U zemlji prepunoj izazova i nesreća, pojedine priče ostaju trajno urezane u kolektivno sjećanje naroda. Tako je i sudbina mjesta Donja Jablanica, koje je krajem prošle godine pogodila snažna i razorna poplava, donijela priču koja će se prenositi s koljena na koljeno, kao svijetli primjer nesebične ljubavi, požrtvovanosti i snage ljudskog duha.
U toj katastrofi, kada je voda nosila sve pred sobom, jedan čovjek pokazao je šta znači prava odanost. Bećir Tufek, čovjek mekog srca, ali nesalomivog karaktera, ostao je uz svoju suprugu Hajru, štiteći je i čuvajući, iako je i sam bio ugrožen. Iako već u poznim godinama, nije dvojio ni trenutka: kada je voda nadirala u njihovu kuću, Bećir je čvrsto držao glavu svoje voljene Hajre iznad nivoa vode, sve dok spasioci nisu stigli.
Njegove riječi, izgovorene u tim dramatičnim trenucima, duboko su se urezale svima koji su ih čuli:
“Bolje da sam ja otišao nego ti, moja Hajro.”
Ove riječi nisu bile samo trenutni izraz emocija – one su bile suština njegovog života. Ljubav i briga koje je nosio u sebi bile su snaga koja ga je vodila kroz više od 60 godina braka. Zajedno su gradili svoju porodicu na čvrstim temeljima vjere, poštovanja i uzajamne potpore, temeljima koji su izdržali i najveće životne oluje.
Nažalost, Bećir nas je jučer napustio, preselivši na bolji svijet, na Ahiret. Vijest o njegovoj smrti potresla je ne samo njegovu porodicu, već i cijelu zajednicu, koja je u njemu vidjela oličenje čestitosti, ljubavi i dobrote. Iza sebe je ostavio neutješnu Hajru, njihovu djecu, unuke, te mnogobrojne prijatelje i komšije koji će njegovu plemenitost i herojsko srce pamtiti dok su živi.
Na društvenim mrežama rodbina je ostavila poruku koja najbolje opisuje osjećanja svih koji su imali čast poznavati Bećira:
“Ovakvu ljubav niko i nikada više neće doživjeti. Dragi Allah da mu podari Džennet, a tetki i cijeloj porodici sabur.”
Ove riječi odzvanjaju tugom, ali i dubokim poštovanjem prema čovjeku koji je svoj život ispunio djelima ljubavi i nesebičnosti prenosi hayat
