Predsjednik Čapljinske nezavisne stranke i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine (HNS BiH) Pero Previšić uputio je otvoreno pismo predsjedniku HNS-a BiH Draganu Čoviću, izražavajući nezadovoljstvo načinom na koji se, prema njegovom mišljenju, institucija odnosi prema stradanju Hrvata na području Republike Srpske. Poseban naglasak stavio je na Briševo, mjesto koje smatra simbolom jednog od najtežih zločina počinjenih nad hrvatskim civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini.
U svom obraćanju Previšić ističe da se ne može pomiriti s činjenicom da se, kako navodi, pojedina mjesta hrvatskog stradanja redovno obilježavaju, dok druga ostaju gotovo potpuno izvan institucionalnog sjećanja. Smatra da takav pristup ostavlja dojam da među hrvatskim žrtvama postoje razlike u važnosti, što, prema njegovom stavu, nije prihvatljivo.
Previšić naglašava da nijedna žrtva ne bi smjela biti zaboravljena bez obzira na mjesto stradanja ili identitet počinilaca. Prema njegovim riječima, svaka nevino izgubljena ljudska žrtva zaslužuje jednako poštovanje, pijetet i institucionalno obilježavanje.
U pismu podsjeća da je Hrvatski narodni sabor tokom godina organizovao obilježavanje brojnih godišnjica vezanih za stradanje hrvatskog naroda, ali tvrdi da Briševo nije dobilo istu pažnju. Navodi kako, prema njegovim saznanjima, HNS nikada nije u punom sastavu posjetio ovo mjesto niti je predsjednik HNS-a zvanično odao počast stradalim civilima.
Takav odnos, smatra Previšić, kod porodica žrtava može stvoriti osjećaj da su neka stradanja manje važna od drugih. Upravo zbog toga upozorava da bi institucija koja tvrdi da predstavlja sve Hrvate u Bosni i Hercegovini trebala pokazivati jednaku pažnju prema svim mjestima njihovog stradanja.
Kako navodi, među lokalitetima koji predstavljaju važan dio historije hrvatskog naroda nalaze se:
- Briševo;
- Prijedor;
- Banja Luka;
- Derventa;
- Kotor Varoš;
- Bosanska Posavina;
- druga mjesta u kojima su tokom rata stradali Hrvati.
Prema njegovom mišljenju, sva ova mjesta imaju jednaku historijsku i simboličku vrijednost te ih nije opravdano različito tretirati prilikom obilježavanja godišnjica i odavanja počasti žrtvama.
Poseban dio pisma odnosi se na raniju izjavu Dragana Čovića, koju je izgovorio obraćajući se u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Previšić podsjeća na njegove riječi: „Čuvajte Republiku Srpsku“, ocjenjujući da takva poruka dodatno obavezuje političke predstavnike da iskažu poštovanje prema Hrvatima koji su na prostoru Republike Srpske ubijeni, mučeni ili protjerani tokom rata.
Prema njegovom stavu, političke poruke trebale bi biti praćene konkretnim gestovima poštovanja prema svim žrtvama, posebno prema porodicama koje više od tri decenije čekaju da njihove patnje budu jednako priznate kao i patnje drugih stradalnika.
Previšić smatra da Briševo danas ne traži političke rasprave niti nove podjele, već prije svega priznanje patnje, dostojanstveno sjećanje i iskazivanje pijeteta prema nevinim civilima koji su izgubili život. Dodaje da porodice stradalih očekuju da ih njihovi politički predstavnici ne zaborave i da pokažu kako su spremni odati počast svim hrvatskim žrtvama bez izuzetka.
U nastavku pisma izražava zabrinutost zbog, kako navodi, utiska da su politički odnosi i partnerstva postali važniji od sjećanja na vlastite žrtve. Smatra da upravo takav pristup izaziva razočaranje među porodicama poginulih, koje očekuju veću podršku i prisutnost institucija koje predstavljaju hrvatski narod.
Naglašava i da kao član Predsjedništva HNS-a BiH ne želi ostati nijem na, kako tvrdi, dugogodišnje zanemarivanje Briševa. Ističe da ne može prihvatiti da jedna od ključnih političkih institucija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini godinama ne organizuje zvaničnu posjetu mjestu koje mnogi smatraju jednim od najvećih simbola hrvatskog stradanja u ratu.
Zbog toga upućuje javni poziv Draganu Čoviću da posjeti Briševo i oda počast ubijenim civilima. Smatra da bi takav čin imao veliku simboličku vrijednost za porodice žrtava, ali i za ukupnu javnost, jer bi pokazao da nijedna žrtva nije zaboravljena niti manje važna od drugih.
Prema njegovom prijedlogu, takva posjeta trebala bi predstavljati priliku da se:
- oda počast nevinim civilnim žrtvama;
- iskaže podrška njihovim porodicama;
- potvrdi da su sve hrvatske žrtve jednako važne;
- pošalje poruka zajedništva i odgovornosti prema historijskom sjećanju.
Na kraju pisma Previšić zaključuje da će vjerodostojnost Hrvatskog narodnog sabora BiH zavisiti od toga hoće li pokazati jednak odnos prema svim hrvatskim žrtvama, bez obzira na mjesto njihovog stradanja. Smatra da bi u suprotnom mogla ostati otvorena pitanja o tome predstavlja li HNS u jednakoj mjeri sve Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Svoje obraćanje završava porukom da građani mogu razumjeti političke razlike i različite stavove među političkim akterima, ali da će, prema njegovom mišljenju, teško prihvatiti izostanak javnog sjećanja i poštovanja prema vlastitim žrtvama.
Izvor: Slobodna Bosna
