Jednog dana u moj ured je ušao čovjek vidno pogođen tugom i beznađem. Žalio se na krađu automobila u kojem je bio novac namijenjen za liječenje njegove dvoje djece. Ispričao mi je da ima sedmero djece, sve slijepo, te da je dvije godine naporno radio kako bi prikupio dvije hiljade kuvajtskih dinara za očne operacije dvoje od njih. Tog dana planirao je otputovati s djecom kod hirurga, ali je novac ostavio u autu koji mu je ukraden tog jutra.
Dok sam slušao njegovu priču, duboko sam suosjećao s njim. Razmišljao sam kako mu pomoći i barem malo olakšati tu tešku situaciju. Rekao sam mu: “Kada bi ti Allah skinuo veo s nevidljivog, ubijeđen sam da ne bi izabrao ništa drugo osim stvarnosti koju proživljavaš.” Po izrazu njegovog lica vidio sam da nije baš zadovoljan mojim riječima. Napustio je ured, a ja sam nastavio s radom.
Nekoliko dana kasnije, inspektori su me obavijestili da su pronašli ukradeni auto u pustinji. Vjerojatno su ga ukrali neki dječaci iz hira, pa su ga ostavili kad je nestalo goriva. Zamolio sam ih da provjere je li novac još uvijek u autu. Na moje veliko iznenađenje i radost, pronašli su dvije hiljade dinara netaknute. Rekao sam im da dovezu auto pred moj ured i obavijestio čovjeka da dođe po iznenađujuće dobre vijesti.
Kada je stigao, rekao sam mu: “Prijatelju, imam za tebe iznenađenje i radosnu vijest!” Odgovorio mi je: “I ja imam iznenađenje i radosnu vijest za tebe.” Pomislio sam da su ga inspektori možda obavijestili o autu i novcu, iako sam im rekao da mu ništa ne govore. Pa sam ga upitao: “Koje je tvoje iznenađenje?” On je odgovorio: “Prvo ti reci svoje.”
Rekao sam mu da smo pronašli njegovo auto i novac za operaciju djece, te da njegov trud nije bio uzaludan. Očekivao sam njegovu radosnu reakciju, ali on je ostao miran. Pomislio sam da se možda nešto dogodilo njegovoj djeci, pa sam ga upitao o njegovom iznenađenju.
Podsjetio me na moje riječi od prošlog puta i zamolio da ih ponovim. Rekao sam mu: “Allah odredi iskušenja u kojima se krije korist za čovjeka. Kada bi ti Allah otkrio veo s nevidljivog, izabrao bi isto što i On za tebe.” Na to se nasmijao i rekao: “Da, to je istina. Allah za nas ne bira ništa osim što je dobro.”
Tada je otkrio svoje iznenađenje: “Moje dvoje djece, za čije operacije sam prikupljao novac, dva dana nakon krađe automobila potpuno su ozdravili i vid im se vratio kao da su imali uspješnu operaciju.” Bio sam ushićen i rekao: “Subhanallah! Pogledaj mudrosti u Allahovoj odredbi. Oduzeo ti je auto i novac, a zatim je vratio vid tvojoj djeci bez operacije, te ti vratio i auto i novac.” On je odgovorio: “El-hamdu-lillah! Čovjek često požuruje i prigovara sudbini, a ne vidi Allahovu mudrost.”
