Nova politička era u Srbiji i pitanje porijekla imovine na Balkanu
Parlamentarni izbori održani krajem oktobra 2026. godine u Srbiji označili su, prema ocjenama brojnih analitičara, jedan od najvažnijih političkih preokreta u regiji u posljednjoj deceniji i po. Nakon 14 godina vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, većinu u državnom parlamentu osvojila je Studentska lista pod nazivom „Studenti pobeđuju“, čime je otvoreno novo poglavlje u političkom životu Srbije. Ovaj rezultat nije samo smjena vlasti; on nosi i snažnu poruku o promjeni javnog raspoloženja, rastu nezadovoljstva zbog korupcije, urušavanja povjerenja u institucije i želje građana da se uvede odgovornost u sistem koji je godinama bio optuživan za netransparentnost.
Jedna od prvih najava nove političke opcije, koja je privukla posebnu pažnju i u Srbiji i u susjednim državama, odnosi se na provjeru porijekla imovine političara, njihovih porodica i povezanih poslovnih krugova. Predstavnici Studentske liste najavili su da će upravo to biti među prioritetima nove vlasti u prvih 100 dana mandata. U fokusu nije samo simbolična borba protiv privilegija, nego i konkretna primjena zakona koji već postoje, ali su, kako se navodi, godinama ostajali mrtvo slovo na papiru. Najava da će se oduzimati sva nezakonito stečena imovina, bez obzira na to da li pripada domaćim ili stranim političarima, već je izazvala brojne reakcije u regionu.
Posebnu pažnju ta poruka privukla je u Bosni i Hercegovini, jer se godinama govori o nekretninama i kapitalu koji su bh. političari upisivali u Srbiji, posebno u Beogradu i Novom Sadu. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) godinama prate i objavljuju podatke u bazi „Imovina političara“, a njihova istraživanja ukazuju da su među najaktivnijim kupcima nekretnina u Srbiji uglavnom političari iz Republike Srpske, zajedno sa članovima svojih porodica. Riječ je o stanovima, kućama i vilama čija vrijednost često izaziva sumnje jer se ne poklapa sa prijavljenim prihodima ili javno poznatim poslovnim angažmanima vlasnika.
Jedan od najpoznatijih primjera koji godinama opterećuje javnost jeste kupovina vile na Dedinju u Beogradu, koju je još 2009. godine otkrio CIN. Prema tada objavljenim podacima, Milorad Dodik, u to vrijeme premijer Republike Srpske, kupio je luksuznu nekretninu od 342 kvadrata za 850.000 eura. Ono što je izazvalo dodatne sumnje jeste činjenica da je novac isplaćen i nekretnina upisana, a tek kasnije je podignut kredit za kupovinu. Tužilaštvo BiH je predmet otvorilo 2015. godine, ali do danas, uprkos višegodišnjim provjerama i međunarodnoj pravnoj pomoći, nije došlo do konačnog epiloga. Iz Tužilaštva je više puta poručeno da je jedan od problema i to što institucije u Srbiji nisu dostavljale ključnu dokumentaciju.
Upravo tu dolazi do važnog pitanja koje nadilazi jedan slučaj: kako će nova vlast u Srbiji postupati prema predmetima u kojima se ispituje imovina politički eksponiranih osoba iz susjednih država? Radomir Saičić, predstavnik Studentske liste, poručio je da će sva nezakonito stečena imovina biti oduzeta, a da će se postupci odnositi i na domaće i na strane političare. Ako se takve najave zaista provedu, to bi moglo imati posljedice i za brojne funkcionere iz Bosne i Hercegovine koji posjeduju nekretnine u Srbiji, ali i za one koji su imovinu stekli preko povezanih firmi, posrednika ili rodbine. Za javnost je to važno jer bi se prvi put moglo sistematski provjeravati da li je imovina u skladu sa primanjima i da li je stečena zakonito.
Stručnjaci ističu da zakoni koji regulišu ovu oblast već postoje, ali da je ključ uvijek bio u njihovoj primjeni. U Srbiji je na snazi Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezu, dok postoji i Zakon o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Ti propisi daju mogućnost da se ispituje nesrazmjer između prijavljenih prihoda i stvarne imovine, a javnim tužiocima omogućavaju da, uz saradnju sa drugim državnim organima, pokreću postupke privremenog ili trajnog oduzimanja nezakonite imovine. Međutim, kako navodi advokatica i predstavnica Studentske liste Sarah El Sarag, do sada je primjena bila gotovo nikakva, pa su zakonske norme ostale neiskorištene uprkos godinama javnih obećanja i političkih najava.
