U domaćoj javnosti ponovo se otvorila izuzetno osjetljiva i politički zapaljiva tema koja povezuje pravosuđe, akademsku zajednicu i vrhove vlasti u Kantonu Sarajevo. Prema navodima koji su dospjeli u fokus nakon najnovijih hapšenja, slučaj oduzimanja akademskih zvanja prof. dr. Sebiji Izetbegović, bivšoj dugogodišnjoj generalnoj direktorici Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, dobija novu dimenziju. Detalji koji su isplivali tokom sudskih postupaka i poruke koje se pripisuju bivšem rektoru Univerziteta u Sarajevu, Rifatu Škrijelju, bacaju dodatno svjetlo na pozadinu događaja koji su godinama izazivali duboke podjele u javnosti.
Prema dostupnim informacijama, pravosudni epilog je započeo hapšenjem Muhameda Ajanovića, predsjednika takozvane komisije koja je odlučivala o oduzimanju akademskih titula Sebiji Izetbegović, kao i Dalile Hakalović, glavne prosvjetne inspektorice Kantona Sarajevo. Oboje su lišeni slobode po naredbi Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u okviru akcije nazvane “Koverta”. Nakon toga, Općinski sud u Sarajevu donio je odluku kojom je Ajanoviću određen jednomjesečni pritvor, dok su Hakalović izrečene mjere zabrane obavljanja dužnosti. Terete se za koruptivna krivična djela, a njihov slučaj dodatno je podigao tenzije jer se direktno vezuje za proces koji je imao dalekosežne posljedice po akademsku i zdravstvenu zajednicu.
Tokom ročišta za određivanje pritvora Ajanoviću, u javnost su dospjeli navodi koji su izazvali posebnu pažnju. Njegov branilac, advokat Alen Nakić, potvrdio je da je Ajanović u ranijem parničnom postupku izjavio kako je komisija za oduzimanje akademskih titula formirana u jednom ugostiteljskom objektu, a ne u okviru institucionalnih procedura Univerziteta u Sarajevu. Prema tim tvrdnjama, Rifat Škrijelj je lično davao upute članovima komisije kako da postupe, što dovodi u pitanje zakonitost i legitimnost cijelog procesa.
Posebno je naglašeno da je Ajanović, iako formalno na čelu komisije, u parničnom postupku svjedočio u korist Sebije Izetbegović, tvrdeći da komisija nije radila u skladu sa zakonom, već pod direktnim i neformalnim pritiscima. Ovakvi navodi dodatno su ojačali tezu da je proces bio politički motivisan i da je imao za cilj lični i institucionalni obračun, a ne zaštitu akademskih standarda.
U tom kontekstu, pažnja se sve više usmjerava na ulogu Rifata Škrijelja, bivšeg rektora Univerziteta u Sarajevu. Prema interpretacijama koje su se pojavile u javnosti, on nije djelovao samostalno, već je, kako se tvrdi, imao političke nalogodavce. U porukama koje se pripisuju Škrijelju navodi se da su Elmedin Konaković i Nihad Uk od njega tražili da se “preko UNSA obračuna sa Sebijom Izetbegović”. Ove tvrdnje dodatno pojačavaju sumnje da je Univerzitet u Sarajevu bio iskorišten kao instrument političkog revanšizma.
Iz poruka koje su dospjele u javnost može se izdvojiti nekoliko ključnih elemenata:
-
tvrdnja da su Konaković i Uk vršili pritisak na Škrijelja,
-
sugestije da je Ajanović postao “žrtveni jarac” šire političke igre,
-
upozorenja da bi se odgovornost mogla proširiti i na druge aktere ukoliko se istina ne iznese na vrijeme.
Ovi navodi dodatno podcrtavaju tvrdnju da je cijeli proces oko oduzimanja akademskih zvanja bio politički obojen, montiran i vođen ličnim motivima.
Širi kontekst ove afere, kako se ističe, ne odnosi se samo na Univerzitet u Sarajevu. Navodi se da je sličan obrazac primijenjen i prilikom nezakonite smjene Upravnog i Nadzornog odbora Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, što se desilo nakon promjene vlasti. U tim događajima se, prema tvrdnjama iznesenim u javnosti, ponovo pojavljuje ime Elmedina Konakovića, uz navode da je lično tražio takve odluke, što je kasnije izazvalo ozbiljne institucionalne, finansijske i društvene posljedice po KCUS.
Posebno se ukazuje na to da je, nakon smjene Sebije Izetbegović, KCUS zapao u ozbiljne finansijske probleme, dok su istovremeno narušeni ugled i stabilnost ove zdravstvene ustanove. Sve to dodatno pojačava tezu da se nije radilo o izolovanim incidentima, već o kontinuiranom obrascu političkog djelovanja.
Zaključno, slučaj koji je započeo kao akademski spor prerastao je u kompleksnu političko-pravosudnu aferu sa dalekosežnim posljedicama. Hapšenja, svjedočenja i poruke koje su isplivale u javnost ukazuju na duboku isprepletenost politike i institucija, te na ozbiljno narušavanje principa zakonitosti i autonomije univerziteta. Ishod ovih postupaka mogao bi predstavljati prekretnicu u rasvjetljavanju odgovornosti, ali i test spremnosti sistema da se suoči s vlastitim zloupotrebama, bez obzira na političku moć onih koji se u njima spominju.
Slobodna bosna
