđa i stvaranje posebnih institucionalnih mehanizama koji bi služili za zaštitu državne imovine i rješavanje eventualnih sporova između države, entiteta, kantona, Brčko distrikta i lokalnih zajednica.
Prema ocjeni autora, usvajanje ovakvog modela moglo bi donijeti višestruke koristi za Bosnu i Hercegovinu. Među potencijalnim efektima posebno se izdvajaju:
- Ispunjavanje jednog od ključnih uvjeta iz programa „5+2“;
- Jačanje vladavine prava;
- Veća pravna sigurnost;
- Privlačenje domaćih i stranih investicija;
- Efikasnije upravljanje javnim resursima;
- Ubrzanje procesa evropskih integracija.
Ipak, autori otvoreno priznaju da nijedan prijedlog ovako složenog pitanja ne može zadovoljiti sve političke interese i stavove prisutne u Bosni i Hercegovini. Zbog toga naglašavaju da njihov dokument nije zamišljen kao konačno rješenje, nego kao stručna osnova za buduću raspravu i institucionalni dijalog.
Zaključno, predstavljeni prijedlog pokušava ponuditi kompromisan pristup jednom od najvažnijih otvorenih pitanja u Bosni i Hercegovini. Kombinovanjem principa državnog vlasništva, decentraliziranog upravljanja i jasnih mehanizama kontrole, autori nastoje stvoriti model koji bi mogao osigurati dugoročnu stabilnost i pravnu sigurnost. Hoće li ovaj prijedlog dobiti podršku političkih aktera i postati temelj budućeg zakonskog rješenja, ostaje pitanje koje će u narednom periodu biti predmet intenzivnih političkih i stručnih rasprava.