El Sarag posebno naglašava da se neće provjeravati samo fizička lica, nego i firme koje su povezane s njima, što je od presudnog značaja jer se u praksi imovina često prenosi na povezana preduzeća, članove porodice ili poslovne partnere. Upravo zato, saradnja između poreskih uprava i pravosudnih institucija biće presudna. Ako neko formalno prima skromnu platu, a posjeduje stanove visoke vrijednosti, kuće na atraktivnim lokacijama ili nekretnine kupljene bez kredita, to će biti jedan od prvih signala za provjeru. Novi sistem, ako zaživi, mogao bi otvoriti i mnogo širu priču o načinu funkcionisanja političke elite u cijelom regionu, jer se slični obrasci ponavljaju u više država bivše Jugoslavije.
Analitičarka Tanja Topić upozorava da se ne treba prerano radovati, ali i da je sama činjenica da se o ovome sada otvoreno govori važna. Prema njenim riječima, u Bosni i Hercegovini postoje zakonski okviri za utvrđivanje porijekla imovine i njeno oduzimanje, ali se u praksi gotovo ne koriste zbog, kako kaže, zarobljenog pravosuđa i političkog uticaja na institucije. Topić podsjeća da je dio imovine političara možda samo „vrh ledenog brijega“, te da se značajan kapital vjerovatno nalazi i u zemljama Evropske unije, skriven kroz nekretnine, novac ili posredne vlasničke strukture. Takva procjena dodatno pojačava potrebu za međunarodnom saradnjom i razmjenom podataka između institucija.
U tom kontekstu zanimljiv je i slučaj bivšeg državnog ministra bezbjednosti i predsjednika DNS-a Nenada Nešića, čije nekretnine u Srbiji već godinama privlače pažnju. Prilikom preuzimanja funkcije 2023. godine nije naveo da sa suprugom posjeduje stan od 98 kvadrata i kuću od 176 kvadrata u Novom Sadu. Kasnije je tvrdio da nije znao da treba prijaviti i imovinu supružnika, a naknadno je na televiziji objašnjavao da je sve kupio od svojih prihoda i bez kredita. Ipak, prema dostupnim podacima, tokom narednih godina nastavio je kupovati i prodavati nekretnine, pa trenutno u Novom Sadu ima dva stana i garažu, dok su i pojedine nekretnine u Crnoj Gori bile predmet mjera zabrane raspolaganja.
Nešićev slučaj dodatno je komplikovan činjenicom da je protiv njega Tužilaštvo BiH već godinama vodilo istragu zbog sumnje na pranje novca, primanje mita i zloupotrebu položaja dok je bio direktor Javnog preduzeća „Autoputevi Republike Srpske“. U jednom trenutku završio je i u pritvoru, a nakon izlaska na slobodu platio je kauciju od 1,37 miliona maraka, založivši jednu od nekretnina. Takvi slučajevi pokazuju koliko su pitanja imovine, političke moći i pravosuđa međusobno isprepletena. Upravo zato bi promjene u Srbiji mogle imati dalekosežan efekat i na regionalni odnos prema korupciji, naročito ako nova vlast zaista bude spremna da pokrene postupke bez političkih izuzetaka.
Na političkom planu, smjena vlasti u Srbiji nosi i simboličku dimenziju. Aleksandar Vučić je godinama uživao podršku pojedinih regionalnih lidera, uključujući i Milorada Dodika, a odnosi između političkih elita u Beogradu i Banjoj Luci često su bili obilježeni međusobnim osloncem i zajedničkim političkim interesima. Nakon izbora 2026. godine, Dodik je u izbornoj noći stajao uz Vučića dok je on priznavao poraz, a potom je novoj vlasti poručio da očekuje dobru saradnju. Ipak, za javnost je važnije pitanje hoće li nova politička garnitura pokazati da su zakoni isti za sve i da se porijeklo imovine može ozbiljno provjeravati, bez obzira na to o kome je riječ i u kojoj zemlji se nalazi.
